Rizikuje li Ankara neoprostivu geopolitičku grešku zbog šake krvavih rubalja

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov otišao je u Afriku da nagovijesti spremnost Rusije da pomogne u rješavanju krize nestašice hrane na svjetskim tržištima. Gospodin Laž, kako je dobio nadimak u svijetu, planirao je da u Egiptu, Etiopiji, Sudanu i Ugandi govori o namjerama Rusije da pomogne Afrikancima da ne pate od gladi.

Da im pomogne ne tako što če završiti rat protiv Ukrajine kao jednog od glavnih izvoznika žitarica na afričke tržišta, i ne deblokadom Crnog mora koje je agresorska Moskva odlučila da koristi kao unutarnje vode Ruske Federacije, nego bombardovanjem ukrajinskih morskih luka, poput Odese, iz kojih bi trebalo da krene pomoć za izgladnjele afrički narode!?

To predstavlja veliku opasnost da potkopa sporazum potpisan prije nekoliko dana u Istambulu. Turski ministar odbrane Akar prvo je morao prenijeti informaciju iz Kremlja da to nijesu ruskw rakete pogodile luku Odesa, da bi sljedećeg dana sama Moskva to potpuno opovrgnula!

Umjesto da snažno opomene Moskvu zbog narušavanja sporazuma, iz Ankare čujemo izjave da Zapad mora bolje razumjeti Putina!? Da je on sada primoran na takav odnos prema Zapadu, zbog načina na koji ga tretiraju u Briselu. Kao da je poslije susreta Erdogana sa Putinom u Teheranu, turski predsjednik obećao da će malo pomoći Moskvi u rješavanju njebih političkih problema sa NATO i EU?!

Turska je dobro obaviještena o stradanjima Ukrajine zbog ruskog vojnog napada i bezočnih bombardovanja ukrajinske infrastrukture. Ipak, Ankara je odlučila da neće biti u kolu evropskih zemalja kojw su nametnule Rusiji sankcije kao odgovor na invaziju. Turska rado prima ruski biznis koji je morao napustiti evropske glavne gradove, tu je puno moskovskih turista koje već ne primaju kao državljane zemlje agresora u pristojnim zemljama kontinenta. Turska zarađuje novac na ratu u Ukrajini i ne pomišlja da pomogne u pritisku na Putina da vrati svoju vojsku sa ukrajinske zemlje.

Ankara, naprotiv, vidi mogućnost da za sebe isposlzje od Moskve neke ustupke u Siriji i šire na Bliskom Istoku. Niko nije naivan pa da očekuje da će Turska snažno ustati protiv ruske invazije na Ukrajinu. Svijet je vrlo egoističan. Čak i afričke zemlje, koje sada pate od nestašice hrane, nijesu stale uz evropske sankcije protiv Rusije. Bilo čudno čuti da je ministar vanjskih poslova jedne afričke zemlje nazvao Kijev i žalio se da su, zbog toga što traje rat u Ukrajini, oni sada ostali bez hrane! I dao prijedlog da se Ukrajina pokori Rusiji, pošto svejedno nema šanse u borbi. Ovakve kremaljske prijedloge mi smo čuli ne samo od Afrikanaca. Putinovi prijatelji iz nekih zemalja NATO isto su govorili. 

Sam Putin, takođe poznatu međunarodnoj javnosti kao gospodin Velika laž, želi se predstaviti Trećem svijetu kao borac protiv "zlatne milijarde" ljudi, koja, navodno, živi na račun preostalih sedam. To je, zapravo, poruka da razvijene zemlje Zapada dobro žive iskorištavajući zaostale zemlje Afrike i Azije. O tome, kakav cinizam, govori jedan od najbogatijih ljudi u svijetu i, dakako, najbogatiji u Ruskoj Federaciji.

Tako gospoda Laž i Velika laž pokušavaju da nastave da obmanama pridobijaju države Trećeg svijeta, čak i nakon što je Rusija počela najrazorniji rat u istoriji poslije Drugog svjetskog. Cilj toga rata je potpuno uništenje ukrajinske državnosti i pokoravanje ukrajinskog naroda. O tome je, napokon, otvoreno progovorio Sergej Lavrov, koji je izjavio da Rusija ¨pomože ukrajinskom narodu da se oslobodi od nenarodnog režima"  i da će nakon toga "ruski i ukrajinski narod nastaviti živjeti zajedno".

U prijevodu to znači da predsjednik Ukrajinske države Vladimir Zelenski, koji je na posljednjim izborima dobio 75% podrške ukrajinskog naroda, mora biti ubijen, a već su bila tri ruska pokušaja, a ukrajinski narod potlačeno će živjeti u okviru proširene, na račun Ukrajine, Ruske Federacije. Pri tome, ostalih 25% Ukrajinaca glasalo je za Petra Porošenka koga Moskva isto smatra svojim velikim neprijateljem.

U ovom kontekstu ostaje pitanje Ukrajinaca za Ankaru: što treba u Evropi promijeniti u odnosu prema agresoru Putinu? Što to treba razumjetii u njegovom stavu što sada nije jasno?

Ludi Kremlj planira poslije okupacije Ukrajine i daljnjeg pokoravanja Moldavije i zemalja Baltika proglasiti Putina imperatorom.

Rusija se neće zaustaviti na Ukrajini. Znamo da Kremlj ne planira napasti Tursku i Mađarsku, ali to ne znači da Budimpešta i Ankara mogu iznositi stavove o neophodnosti da se zadovolji Putina na račun Ukrajine.

Rusija je vodila protiv Otomanskog carstva trideset ratova i oduzimala od Istambula jedan pa drugi teritorij. Istorijski, Mađarska takođe nikad nije bila saveznik Rusije, osim u doba komunističke okupacije. Ako je Ankara zaboravila lekcije iz istorije, neka ih opet njih pročita. Nove ratove Rusija je počela nezakonitom aneksijom ukrajinskog Krima. Tamo sada pate pod okupacijom ne samo Ukrajinci, nego i Krimski Tatari. Politika umivanja krvavog pohoda Vladimira Putina nož je u leđa Krimskim Tatarima, koje je Moskva zamalo sve uništila u genocidnom, prisilnom iseljavanju iz rodnih kuća, u maju 1944. Za račun krvavih ruskih novaca Ankara može dopustiti neoprostivu geopolitičku grešku.