Marko Petrović-Njegoš: Krene li se na Lovćen, ne preostaje nam ništa nego da zaustavimo taj sramni čin

Piše: Marko Petrović - Njegoš

Kao rođeni Nikšićanin, kao Crnogorac, kao slobodni umjetnik, odgovoran građanin i ponosni potomak velike familije Petrović Njegoš, osjećam se dužnim reagovati na ova zastidna dešavanja što su se nadvila nad Crnom Gorom u potonje vrijeme. Ne govorim o politici ona je bila loša i danas je još lošija, i čini se da nikada neće biti bolja. Govorim o mržnji, podjelama koje su dovedene do usijanja, govorim o sramnom Temeljnom ugovoru, govorim o stranoj crkvi koja je nakon okupacije naše zemlje Dekretom regenta Aleksandra Karađorđevića u junu 1920. zauzela mjesto Crnogorske crkve. Govorim o jednom dijelu Petrovića Njegoša koji su protiv svoje zemlje, protiv svoje Crnogorske crkve. Dragi Crnogorci i ostali stanovnici majke nam Crne Gore postavlja se pitanje koje su nam granice izdržljivosti? Vri li u nama krv junačkih nam predaka i oćemo li tolerisati ovu zlu kob koja se namjerila na grobnicu jednog od najslavnijih Njegoša?

Sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve namjerilo se na najveći spomenik kulture savremene Crne Gore, stub njene prošlosti, sadašnjosti i budućnosti! Nekad se bogohuljenje koje vrši SPC kažnjavalo, danas se čini da ga hiljade podržavaju, ali ne želim to pripisati zlobi naroda, pripisaću ga neznanju i pojedincima koji objavljuju konstantne laži unutar iskrivljenih medija. Kako je narodu teško da istražuje i čita spise nastale prije 20. vijeka, tako ga je lako zavesti i izmanipulisati, navesti da vjeruje u nešto što je daleko od istine o zemlji za koju su se stari Crnogorci borili i gradili istoriju kojom bi se mogle ponositi mnogo veće i danas uređenije države.

Nosioci te istorije moji su preci vojvoda Božo, vojvoda Đuro i Marko hapšeni (21 decembra 1918 godine) i maltretirani od strane onih kojima se pojedini mi članovi šire familije klanjaju do poda danas u 21. vjeku. Kako danas i u prošlosti među Petrovićima Njegošima bilo je onih koji su od malih nogu izmanipulisani, onih koji su po starosti dobili ambiciju da vladaju svijetom ali i onih koji su se, na čini se nemilosrdan način, borili da urede državu nam i društvo, no to nijesmo razumjeli kao što ni danas ne razumijemo ništa.

Umjesto da idemo stopama očuvanja istorije i kritikovanja zla koje nas je snašlo, jedan od direktnih nasljednika krune princ Nikola konstantno se oglušava i time čisti put za ostvarenje plana SPC. Znam, nije ođe rođen, nema u sebi orlovsku snagu koja se dobija rađanjem među ovim kršom, ali i za meku dušu dovoljno se dugo rođače niste oglašavali. Prinče Nikola, Vaši su proćerani iz Crne Gore, vrijeme je da stanete rame uz rame sa nama. Kao Petrović, princ, arhitekta koji zna vrijednost baštine... da ustanete protiv najave rušenja remek-djela arhitekture 20. vijeka, jedinstvenog graditeljskog poduhvata. To bi trebalo da Vam je dužnost s obzirom na to da uživate beneficije u ovoj zemlji kao prijestolonasljednik. 

Sa jedne strane rođaci što se klanjaju popovima i oni koji ćute, a sa druge Karađorđevići o kojima pročitah da se žele ODUŽITI Njegošu. Nedostojni su oni već više od vijeka da izgovore ime Njegoševo, a kamo li da upliću svoje prljave prste u zemlju o koju su se debelo ogriješili. Njihova jedina dužnost je da budu što dalje od Crne Gore. 

Petrovići Njegoši vladali su dovoljno dugo ovom zemljom da za njima ostanu brojni zapisi koje uporno pokušavamo parafrazirati i čitati ih onako kako kome odgovara. Žalosno je viđeti dva rođaka iz iste porodice da imaju potpuno razaličite poglede po pitanju zemlje koju su nam preci vodili. No to nije ništa novo ali novo je za nas da klečimo i ljubimo ruke…

Izvor moje priče su Petrovići Njegoši koji su živjeli u Crnoj Gori od rođenja, ođe su uhapšeni, ponižavani, ali nikada slomljeni da prestanu vjerovati i zalagati se za ono zašta su im se preci zalagali. Koliko je vremena potrebno da se narod osvijesti da progovori  razum i skrene pažnju glasno i jasno na prošle što su dozvolili skrnavljenje nam kulture, i posrnuće civilizacijskog napredka, spriječili edukaciju građana zbog čega je data moć domaćemu zlu koje će u saradnji sa stranim zlom potpisati ugovor i predati -dušu Crnogorsku- demonima da je raskomadaju.

Nema tu većeg i manjeg zla, ovo je ona strana koja vapi za krvlju dok politički amateri i decenijske sluge pripremaju tlo da se krv desi. Iskreno se nadam da do toga neće doći, da popovske glave neće izdati jeziva naređenja slijepim sljedbenicima, a ako se, ipak, dese, da sljedbenici neće sprovesti zlo i vratiti nas u mračni Srednji vijek. Ipak, krene li se na Lovćen ne ostaje nam ništa drugo sem da zaustavimo taj sramotan čin.

Nek je vječna!