Na Krimu je sve počelo, na Krimu će i završiti

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Ruska agresija na Ukrajinu počela je nezakonitom aneksijom Krima, dalje otišla na Donbas, a sada Moskva želi zauzeti i ukrajinski istok i jug. Pravi završetak ovog rata nemoguć je ako makar pedalj ukrajinske teritorije ostane pod ruskom okupacijom. Ovaj stav apsolutno odgovara normama međunarodnog prava, savremenim međudržavnim odnosima i vojnopolitičkim principima. 

Kremlj je u posljednje vrijeme izmišljao kojekakve pseudo-istorijske činjenice o navodnoj nepravednosti koju Moskva trpi. Istinu naravano uvijek prećutkuju, a ista je već vjekovima - primitivna pljačka tuđe imovine. Ulažeš u rat jedan novčić a tokom osvajanja prigrabljene tuđe imovine dobijaš deset. To je njihova kalkulacija za osvajačke pohode. Moskva trpi slabašne sankcije i neku vrstu bojkota, ali dobija besplatno ogromne resurse. Recimo, poslije osvajanja Krima, Moskva je dobila onoliko koliko skupa u rezervi imaju dvije omanje zemlje, npr Sjeverna Makedonija i Crna Gora.

To nije malo, a da ne govorim o nematerijalnoj baštini. To su astronomski iznosi i ogromno kulturno nasljeđe. Toliko je Rusija ukrala od Ukrajine prigrabivši Krim. Dodajte Donbas sa ogromnim zalihama kvalitetnog uglja, industrijska preduzeća, obradive površine...   Rusija je privremeno prigrabila ukrajinsku teritoriju koja samo u resursima vrijedi 14 triliona dolara.

Moskva govori o nekim opasnostima od NATO-a, o nacistima u Ukrajini, o sankcijama, a prigrabila je tuđe milione. Riječ je o pljački kakva nije viđena poslije Drugog svjetskog rata. A Kremlj još misli ukrasti i resurse Moldavije, Bjelorusije, Gruzije, Azerbejdžana, Jermenije, Litvanije, Letonije, Estonije, Kazahstana, Uzbekistana, Turkmenistana, Tadžikistana, Kirgizije plus centralna, sjeverna i zapadna Ukrajina. Dobro smišljeno.

Izvana kao važan geopolitički projekt, a u stvari prisvajanje ogromnih tuđih resursa da bih Moskva živjela još bolje. Doduše nisu sve bivše sovjetske republike tako bogate kao Ukrajina, pa Rusija vjerovatno ima i kraći spisak zemalja koje valja pokoriti. Naravno da tu i činjenica prisustva ruske dijaspore igra odlučujuću ulogu. Letonija, Litvanija i Estonija na primjer su članice NATOa, pa bi njihova "denacifikacija" bila malo skuplja. 

Ove planove iz Putinovog sna Kremlj neće napustiti lako. Sve dok ga ukrajinska vojska i međunarodna zajednica ne zaustave. Zato je službeni Brisel odlučio odmah pojačati pozicije Alijanse prije svega u Estoniji i Letoniji. Takođe je pojačana vojna grupacija NATO u Poljskoj, kojoj bi Mokva jarko željela da se osveti. Bjelorusija je sada pod kontrolom Putina, ali on dobro razumije da će ako izgubi u Ukrajini, Lukašenko odmah nešto izmisliti da oslabi čelični zagrljaj Moskve.

U suštini, sve zavisi kako će ići stvari u Ukrajini. Ako ukrajinska vojska uz vojnu i ekonomsku pomoć Zapada istjera okupatorske snage sa svoje teritorije, onda Rusija ne može realizovati ništa iz plana "obnovljenog SSSR". Ako bi pak Ukrajina pala, onda je to garancija i budućih ruskih vojnih osvajanja.

Što se tiče Kijeva, tu smo svi složni -  idemo do kraja oslobađati svoje teritorije. A završićemo s Krimom, tamo gdje je okupator i počeo. I treba razumjeti jednostavnu stvar - što je veća pomoć zapada Ukrajini danas, to je veće ulaganje u bezbjednost Evrope sjutra.