Povodom jedne kolumne

Piše: Jakov Daković

Prirodna je težnja mladih (a bogami i sredovječnih) stvaralaca da obezvređuju sve što je postojalo prije njih i da se nemilosrdno obrušavaju na priznate veličine. "Uvijek uništava onaj ko hoće da stvori novo" (Niče). So far - ništa sporno. Poslije svega što je napisano,od Homera do Umberta Eka, kako bi mlad pisac i mogao drugačije da postupa?

"Umjetnost bijaše čama, dosada" kaže se u manifestu dadaizma. A onda smo, jelte, došli mi i sve prevrednovali. Kad se pojavio punk mnogi mladi Britanci nosili su T-shirt s natpisom "I hate Pink Floyd". Danas, i Pistolsi i Floydi su rock klasika i nimalo ne smetaju jedni drugima.

"Dosadni bluz nimalo me ne zanima, hoću da igram danima i danima", kaže se u pjesmi jednog od jugoslovenskih bendova novog talasa. Dakle, kad god se neka nova sila pojavi, ona pokušava da sruši ono što je bilo prije nje. Ništa novo ni neobično.

"Omalovažavanjem stičemo uvažavanje", stara je psihološka istina. Na tragu te ideje, želeći valjda da bude crnogorski Bernhard, Andrej Nikolaidis, tek što je dobio najveće državno priznanje, odlučio je da napadne jednog nobelovca ne bi li sebe nekako uzdigao, ako je moguće - i do Lovćena. Ali imajte na umu jedno: kada se Tomas Bernhard okomljuje na Hajdegera ili Betovena ili Adalberta Štiftera, on to čini sa toliko duha da se i neko ko recimo obožava Hajdegera neće naći uvrijeđen. Kad Basara napada Vuka Karadžića ili Ćosića on to takođe čini duhovito, urnebesno, ne shvaćajući pritom ni sebe suviše ozbiljno. Kod Andreja to nije slučaj.

Moram sad napraviti jedan kratki ekskurs:

Velika greška crnogorskih suverenista, u prvom redu Liberalnog saveza je što su Njegoša prepustili Srbima i fokusirali se isključivo na kralja Nikolu. Njegoševi stihovi o srpstvu su ih valjda zbunjivali. Umjesto toga, trebalo je objašnjavati građanima šta su romantičarske zablude devetnaestog vijeka i kako se interpretira književni tekst.

Pišući u više navrata o Njegošu kao "genocidnom" Nikolaidis, bojim se, pokazuje da ga je razumio taman koliko i Joanikije. Timeo hominem unius libri, govorio je Toma Akvinski. Pa tako ispada da bi zbog nepismenih ljudi koji, što god da im kažete, odgovaraju "Čitajte Gorski Vijenac" (ili Bibliju) valjalo zaključiti da su i "Gorski vijenac" i "Biblija" nekakva budalaština. Nein, nein, dreimal nein!

Da je ovo prvi put, da je rečeno jednom, u nekom afektu, čovjek bi možda i mogao da razumije. Ali to je kod Nikolaidisa nažalost konstanta. "Na početku crnogorske istorije stoji jedna strašna riječ - istraga...Crnogorci su nekrofilna nacija koja se klanja jednom grobu" itd.itd. Citiram po sjećanju ali rekao bih vrlo tačno.

Mogao bih sada da nabrajam i velike materijalne greške koje je napravio pišući o stvarima koje ne razumije, u prvom redu o metal muzici i o religiji. Ali to je ovdje sporedno. Na kraju krajeva, svi griješimo. Ili možda ne? Možda su nečiji estetski sudovi neupitni i nepodložni kritici?

Da budem jasan: pratio sam Andrejeve tekstove još od paleolitskih vremena kad su "Vijesti" bile kvalitetne. Malo ko ga je tada razumio. Uostalom, koliko Crnogoraca znate da su čuli za Sleater Keanny, 16 Horsepower, Giant Sand? Već tada sam uočio da on, pored nesumnjivog talenta i smisla za sarkazam, ima i crtu snoba. Kolumna "Doba kijameta" to pokazuje bolje od ičega.

Andrej naime smatra da je bostonski bend Throwing Muses nepravedno potcijenjen, da je mnogo bolji od Nirvane ali, avaj, sudbo kleta, ljudi nemaju ukusa pa slušaju svakakvo đubre i čitaju smeće od Njegoša i Andrića, koji su se ni krivi ni dužni našli u tekstu o američkoj alternativnoj rock sceni. A kakve veze imaju Andrić i Njegoš sa tim? Baš nikakve. To je otprilike kao da ja kažem:"Moj đir su Džon Karpenter i Dario Arđento a ovo što slika Lubarda je fake". Niđe veze, dragi čitaoče, niđe veze.

Ko je pažljivo pratio Nikolaidisove tekstove, zna da je on gotovo istim riječima pisao o odnosu Pixies i Nirvane. Tako da ovaj tekst (u tom dijelu) za mene nije nikakvo iznenađenje nego neka vrsta bizarnog vremeplova đe ponovo vidimo Andreja, Balšu, Bečanovića i Spahića zusammen kako uzurpiraju crnogorsku kulturnu scenu jer, zaboga, niko drugi osim Big 4 ne umije da piše. Od te velike četvorke ostao je relevantan samo jedan, a ni on se, čini mi se, dobro ne osjeća.

Najgore u čitavoj ovoj priči je da se javnost podijelila na njihove i naše i reaguje kao Pavlovljev pas isključivo u skladu s time. Srbi napadaju Nikolaidisa, Crnogorci ga brane. I jedni i drugi to čine iz pogrešnih razloga.

Vidim tako da mnogi polupismeni ljudi uzvikuju "Bravo Andrej" a da niti znaju o čemu se radi niti su retka pročitali od njega pa samim tim ne mogu razlučiti šta je kod njega dobro a šta loše.

Nikolaidis je, držim, pametan čovjek. Kad pametan čovjek vidi da je zabasao na stranputicu on se vrati na pravi put. Nepametan čovjek nastavlja da srlja i čak se time i ponosi. U skladu s rečenim očekujem da se Nikolaidis izvini cjelokupnoj crnogorskoj javnosti i povuče svoj tekst "Nema povratka, nema zacjeljenja".