Srećan ti Dan nezavisnosti, Ukrajino!

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko 

Na Dan obnavljanja državne nezavisnosti Ukrajine svi mi njezini građani smatramo da prolazimo vrlo teške životne testove za odbranu svoje teritorijalne cjelovitosti, demokratije i slobode, ljudskosti i strpljenja.

Na Ukrajinu je pala magla opasnosti od uništenja našega naroda i države, pa ovaj rat što ga je pokrenuila Moskva faktički ima specifičan karakter borbe za goli egzistencijalni opstanak, jer je Kremlj odlučio da baci u jamu prošlosti sve ukrajinsko. Ukrajina i Ukrajinci, jednostavno nemaju prava na život! Nešto slično su propagirali nacisti krajem tridesetih - početkom četrdesetih godina prošlog vijeka kad su govorili o potpunom fizičkom istrebljenju Jevreja i Roma.

U planovima Trećeg Rejha bilo je uništenje ta dva naroda, potpuno podjarmljivanje svih Slovena, podrška Njemcima u cijeloj Evropi i svijetu, ali i nacijama germanskog porijekla (Šveđani, Norvežani, Nizozemci, Danci). Ruski fašisti - rusisti otišli su u svojim neljudskostima i šovinističkim razmišljanjima još dalje i dublje od teoretičara Trećeg Rejha.

Oni bih željeli ukinuti Ukrajince, a izgleda i Bjeloruse kao naciju, o čemu Minsk još i nema pojma, a Lukašenko balansira na opasnoj liniji istrebljenja bjeloruske državnosti, misleći da će strateško partnerstvo i ujedinjavanje sa Moskvom njemu donijeti lični spas i opstanak na vlasti, koja traje od 1994. On nije naivan i zna da je Putin spreman da ga uništi čim se za to ukaže mogućnost. Lukašenko igra igru da Putin ne izgubi, inače će sa njim da propadne i on, ali i da Putin ne pobijedi, jer bi i to značilo njegov kraj. Putin-pobjednik sigurno će ga eliminisati.

Na ovom uskom prostoru manevriše Lukašenko. Zapravo, dospio je u poziciju kad mu je najvažnije da lično politički preživi, ne vodeći računa da li će to biti od koristi bjeloruskom narodu.

U planovima rusista je ukidanje državnog suvereniteta Kazahstana i Moldavije. Moskva je svjesna da to teško iće sa Astanom, ali će sigurno pokušati da politički pokori ovu veliku i prirodnim resursima bogatu zemlju. Tu će biti iskorišten u potpunosti faktor etničkih Rusa, koji su vrlo uticajni na sjeveru i istoku Kazahstana. Nije isključeno da će, ako se Astana snažno odupre, te djelove zemlje privremeno okupirati, kao što je uradila sa ukrajinskim Krimom i Donbasom.

Što se tiče Krima, ruska agresija protiv Ukrajine počela na ovom poluostrvu i tu se mora završiti. To je potvrdio Drugi samit zemalja Krimske platforme koji je održan juče u Kijevu. Na tom je samitu sudjelovalo više od 60 međunarodnih delegacija sa nekoliko kontinenta. Prošle godine bilo ih je 46. Učestvovalo je više predsjednika država, uključujući Francusku, Finsku, Poljsku i šefova vlada - kancelar Njemačke, premijeri Velike Britanije, Kanade, Japana, glavni sekretari NATO, Savjeta Evrope i mnogo drugih visokih gostiju.

Poslije Prvog samita zemalja učesnica Krimske platforme Vladimir Putin shvatio je da to je ozbiljan politički put prema deokupaciji ukrajinskog poluostrva i donio odluku da napadne i vojno porazi Ukrajinu, čime bi po njegovom mišljenju skinuo sa međunarodne agende to, za Moskvu opasno pitanje. Nije uspio. Sada većina međunarodne javnosti, za izuzetkom nekoliko političkih vazala i zemalja bliskih Kremlju, traži povratak Krima njegovom stvarnom vlasniku – Ukrajini. To je ispravno politički, pravno i ljudski. Krim treba da postane teg koji će povući na dno Crnog mora Putina i njegovo političko okruženje. Tamo se već nalazi potonula ruska krstarica, sada osebujna podmornica „Moskva“. Tamo, u carstvu tame je stvarno mjesto za teoretičare i praktičare ruskog fašizma. Demonima u ljudskom obličju nema puta za Carstvo Nebesko.

Takvo rušenje režima Vladimira Putina moguće je, međutim, samo ako Ukrajina vojno izdrži rusku invaziju i otprati kući svu rusku vojsku dobrovoljno ili na zadnji put. To nije lako, vrlo je teško i prezahtjevno, ali ukrajinski narod i ukrajinski vojnik nemaju izbora. Ili će rusisti nas da pokopaju ili mi njih.

To je pitanje egzistencije ukrajinske nacije, dok je za Ruse to samo samo pitanje vraćanja u svoje granice. A to je velika razlika. Za Ukrajince pitanje života i smrti, a za Ruse samo odustajanje od agresije i mržnje. Tu je civilizacijska međa karaktera ruske invazije.

Carstvo tame, diktature i mržnje prema slobodi mora biti poraženo. Inače će potonuti slobodarska Evropa, a ne Putin. Vašington, Brisel, Paris, Berlin i London moraju dati precizni odgovor da li su spremni da se sa Ukrajincima bore do kraja protiv carstva tame kojemu je trenutno sjedište u Ruskoj Federaciji.

Iz nekih drugih glavnih gradova svijeta, pak, čujemo da je rat u Ukrajini kraj zapadnog uticaja. Moramo ih uzrujati informacijom da je slobodarski duh još živ. Diktatura i rusizam u Europi ne prolaze.

Srećan ti Dan nezavisnosti Ukrajino! Postojiš hiljadu i po godina, učinimo sve za produžetak tvoje državnosti!