Kako je vođa proruskih separatista postao pozitivan lik u srpskim medijima?

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

U Beogradu je portal „Novosti“ objavio skandalozan intervju s Denisom Pušilinom, vođom takozvane "Donjecke Narodne Republike", tvorevine nasale 2014. kada su ruski dobrovoljci, a zapravo specijalni, naoružani vojnici upali na teritoriju Ukrajine. Novinar tog lista posebno je otputovao u Donbas za potrebe tog intervjua.

Donbas je skraćenica od Donjeckog ugljenog basena. On obuhvata pola Donjecke i pola Luganske oblasti Ukrajine, širi se na istočni dio ukrajinske oblasti Dnjepropetrovsk i ulazi u susjednu oblast Rostov što je već u Ruskoj Federaciji. Doduše, ta teritorija do 1926. takođe je bila u sastavu Ukrajine, ali su boljševici u Moskvi tada odlučili da treba proširiti okvire ruske regije Rostov. Tako su ogroman prostor duž Azovskog mora sa centrom u Taganrogu i istočna teritorija Donbasa pripojeni Ruskoj Federaciji. Naravno da Kijev niko nije pitao, to je bila partijska odluka boljševika, koji su smatrali da o svemu u SSSR odlučuje Kremlj. Moskva zato uvijek ćuti da je 1926. pridobila ogromne prostore ukrajinske teritorije i uvijek se buni što su isti boljševici oduzeli od RF Krimsko poluostrvo i pripojili ga Ukrajini. Tada je razlog bio očigledan.

Za devet godina poslije Drugog svjetskog rata, Krim je potpuno stagnirao u okvirima RF. Osim toga, krajem maja 1944. na poluostrvo je došlo nekoliko desetina hiljada vojnika zloglasnog MGB – Ministarstva sigurnosti i unutrašnjih poslova. Umjesto nezakonito deportovanih Krimskih Tatara, Moskva je doselila na Krim ljude sa različitih regija RF, tako vještački stvorivši prevagu ruskog stanovništva na poluostrvu. Međutim, ruski doseljenici živjeli su u drugim klimatskim uslovima i nikako se nisu mogli snaći u južnim pokrajinama. Tako je Ukrajina, čiji je jug sličan u poljoprivredi sa Krimom morala naučiti pridošle Ruse kako živjeti u novim uslovima. Osim toga, Krim je faktički već bio u sastavu Ukrajine u 1920-21 godinama, a istorijski bio je ekonomski vezan za jug Dnjepra i Kijev tokom posljednjih hiljadu godina.

Teritorije sadašnjih Donjecke i Luganske oblasti od 15. do 18. vijeka bili su vezani sa Zaporoškim kozacima (sjeverni dio) i Krimsko Tatarskom državom (južni dio). Krajem 18. vijeka ove prostore je anektirala Ruska imperija. Poslije Drugog svjetskog rata apsolutna većina ovih ukrajinskih regija bila je sastavljena od ukrajinskog stanovništva. Ali krvavi rat donio je ogromne gubitke u ljudstvu i u pedesetim godinama prošlog vijeka, Kremlj se odlučio za veliku gradnju fabrika metalurgije i mašinogradnje na Donbasu, kako bi efikasnije koristio ogromna nalazišta ugljena. Moskva je odlučila da u ovu regiju preseli značajnu količinu ljudi – budućih radnika na rudnicima ugljena i kombinatima metalurgije. Kremlj je dozvolio da sve porodice osoba koje su odležale zavorsku kaznu za kriminalna djelovanja mogu legalno doći na Donbas iz Sibira i drugih kaznenih ustanova.

Na ukrajinski Donbas bila je doseljena ogromna količina ljudi iz drugih regija SSSR, koji su doputovali poslije robije. Tako je na Donbas došla i porodica Viktora Janukovića poslije izdržavanja kazne njegovog oca za kolaboracionizam sa nacistima u Bjelorusiji. Izgleda da se i porodica Donjeckog secesioniste Pušilina takođe preselila u Ukrajinu u pedesetim godinama iz ruskih regija o čemu svjedoči i njegovo rusko porijeklo.

Ruske obavještajne službe uvijek su radili na Donbasu prije svega sa etničkim Rusima, koji nisu domicilni narod. Rusi po porijeklu lakše su kupovali priče o ruskom svijetu, a kasnije i ideologiju dominiranja ruske nacije koju izmislio fašista Aleksandar Dugin.

Zato se postavlja pitanje kako je vođa separatista Donjecka postao pozitivan lik u srpskom mediju. Novinar Novosti prenosi da je Pušilin pozdravio srpski narod i osudio Kosovo, i za to naravno dobio tri miliona pregleda. Vrlo interesantno da separatista koji traži secesiju od Ukrajine osuđuje samostalnost Kosova.

Besmilice koj olako prihvataju ruske pristalice u Srbije nemaju granica. Secesionista iz Donbasa, gdje pridošlog ruskog stanovništva ima manje od 30%, osuđuje etničke Albance koji kao domicilni narod (direktni potomci Ilira) imaju 90% etničke populacije Kosova. Srpski dobrovoljci ratovali su protiv ukrajinskih oružanih snaga na Donbasu, a za ovo opasno krivično djelovanje morali bi dobiti oštre, a ne blage pravne odluke. Nema smisla govoriti o Miloradu Dodiku koji se čak usudio darovati pravoslavnu ikonu, ukradenu iz narodnog muzeja u Lugansku ruskom ministru vanjskih poslova Lavrovu. Poslije ogromnog skandala, Lavrov je čak morao vratiti Dodiku ukradenu ukrajinsku ikonu, ali ovaj nije nju vratio Ukrajini. Dodik često voli govoriti o stradanjima pravoslavaca u Bosni, ali nikad ne priča o ogromnim stradanjima pravoslavnih Ukrajinaca od najezde ruskih okupatora.

Novinar Novosti „zaboravio“ je spomenuti čitaocima da je Pušilin državljanin Ruske Federacija i član stranke Jedistvena Rusija, koja je na vlasti u RF. Kriminalac Pušilin je na međunarodnoj potrazi za počinjene zločine i mora biti uhapšen ako izađe van ruskih granica, čak i u Srbiji. Ako neko želi to provjeriti, neka pozove Pušilina u Beograd za drugi intervju.