Piše: Boris Varga
Najveći otpor Putinu i njegovom režim od prvog dana rata dali su stari ruski rokeri koji su nekada lomili totalitarni sistem SSSR-a.
Frontmen kultne ruske i sovjetske grupe „Akvarium“ Boris Grebenščikov, koji zna šta je totalitarna cenzura još od 70-tih godina, odmah je osudio agresiju na Ukrajinu rekavši da je to ludilo, a vrhuška države – sramota za Rusiju. Grebenščikov, koji inače živi u Londonu, zajedno sa ruskim muzičarima organizuje humanitarne koncerte protiv rata i u podršku Ukrajine.
Osnivač prve ruske i sovjetske rok grupe s kraja šezdesetih „Mašina vremenji“ Andrej Makarevič prvi dan rata se obratio građanima Rusije da zaustave bjesnilo iz Kremlja. „Skoro svaki Rus ima rođaka ili druga u Ukrajini, a mi ih ubijamo“, preklinjao je.
Hiljade ljudi širom Rusije poslušali su pozive javnih ličnosti i na početku rata izašli su na ulice, ali su brutalno hapšeni i privođeni, zatvarani, a sve to je ritualno prikazano u medijima. Protesti su utihnuli, a strah i podrška Putinu i ratu su rasli.
Kao i mnoge javne ličnosti i ljudi slobodne misli, Makarevič je napustio državu i preselio se u Izrael. On je rekao da se više nikada neće vraćati u Rusiju, navodeći da ne razumije metamorfozu ruskog društva koje podržava agresiju na Ukrajinu.
Prava hrabrost je protestovati protiv rata u Rusiji u uslovima restauracije staljinizma, a za kritiku „specijalne vojne operacije“ slijede kazne zatvora do 15 godina. Najhrabriji među onima koji su ostali je frontmen takođe nekada legendarne sovjetske grupe DDT Jurij Ševčuk. On je krajem maja na koncertu u Ufi pred brojnom publikom izjavio: „Drugovi, domovina nije dupe predsjednika da ga stalno ljubite i mazite. Domovina je siromašna baka, koja na stanici prodaje krompir. To je – domovina“.
Svi su očekivali da Ševčuku odmah slijedi Gulag, ali osim odloženih koncerata bivši činovnik KGB-a još se nije usudio da mu za primjer drugima isčupa jezik i raskopa jetru.
Mnogi nisu čekali da se uvjere šta je putinizam. Ruska agresija na Ukrajinu potvrdila je da je progon inteligencije i umjetnika samo istorijska konstanta. Od Dostojevskog, Solženjicina, preko Brodskog i Tarkovskog, pa do Serebrenjikova – ko se čelom do zemlje nije pokorio moskovskim vlastima, bio je proteran ili izložen represiji.
U XX vijeku su to bili pisci i publicisti, bijela emigracija, kasnije sovjetska represija filmskih režisera, poput Paradžanova, da bi Putinovo cartsvo progonilo i popularne muzičare.
Poznata pop autorka Zemfira, koja je aktivno Ukrajinu podržavala još od ankesije Krima, napustila je Rusiju. Potresna pjesma „Meso (Mяso)“ o spaljivanju Mariupolja, realizovana je u Parizu zajedno sa glumicom i režiserkom Renatom Litvinovom.
Inteligencija, umjetnici i javne ličnosti napuštaju Putinovu Rusiju, vjerovatno na duži period.
„Nisam ni sanjala da ću se stidjeti Rusije. Uvijek sam se divila talentovanim ljudima, kulturnim i sportskim uspjesima Rusije…“, izjavila je pri odlasku u Holandiju prima balerina Baljšoj teatra Olga Smirnova.
Slično kao u Srbiji 90-tih, ruski rokeri i popularne zvijezde ne mogu da zaustave ludilo rata.
„Ruski svet“ je gurnuo rusku kulturu i društvo u mračni srednji vijek.
Ševčukova poruka o domovini i ljubljenju zadnjice predsjedniku potrebna je i na Balkanu, gdje „srpski svet“ kroz litije i opčinjenost Putinom srlja ponovo u sigurnu propast.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR