Ko je napao Crnu Goru?

Autori: Erika D. Lonergan (Erica) i Megi Smit (Maggie Smith)

Prije nekoliko sedmica, članica NATO-a, Crna Gora pogođena je sajber napadom čija su meta bili vladini serveri. Odlazeći crnogorski premijer, Dritan Abazović, incijalno se uzdržao od adresiranja potencijalne odgovornosti za napad, rekavši 26. avgusta: „Nemamo jasne informacije o organizatorima…Sektor bezbjednosti nije mogao da potvrdi da li je pojedinac, grupa ili država stoji iza (napada).” Ipak, kasnije istog dana, zvaničnici crnogorske nacionalne obavještajne agencije (ANB) napad su pripisali Rusiji. Takođe su implicirali da je napad povezan sa podrškom Crne Gore Ukrajini i pritiskom za članstvo u Evropsku uniju. Ipak, obim ruske uključenosti u sajber napad i dalje je nejasan, što predstavlja značajne političke i strateške izazove.

Izgledalo je da nekoliko elemenata podržava narativ da je ruska vlada odgovorna za sajber napad. Na primjer - prvi napad, 20. avgusta, dogodio se tokom ozbiljne političke krize, neposredno nakon što je crnogorski parlament podržao izglasavanje nepovjerenja koje je srušilo Abazovićevu manjinsku vladu. Abazović je - u licu svoje prvobitne nejasnoće - upozorio da bi napad mogao dovesti do destabilizacije. Domaće tenzije su pogoršane i kada se Crna Gora pridružila Albaniji i Sjevernoj Makedoniji u javnom nastupu sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim kako bi podržali nastojanja Ukrajine za punopravno članstvo u EU i poziv Evropskoj uniji da primi četiri zemlje.

Stoga je bilo vjerovantno da će Crna Gora pomisliti da Rusija možda uzvraća zbog podrške Ukrajini. Štaviše, sajber napadi su se vjerovatno činili sablasno poznatim. Tokom 2016. i 2017. godine, Crna Gora je bila na meti serije sajber napada, od kojih su mnogi pripisani grupi APT28 čiji je Rusija sponzor. Tadašnji napadi su se takođe poklopili sa značajnim političkim događajima, kao što su bili izbori 2016. i pokušaj državnog udara  iza kojeg je stajala Rusija, a čiji je cilj bio da se spriječi Crna Gora da postane 29-ta članica NATO-a, 2017. godine.

Sa prstima uperenim u Rusiju, NATO saveznici su navalili da podrže Crnu Goru. Francuska i Sjedinjene Države poslale su timove iz Nacionalne agencije za sigurnost informacionih sistema i FBI-a da pomognu. Uostalom, Rusija je prema izvještajima dodala Crnu Goru na svoju listu „neprijateljskih država“, nakon što se pridružila sankcijama EU protiv Moskve u martu. Štaviše, NATO je više puta naglašavao posvećenost alijanse kolektivnoj odbrani od nekonvencionalnih prijetnji, potvrđujući u junu 2021. da se član 5 primjenjuje i na sajber prostor.

Problem je u tome što Rusija možda nije odgovorna. 

U stvari, sajber napad na Crnu Goru se pripisuje kriminalnoj organizaciji Cuba (Kuba), finansijski motivisanoj grupi za takozvani  ”ransomware” (otmice i iznude novca u sajber prostoru) i iznuđivanje novca koje nije povezano sa državom čije ime grupa dijeli. Iako neki od njenih članova govore ruski, veza sa Moskvom u ovoj fazi je slaba.

Ako su crnogorske vlasti zaista vjerovale da je ruska vlada odgovorna, uprkos ograničenim dokazima, to pokazuje kako pristrasnost može uticati na to kako lideri percipiraju i tumače informacije. Kao što pokazuje istraživanje Roberta Džervisa (Jervis) o političkoj psihologiji, lideri imaju tendenciju da koriste "kognitivne prečice" za tumačenje informacija u složenim i nesigurnim okruženjima i sporo mijenjaju svoja postojeća uvjerenja, uprkos novim informacijama koje ista mogu dovesti u pitanje. Sajber napad na Crnu Goru — zajedno sa drugim sajber napadima na druge evropske države poput Rumunije, Italije, Litvanije, Norveške, Poljske, Finske i Letonije — imao je sve oznake koordinisane ruske operacije u vrijeme pojačane geopolitičke napetosti. Međutim, napadi na druge evropske države bili su povezani sa Killnetom, proruskom – ali ne i pod pokroviteljstvom države – grupom “haktivista” (hacktivists) .

Ipak, crnogorski lideri su vjerovatno vidjeli upravo ono što su očekivali – ruske sajber napade – uprkos dubioznim dokazima. Ova vrsta pristrasnosti može proizvesti neželjene negativne posljedice. Rusija bi to mogla iskoristiti za svoje diplomatske ili ciljeve u vezi sa reputacijom, koristeći to kao dodatni dokaz da je žrtva lažnih antiruskih narativa Zapada. Žurba da se krivica pripiše Rusiji, takođe bi mogla podrivati kredibilitet budućeg prebacivanja odgovornosti za napade na Rusiju (ili druge države), uključujući i slučajeve u kojima je Moskva zaista odgovorna. Sve u svemu, preuranjeno pripisivanje i lažne tvrdnje mogu potkopati napore da se uspostave smislene međunarodne norme ponašanja u sajber prostoru.

Ali crnogorski zvaničnici možda i nijesu napravili nenamjernu grešku upirući prstom u Rusiju; mogli su napraviti i stratešku kalkulaciju za javnu upotrebu. Od ruske invazije na Ukrajinu u februaru, čelnici NATO-a su u više navrata naglašavali važnost alijanse, a predsjednik Bajden (Joe Biden) je u martu proglasio da SAD-e imaju "svetu obavezu prema članu 5 da brane svaki pedalj teritorije NATO-a". Stoga bi javno povezivanje sajber napada na NATO saveznika s ruskom vladom moglo povećati politički pritisak na NATO da djeluje direktnije, kako bi sačuvao kredibilitet i integritet alijanse.

Stoga, brza odluka država poput Francuske i SAD-a, da pruže podršku u sajber odbrani Crne Gore mogla bi stvoriti probleme moralnog hazarda. Opsjednute prijetnjama po sajber sigurnost, a same bez kapaciteta da se nose sa njima, manje države bi mogle vidjeti korist od sličnih javnih tvrdnji u nastojanju da dobiju resurse. Dugoročno, ovo bi moglo smanjiti podsticaj ovih država da ulažu u vlastitu sajber sigurnost, ako očekuju da će im saveznici priskočiti u pomoć.

Čini se da je američka vlada do sada zauzela odmjeren stav u slučaju Crne Gore. 

Kao odgovor na još jedan nedavni sajber napad na saveznicu u NATO-u (napad na Albaniju koji se pripisuje Iranu), Bijela kuća je izdala zvaničnu osudu, nakon čega je uslijedio niz sankcija protiv aktera povezanih s iranskom vojskom za prethodne napade na američke mete. Tajming ovih akcija šalje signal o posvećenosti SAD-a  Albaniji, i u suprotnosti je sa pristupom koji SAD-e zauzimaju prema Crnoj Gori. Dok FBI nastavlja istragu crnogorskog incidenta, SAD-e su izbjegavale oštre javne izjave. Sve u svemu, ovo sugeriše da kreatori politike trebaju nastaviti da djeluju oprezno kako bi spriječili preuranjene javne optužbe, koje bi mogle naštetiti kredibilitetu SAD-a i poslužiti kao hrana za ruske dezinformacije.

Erika D. Lonergan je docent na Vojnom sajber institutu u West Pointu. Ona je i pomoćni istraživač na Saltzman institutu za studije rata i mira i Školi za međunarodne i javne poslove na Univerzitetu Columbia. Kapetan Megi Smit je sajber oficir američke vojske, trenutno raspoređena na Vojnom sajber institutu u West Pointu gdje je naučni istraživač, docent na Odsjeku za društvene nauke i pridruženi fakultet Instituta za moderni rat. 

Izneseni stavovi su lični i ne odražavaju zvaničan stav Vojnog sajber instituta, Vojne akademije Sjedinjenih Država,  vojske ili Ministarstva odbrane.

Prevela: Biljana Jovićević