Rusi provociraju sukobe na Balkanu kako bi imali izgovor za vojni upad

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Na moskovskoj propagandističkoj televiziji održana je debata tokom koje se raspravljalo o strategiji Rusije za sljedeće decenije, a tom prilikom su predstavnici ideje rusizma iznijeli svoja mišljenja. Naglašavali su da ukrajinski jezik ne postoji, predvidjeli da će se susjedne zemlje stopiti u "jedan veliki ruski dom", s eventualnim širenjem na Balkan i Poljsku. O tome je najglasnije govorio jedan od kremaljskih propagandista Nikolaj Vavilov. Tvrdi da će Rusija pripojiti sve te nacije koje tvrde da su nezavisne u jedan veliki ruski dom.

Što to znači? U Evropi s 500 miliona stanovnika postojaće kolektiv od 200 miliona ljudi koji govore ruski i koji može smireno položiti pravo na Balkan, Poljsku i tako dalje.

Onda ostaje pitanje za zvanični Zagreb, Sarajevo, Podgoricu, Beograd, Sofiju, Skoplje: da li ste svjesni ruske opasnosti za regiju? Da li ste spremni boriti se s eventualnim ruskim vojnim desantom? Imate li popis čitave pete kolone u svojim zemljama - od političara, biznismena, predstavnika medija na koje računaju Rusi kad se se vojno pojaviti na poluostrvu?

Budući da ove zemlje možda i nisu u spremnosti odbiti drzak ruski vojni napad onda treba biti u stalnoj komunikaciji sa NATO, SAD, Velikom Britanijom koji mogu vojno pomoći izbjegnuti rusku okupaciju. Evropska bezbjednosna zajednica mora hitno početi aktivno raditi u smislu praćenja i kontrole proruskih snaga koje su spremne čak poći protiv svojih državnih institucija da bi podržale rusku invaziju.

Ukrajinsko iskustvo govori da ne treba previše tolerisati proruske političare i medije koji vješto koriste evropske vrijednosti, i to pravo na slobodu govora i medija. Takve političari i mediji praktično spremaju teren da u središtu domaćih društava ne bi bilo otpora ruskim okupatorima. Oni siju nevjericu u  snagu EU i NATO, mogućnost kontinentalne solidarnosti i podrške slabih karika u lancu evropskih institucija i zemalja članica.

Ruska vojna opasnost za regiju može doći provociranjem unutrašnjih konflikata gdje se Moskva želi odmah pojaviti kao mirotvorac, a u stvari vojno doći na Balkansko tlo i tu ostati. Kako su Hrvatska, Bugarska, Sjeverna Makedonija i Crna Gora članice NATO, a Zagreb i Sofija još i članice EU onda najviša opasnost ruskog vojnog dolaska na terene regije postoji u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Tu je ruski lobi formiran odavno i pripremljen za djelovanje u bilo kojem trenutku. Beograd uz Budimpeštu evropski su gradovi koji nisu izbacili sa svojih teritorija nijednog ruskog špijuna. Ruska obavještajna zajednica ušla je u srž politike službenih Beograda i Budimpešte i potpuno manipuliše najvišim političkim rukovodstvom ovih zemalja gdje je najizrazitiji primjer mađarski premijer Viktor Orban.  

Kremlj je uvijek koristio evropske slobode da bi uvrstio svoje propagandističke kanale u evropsku televizijsku mrežu. Evropljani su napokon shvatili što znači moskovski informacijski trojanski konj. Ali u istim Beogradu i Budimpešti ruska propaganda se osjeća komotno i spremna je još više aktivirati kad budu mogli dolazili ruski vojnici. Za to ipak mora prije pasti Ukrajina. Zato apsolutno nisu jasne poruke nekih visokih političara u Zagrebu i Sofiji koji ne bi pomagali učvršćivanju ukrajinskih oružanih snaga koji snažno bore se sa ruskim agresorom i spašavaju Evropu i posebno Balkan od vrlo moguće ruske agresije. Kod svih ovih političara mi dosta dobro vidimo kako oni igraju za ruskog agresora sa svojim porukama da ne treba previše pomagati ukrajinskoj vojsci. 

Šta se tiče pseudo filologa, ruskog neofašiste Nikolaja Vavilova, trebalo bi da zna da ukrajinski jezik postoji od prvog vijeka naše ere, na kojom su govorili ukrajinski pradjedovi Venedi (Vendi) koji su živjeli na prostorima sadašnje središnje, sjeverne i zapadne Ukrajine i istočne, središnje i sjeverne Poljske. O njima pišu još antički grčki i rimski istoričari. Razumije se da u to doba ruskog jezika nije bilo ni u zamisli. Bolje bi bilo da je Vavilov ćutao.