Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Bivši predsjednik Dmitrij Medvedev, koji je sada zamjenik Vladimira Putina u Savjetu za nacionalnu bezbjednost i odbranu RF, nazvao je rusku invaziju na Ukrajinu novim Domovinskim ratom. Već je više puta primijećeno da Medvedev nakon prekomjernog konzumiranja alkohola iskače sa političkim izjavama koje su smiješne svakom čovjeku koji makar malo razmišlja svojom glavom.
Domovinski rat uvijek je morao ispuniti bitne kriterije, a prije svega to mora biti rat odbrambenog karaktera. Nazvati odbrambenim ratom najveću vojnu invaziju na svijetu poslije 1945. može se samo u uslovima smanjene uračunljivosti. Rekoh, za Medvedeva je odavno stanje "pod gasom"- redovno stanje.
Prljave poslove na ruskoj medijskoj sceni obavljaju dvojica visokih dužnosnika i oni mogu biti vrlo brzo osuđeni za ratne zločine rata u Ukrajini. To su, već pomenuti Dmitrij Medvedev i predsjednik Državne Dume Vjačeslav Volodin. Ta dva lika su bez konkurencije da prvi budu osuđeni pred međunarodnim tribunalom, koji će biti formiran uskoro.
Volodin se sada obrušio na zapadne zemlje, prijeteći da će, ukoliko bude nastavljeno snabdijevanje Ukrajine oružjem, pa još ako Kijiv počne dobijati ofanzivno naoružanje, „Rusija može koristeći svoju vojno tehničku nadmoć uništiti zauvijek zapadnu civilizaciju“! Zato, dodaje on, u glavnim gradovima zemalja članica NATO moraju voditi računa o svojoj politici vojne podrške Kijeva. Samo ta izjava može donijeti Volodinu najmanje deset godina zatvora. A takvih, bezumnih izjava on je već dao bezbroj, pa je zavrijedio nekoliko doživotnih robija samo nastupima na moskovskoj televiziji.
U tom smislu Vladimir Putin nastupa puno pametnije. Zato bi suđenje predsjedniku RF moglo potrajati mnogo duže. Isto važi za ministra odbranenSergeja Šojgua i ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, koji su puno oprezniji u svojim izjavama. A što se tiče Nikolaja Patruševa, sekretara Savjeta za nacionalnu bezbjednost RF, koji je vodio FSB odmah poslije svog najboljeg prijatelja Vladimira Putina kad taj je postao šef države 2000. i šefa FSB Aleksandra Bortnikova - i njima će se suditi dvaput duže nego Medvedevu i Volodinu. Obojica su se uzdržavali od političkih izjava, mada je notorno da su baš njih dvojica najviše uvjeravali Putina kako će rat u Ukrajini potrajati samo nekoliko dana jer Kijev apsolutno nije spreman za odbrambeni rat.
U svakom slučaju u Evropi se već iskristalizirao stav o neophodnosti suđenja političkom i vojnom vrhu Ruske Federacije za agresiju na Ukrajinu - zemlju osnivača UN, čiji je narod podnio najviše žrtve u borbi sa nacizmom. O tome je donijeta odluka u Evropskom parlamentu, glasovima apsolutne većine poslanika, s izuzetkom ni dvadesetak putinovih plaćenika u toj uvaženoj evropskoj instituciji.
U situaciji neizbježnog suočavanja sa odgovornošću za počinjene zločine u agresiji protiv Ukrajine Vladimir Putin krenuo je manirom političkog kockara na sve ili ništa. Počeo je pripremati stanovništvo Ruske Federacije za dugo trajanje rata u Ukrajini i neophodnost žrtvovanja svakog građanina da Rusija ne bi izgubila rat. Kad je rat počeo onda rusko društvo objeručke je podržalo Putinovu agresiju i sa zanimanjem pratilo na televiziji kako ruske vojne jedinice zauzimaju jednu ukrajinsku regiju za drugom. A onda je počeo slom i nervoza je prešla i na ruske građane. Sada gotovo svaka ruska porodica ima nekoga svoga na ukrajinskim ratištima. Da bi smanjio psihološki pritisak na građane, Putin i Šojgu pokušali su najprije da u zagrljaj rata bace regrute iz nacionalnih manjina, koji su počeli ginuti kao snoplje. Još strašnije se to odrazilo imajući u vidu malobrojnost njihovih matičnih naroda. Najveći gubici zadesili su manjine iz Dagestana, iz autonomnih republika Tuva i Burjatija.
Kad je postalo jasno da nacionalne manjine neće spasiti situaciju, morali su u vojsku zvati i etničke Ruse. A da bi opet malo smanjili emotivni pritisak na ruske porodice, iz grmlja je iskočio sa svojom inicijativom vlasnik Zloglasne privatne vojne kompanije (PVK) Vagner, milijarder Jevgenij Prigožin. On je svojevremeno odležao u zatvoru zbog razbojništva i nasilja devet godina, iako je bio osuđen na dvanaest i dobio je nadimak kuvar Putina.
Prigožin je uvjerio Putina kako je pametno da na ukrajinskim ratištima gine neko ko porodicama i društvu ne spada u red najmilijih. Stoga je dobio odobrenje za vrbovanje dobrovoljaca u zatvorima i kaznenim ustanovama. Tako je dobio za svoju privatnu vojsku 40 hiljada vojnika iz reda ubica, silovatelja, razbojnika. U Prigožinovoj vojsci ima serijskih ubica ili silovatelja po nekoliko desetina Ruskinja.
Na račun zatvorenika Prigožin je podigao brojku svoje privatne vojske, koja sluša isključivo njegove zaposvijedi a ne Generalštaba RF, i do 50 hiljada vojnika. Prigožin se počeo pripremati za budući sukob za čelno mjesto u Kremlju i njemu bi bilo vrlo zgodno imati pri ruci 50 hiljada naoružanih i njemu lojalnih vojnika koji imaju ogromno iskustvo ratovanja. To su pročitali u Kremlju i FSB počevši polako sklanjati Prigožina od komandovanja vojskom. Uključila se propagandistička mašinerija na ruskoj televiziji koja sada potpuno ignoriše PVK Vagner i podržava regularnu rusku vojsku, sa ministrom obrane Šojguom na čelu.
Sve navodne vojne uspjehe kremaljski propagandisti pripisuju samo oružanim snagama RF i nikako PVK Vagner, iako je u borbama oko Soledara i Bahmuta Vagner imao 30 hiljada ubijenih i ranjenih. Kako Putin, Medvedev, Patrušev, Bortnikov i Prigožin poznaju jedan drugog još od početka devedesetih godina prošlog vijeka, kada je svaki od njih zarađivao svoje prve pare u doba banditskog Peterburga, očekivati je i da će senekako međusobno dogovoriti. Oni lično neće puno nastradati, najviše patnje okusiće ruski narod koji je izabrao sebi takvo političko rukovodstvo.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR