Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Članstvo Ukrajine u NATO-u garantuje bezbednost na evropskom kontinentu. 21 država članica Alijanse već je pismeno podržala ideju da Ukrajina postane članica Organizacije. Ovaj proces se nastavlja. Ali ako se na julskom samitu u Vilnjusu ove godine ne donese odluka da nakon završetka rata s Rusijom Kijev odmah dobije poziv za pridruživanje Alijansi, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski neće ići na ovaj samit, jer to bi bilo protiv interesa apsolutne većine ukrajinskog naroda, koji snažno podržava brzu implementaciju kursa evroatlantskih integracija.
Odbijanje Ukrajine da uđe u NATO dovešće do rata punih razmjera u Evropi. Ako Ukrajina ne bude odbranjena danas, Evropa će se sutra morati braniti ogromnim naporom snaga i svim raspoloživim sredstvima. Trenutno nema dokaza da rukovodstvo Ruske Federacije razmatra mogućnost revizije svog pristupa odnosima sa vanjskim svijetom. Naprotiv, ruski zvaničnici nastavljaju da optužuju zemlje članice EU i NATO-a, kao i njihove saveznike i partnere, za neprijateljski i agresivan stav prema Moskvi.
Rusija je zemlja koja se pretvorila u egzistencijalnog neprijatelja zapadnog svijeta, cilj Kremlja nije samo potpuno uništenje ukrajinske države, već i uništenje Evropske unije i NATO-a. Samo konsolidacija Zapada, uključujući Ukrajinu, može zaustaviti drsku agresiju Rusije i kazniti je za sistematsko kršenje međunarodnog prava.
Teritorijalne ambicije Rusije nastavljaju se širiti i na zemlje članice NATO-a. To se posebno odnosi na baltičke zemlje (Litvanija, Letonija, Estonija), koje Moskva i dalje smatra sastavnim "dijelom bivšeg SSSR-a i Ruskog carstva". Ništa osim pridruživanja Ukrajine Alijansi neće zaustaviti rusku agresiju na Ukrajinu i nastavak neprijateljstava nakon bilo kakvog privremenog prekida vatre. Stoga će odbijanje Ukrajine da se pridruži NATO-u Moskva smatrati validnim mandatom za osvajanje ne samo Ukrajine, već i nastavak agresije na druge zemlje. Rusija je godinama pokušavala da spreči Kijev da uđe u NATO kako bi imala moćnu odskočnu dasku za ofanzivu na Evropu.
Ako Ruska Federacija ne bude kažnjena za agresiju na Ukrajinu, to će je isprovocirati na još jedan pokušaj "odložene osvete". Čak i u slučaju najuspješnijeg ishoda završetka rata za Ukrajinu, Rusija nakon nekog vremena može ponovo započeti rat. Stoga će nepozivanje Ukrajine u NATO imati ozbiljne negativne posljedice po sigurnosnu arhitekturu na evropskom kontinentu. Ovo će biti jasan pokazatelj da Putin ima pravo veta na proširenje Alijanse.
Članstvo Ukrajine u NATO-u u bliskoj budućnosti samo će ojačati Sjevernoatlantski savez i dugoročno pomoći sprječavanju agresivnih namjera Rusije. Potrebno je shvatiti da je Ukrajina potrebna NATO-u kao država članica Alijanse, a ne kao privilegovani partner. Nikakve bilateralne ili multilateralne sigurnosne garancije neće garantovati Ukrajini potpuni trajni mir, sigurnost i stabilnost i neće moći obuzdati imperijalne apetite Kremlja. Naprotiv, uvijek će iritirati Rusiju. Dakle, bilo kakvi sporazumi o sigurnosnim garancijama imaju pravo na postojanje samo pod uslovom garantovanja članstva Ukrajine u NATO-u. Uostalom, samo članstvo u NATO-u postaje prava garancija sigurnosti za Ukrajinu, za njene saveznike i za cijeli evropski kontinent.
Strah NATO zemalja da će isprovocirati Rusiju otvaranjem vrata Ukrajini doveo je do urušavanja temeljnih normi globalne sigurnosti. Uprkos činjenici da je Ukrajina već dobila usmene pozive za članstvo u NATO, nikada nije bilo govora o stvarnom odobravanju i prihvatanju takve aplikacije. Ukrajina je jedina zemlja partner NATO-a koja je učestvovala u svim operacijama Alijanse od 1990-ih (Sea Shield, Afganistan, misija obuke u Iraku, itd.). Prije punopravnog članstva Ukrajine, svrsishodno je da zemlje članice NATO-a, u bliskoj saradnji sa Ukrajinom, stvore privremeni mehanizam bezbjednosnih garancija, koji treba da se implementira sada i odmah nakon rata. NATO bi trebalo da ojača svoj istočni bok s obzirom na veliku vjerovatnoću direktnog sukoba sa Rusijom. Stoga Ukrajina, koju predstavlja prava borbena vojska i zapadno oružje, može postati punopravno i vrlo moćno krilo alijanse. Potrebno je potpuno se odmaknuti od filozofije "posebnog partnerstva" ili "duboke saradnje", koja je sasvim iscrpljena u novim realnostima današnjice. Ovu formulu odnosa treba promijeniti u dijalog čiji će glavni cilj biti sticanje članstva Ukrajine u NATO-u.
Kijev je spreman da nastavi da doprinosi vojnim misijama Alijanse i da bude posvećen njenim demokratskim vrijednostima. Ukrajina je već ispunila većinu kriterija definisanih za kandidate u Akcionom planu za članstvo. Došlo je vrijeme kada evropska zajednica treba da izgradi novu sigurnosnu arhitekturu u kojoj je Ukrajina punopravna članica NATO-a. Odgađanje rješavanja ovog pitanja može biti smrtna kazna za postojeće međunarodne odnose i sigurnosni sistem na evropskom kontinentu. Odluke saveznika na samitu u Bukureštu 2008. godine, na insistiranje Angele Merkel, pokazale su se kobnim i otvorile teren za agresiju Moskve koja traje i danas.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR