Za Antenu M piše: Radmila Tomović
Po kalendaru UN-a, 20. novembar je svjetski Dan đeteta. I, šta smo uočili? Bio je to jedan sasvim običan dan - u Gazi su đeca ginula, u afričkim zemljama su gladovala i razbolijevala se, zlostavljana su i zanemarivana diljem svijeta... U demokratski(ji)m su državama, lukavog li izuma, "vaspitavana bez suza".
A u našoj, još uvijek državi, svjetski je Dan đeteta, nepogrešivo naopakom simbolikom, i jučerašnji dan poslužio je da se (bespri)zorno pokaže opsjednutost politikanata konceptom lokalnog pomirenja. Svedenog na, đetinji kazano, formulu – mir, mir, mir niko nije kriv.
U Pljevljima je Dario Vraneš „pomirio“ dželate i žrtve. Pomirenje po Dariju jednostavan je čin: cvijet tamo, cvijet vamo. Mrtvi su, pa sad, bili su što su bili. Idemo dalje... Mrtvome se u moral ne gleda, pod zemljom nema prave i pogrešne strane istorije, je li to tako Dario?
Na jučerašnji dan, i Jakov i Aleksa poslali su ingeniozne poruke. I jedan i drugi, još jednom, potvrdili su dosljednost sterilnim, besmislenim, takoreći beživotnim iskazima. Na dan koji ište da izjave politčara osmjehom lice đeteta ozare.
Predsjednik Jakov poruči: „Potrebno je da se ujedinimo u stavljanju djece i porodice u srce razvoja naše zemlje. Jer je svako dijete važno!“ Bravo! Baš, negdje, svježa i prikladna izjava. Mada, negdje, kao da su joj ciljna grupa više roditelji i starija populacija? Ali, da ne sitničarimo, status đeteta i jeste determinisan odnosom roditelja i države prema "ukrasu svijeta".
I „zamjenik“ predsjednika vlade Aleksa, u svojoj je poruci, „stavljao“ đecu. Ali ne u srce, nego u vrh prioriteta! Aleksa se potrudio da sroči kreativni iskorak u odnosu na Jakova, pa je rekao – „Naša đeca su mostovi koji nas povezuju“! I Andrić bi zapljeskao s odobravanjem.
Može li preko ovog, e ne zaista...
Ili, ipak, može?
Evo šta izaziva dilemu glede Aleksinog prava na šampiona pozdrava i čestitki.
Čega nam se naše „lukavo školstvo“ dosjetilo povodom svjetskoga pa i našega Dana đeteta. Đeteta bez kojega bi škola bila besmislenija od suncobrana na Arktiku. Elem, kako rekosmo, postoji kalendar važnih datuma po UN-u, ali postoji i crkovni kalendar. Pa kad se praznični datumi skroz primaknu a sasvim ne poklope - šta uradi „lukavo školstvo“?
Rezonujući ispravno da su UN daleko, a Crkva tu, tačno za vratom, pri okolonosti da je juče bio svjetski Dan đeteta, a danas Aranđelov dan, "lukavo školstvo" lukavo rješava konkretnu situaciju?
Pogađate kako: na Aranđelov dan, crnogorsko, pardon - školstvo Crne Gore, lukavo obilježava svjetski Dan đeteta!
Neke podgoričke škole (biće da nijesu samo podgoričke?) obavijestile su roditelje da, povodom svjetskog Dana đeteta, koji je bio juče, danas neće biti nastave!
Eto tako! Valja obilježiti Aranđelov dan đeteta!
Slučajnosti su čudne i nepredvidive... Zato, poštovani roditelji, ne uključujte veš mašinu, nit perite robu ručno na svjetski Dan đeteta. Nikad se ne zna kad može da ga preklopi cr(k)veno slovo.
Bajo
Kao i uvjek -sjajno. Radmila je zena fantasticnog smisla za humor . I razarajuci cinizam . Ne rugajuci. Vec bas onaj koji se nadje na pravom mjestu. Bravo. ps. Moze il Antena M napraviti intervju sa tom zenom ?
Di
Tekst je odličan, kao i uvijek od autorke. Težnje crkve Srb.su jasne. Nije jasno kako roditelji vaspitavaju đecu u duhu crkve. Udruž.rod.iako je humanit.org. a ne politička, mora uticati na odrastanje i formiranje djece. Gdje su psiholozi, pedagozi, gdje su organizovana predavanja o vaspitanju djec
Tihana
Predobro.