Kako mali Perica zamišlja nacionalizam

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović 

Svojim taze naklapanjem o vlastitim bajatim fiksacijama, recimo, o tzv. „crnogorskom nacionalizmu“, oglasio se degradirani, nadasve istraživački novinar žutog portala Vijesti. Žutog i režimskog. Srdan Kosović, nekadašnji urednik ove digitalne fabrike laži, prije nekoliko mjeseci je smijenjen uprkos neupitnoj i beskompromisnoj servilnosti.

Uprkos činjenici da je Kosović bio zlatna ribica medijskih tajkuna čije interese brani, i režimskih prvaka u čijoj su službi Vijesti, ta jedinstvena gejša u svijetu propagande. Koliko para, toliko i muzike, ili, koliko para toliko i konstruisanih teza o koječemu. Nekad odani i ponizni DPS-u, danas neustrašivi kritičari ove partije. Nekad medijska platforma za oglašavanje Demokratskog fronta, zatim tek stranka u sporu oko nula na računu koji je za svoje usluge ovaj rentakoncern ispostavio Vučićevim štićenicima.

I to u jeku pokušaja Državnog udara. Potom medijski sponzori tzv. litija, a onda i svake vlasti uspostavljene nakon „30 godina“ ropstva. Na tragu svoje koleginice Jelene Jovanović, koju šira javnost zna iz Sky prepiski Škaljarskog klana, i Kosović opet ulaže silni napor ne bi li (po ko zna koji put) kompromitovao crnogorski patriotizam. Znamo da ni on, kao i njegove kolege iz redakcije vladinog portala, ne razumiju što je to patriotizam, ali nikako da dokučim razloge Kosovićevog mazohizma.

Zašto mazohizma? Pa recimo zato što se Kosović još uvijek nije oporavio od skoka u prazan bazen, kad je po nalogu velikosrpskih nacionalista pokušao medijski linčovati i uniziti Fakultet za crnogorski jezik i književnost. Ishod njegovog izliva neznanja i zle namjere bio je pucanj u sopstvenu nogu, i potpuno raskrinkavanje razloga zbog kojih se FCJK našao na naslovnici Vijesti. Nakon toga sličnu sudbinu doživio je i Kosovićev šaptač i saveznik u mržnji prema FCJK, pjesnik i guslar Goran Danilović, koji je poslije epske bitke za gašenje ove respektabilne visokoškolske ustanove, umjesto odluke o njenom kraju, morao potpisati reakreaditaciju. I ličnu kapitulaciju! No, nije to prvi put da Srdan Kosović skoči ravno na glavu u prazan bazen. Kad god je u deluzijama buncao o tzv. crnogorskom nacionalizmu, Kosović je dobio odgovor nakon kojeg bi se svako ko imalo drži do sebe zauvijek odrekao novinarstva i posvetio, recimo, botovanju.

To je danas unosan posao, a Beograd ne žali novaca za dobrog bota. Uostalom, uposlenici Vijesti to svakako čine, samo je poligon za ovo relativno novo i unosno zanimanje drugačiji od uobičajenog. Umjesto na društvenim mrežama čeda ovog režimskog glasila botuju na internet platformi. Izdajući se za istraživačke novinare. Svaki odgovor na Kosovićeve neistine, ostao je bez odgovora. Papagajski ponavljajući mantru o dva ekstremizma, od kojih je, gle čuda, „crnogorski“ pogubniji, Kosović se služi udžbeničkim primjerom desničarske metode dajući sebi za pravo da propisuje kakav je to identitet poželjan. Te su tako Crnogorci prihvatljivi samo ako su supstancijalno Srbi. U tom slučaju, oni su u redu. Ako pak nijesu, e onda su ogrezli u kriminal i grijehe narko klana. Kavačkog, dabome.

Elem, Jelena reče: Đe ja stadoh, ti produži. I bi tako. Opet Kosović reciklira svoje fantazme o patriotizmu i kriminalu. O strašnom „crnogorskom nacionalizmu“, koji se, kako kaže, manifestuje u zelenim zastavama i zelenim dresovima crnogorske reprezentacije! Jezivo! I sama pomisao na zelenu boju izaziva nelagodu, i nije u krivu Kosović kad zeleno izjednači s genocidom i masovnim stratištima, koja je za sobom ostavio velikosrpski nacionalizam. Kakav li je samo Federiko Lorka bio crnogorski nacionalista kad je napisao: Zeleno, volim te, zeleno...! Eh da je Franko imao nekog Kosovića pa da pjesniku održi lekciju i da ga ugura u Sky aplikaciju!

A da se pritom dječački zaneseno divi nekadašnjem šefu kabineta Duška Markovića, Nikoli Šaranoviću. Nazivajući „briljantnim“ njegov komentar o nečemu. O čemu, teško je zaključiti. Moram priznati da sam potonji put za Markovićevog šefa kabineta čuo prije nekih dvadesetak godina, kad je pokušao da piše poeziju. Slutim da je međuvrijeme proveo zatočen u „DPS ormaru“, iz kojeg je, poput mnogih, izašao 2020. kad su oslobodioci, u maniru negdašnje Crvene armije, ušli u Crnu Goru! Briljantno, vaistinu briljantno! Bilo bi dobro da i Kosović, ponukan primjerom Markovićevog šefa kabineta, konačno izađe iz ormara, jer, biti Srbin nije nešto čega bi se trebao sramiti. Biti novinar režimskog reklamnog panoa jeste razlog za stid. Ali, uposlenici Vijesti nijesu Kafkin junak, da bi ih „stid mogao nadživjeti“. Ne očekujte nemoguće. Ma s kolikom nadom gledali u budućnost.