11 °

max 14 ° / min 6 °

Subota

20.04.

14° / 6°

Nedjelja

21.04.

10° / 7°

Ponedjeljak

22.04.

16° / 8°

Utorak

23.04.

13° / 11°

Srijeda

24.04.

13° / 9°

Četvrtak

25.04.

11° / 7°

Petak

26.04.

15° / 9°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Srbija – Francuska: Šepurenje bez pokrića

Izvor: Foto: Tanjug

Stav

Comments 0

Srbija – Francuska: Šepurenje bez pokrića

Izvor: Al Džezira

Autor: T. R.

  • Viber
Kao i svi dosadašnji istupi Srbije prema svijetu, i ovaj upućen Francuskoj koristi jedino strankama i političarima.

Piše: Dragan Banjac

Kada je (1904.) Japan objavio rat Rusiji, mala Crna Gora odmah je odlučila da pruži (moralnu) podršku Rusiji i objavila rat Japanu. Učešće Crne Gore u tom ratu svedeno je na nekoliko brkatih Crnogoraca u sastavu ruske vojske, a nakon svršetka rata (pobjedom Japanaca!) potpisan je (Portsmut, 1905.) mirovni sporazum između dvije zemlje. Crnogorski paraf izostao je i pitanje je aktuelizovano tek posle 102 godine, kada je Crna Gora (2006.) stekla nezavisnost. Japanci su tada, ne izjašnjavajući se o "ratnom stanju" i snazi "ljutog neprijatelja", poslali svoju specijalnu izaslanicu (Akiko Jamanaka), ministra inostranih poslova i tako i bez potpisivanja mira pružili ruku Crnogorcima.

Srbija, srećom, nije objavila rat Francuskoj, ali su nedavne reakcije njene vlade (koja je "naložila" svim državnim zvaničnicima, kao i direktorima javnih preduzeća da otkažu planirana putovanja u Francusku i da u naredna tri mjeseca ne dogovaraju nikakve posjete i aktivnosti...) u dobroj mjeri podsjetile na crnogorsko reagovanje od prije više od jednog veka, jer i srpske prijetnje veoma podsjećaju na "plašenje mečke rešetom", na još jednu narodnu: "pala muva na medveda" i tome slično.

Razlog za srpsku srditost (posebno za nepotrebno začikavanje!) dobro je poznat ovdašnjoj javnosti: Apelacioni sud u francuskom gradu Kolmaru na sjeverozapadu zemlje, region Alzas, departman Gornja Rajna, na novom ročištu donio je odluku da oslobodi lidera Alijanse za budućnost Kosova Ramuša Haradinaja, čime je odbijen zahtjev Srbije za njegovo izručenje iako ga srpsko tužilaštvo tereti za ratne zločine na Kosovu i Metohiji 1998. i 1999. godine. U kratkom komentaru nakon oslobađajuće presude uslijedio je aplauz u sudnici, a Haradinajeva braniteljica Rejčel Lindon rekla je za AP da je sud iznio negativno mišljenje o izručenju "zbog toga što on ne bi imao fer i pravično suđenje u Srbiji".

Haradinaj je, podsjetimo se, 4. januara uhapšen na granici Švajcarske i Francuske po Interpolovoj potjernici, koju je za njim raspisala Srbija, a srpsko Ministarstvo pravde potom (uz svu prateću dokumentaciju o istrazi koja je protiv njega u toku) uputilo Francuskoj zahtev za njegovo izručenje. Nedjelju dana nakon hapšenja kosovski Albanac pušten je da odluku suda o zahtjevu Srbije za izručenje čeka na slobodi, uz oduzimanje pasoša i zabrane napuštanja francuske teritorije. Inače, istraga protiv Haradinaja u Srbiji pokrenuta je 2004. godine, a u januaru je (nakon hapšenja) proširena "novim optužbama i novim dokazima", koji su proslijeđeni sudu u Kolmaru.

Sud jedno, Šešelj deveto

Istina, sud u obrazloženju odluke tvrdi da zahtjev Srbije nije politički, ali i to da nijesu ispunjeni "svi formalni uslovi" da bi se udovoljilo srpskoj strani za izručenje. Sud je konstatovao da su u razmatranju zahteva od 6. januara ove godine ispunjeni svi uslovi, što znači da je Srbija dostavila dokumenta potrebna za taj slučaj. Ipak, odbačen je podnesak od 1. marta ove godine radi provjere da li Srbija ima nove činjenice i iskaze, a ne samo one koje su već uzete u razmatranje prilikom presuđivanja Haškog ad hoc tribunala. Ramuš Haradinaj nije, stoji u drugoj tački odluke, saglasan sa izručenjem, a Sud je utvrdio da izručenje Haradinaja podnosiocu zahteva može da ima izuzetno teške posljedice po njega.

Na drugoj strani srpski radikali i njihov vođa Vojislav Šešelj tvrde da su od početka znali da je riječ samo o jednoj igri, "o poigravanju Srbijom s jedne, a sa druge strane o nastojanju da Haradinaj među kosovskim Albancima dobije što veću popularnost pred predstojeće izbore". To je bio smisao njegovog hapšenja i nijednog trenutka nije postojala mogućnost da ga zaista isporuče, rekao je uvijek dobro obaviješteni četnički vojvoda Šešelj. On, zapravo, želi da pošalje narodu drugu poruku, da je, citiram, "ovo jedno od posljednjih upozorenja vlastima u Beogradu da treba da preispitaju svoju politiku učlanjivanja u Evropsku uniju jer Srbija tamo nema prijatelje niti iskrene saradnike". Dalje, duvajući vlasti u jedra, kaže:

"Treba reći Evropi da, ako hoće, možemo da sarađujemo na ravnopravnim osnovama, ali u EU ne treba da se učlanjujemo jer nemamo šta tamo da tražimo." To je cilj ovog brbljivca, da narod poveruje da Srbija uslovljava Evropu.

Gospodar brani posjed

Prema očekivanjima, premijer / predsjednik Srbije Aleksandar Vučić povodom oslobađanja Ramuša Haradinaja najprije je sazvao vanrednu sjednicu vlade, a potom se obratio građanima. On misli da je odluka "nepravična i više od svega politička" i (takođe očekivano!) da nikome neće dozvoliti da ponižava Srbiju, pa ni Francuskoj i da slijedi oštra protestna nota. Ambasador se pride poziva na hitne konsultacije. Ipak, nije on tako naivan i građane je "umirio" porukom da neće biti prekidanja diplomatskih odnosa s Francuskom iako "moramo da pošaljemo jasnu poruku šta mislimo o odluci suda u Kolmaru".

Premijer / predsjednik garantuje da je Srbija ispunila sve zahtjeve za razmatranje uslova za izručenje i dostavila potrebnu dokumentaciju i pojašnjava: "Međutim, u tački 2. odbacuje se podnesak iako su na tome oni insistirali da bi moglo da se provjeri da li imamo nove činjenice. Iskazi su dati pred odjeljenjem Specijalnog suda u Beogradu i niko ne razumije jer nema objašnjenja da nije prihvaćeno. Tačka 4, da nije žalosno i tužno, bilo bi smiješno – utvrđuju da izručenje Haradinaja može da ima izuzetno teške posljedice po njega. Pa nijesmo ga zvali na čokolade i bombone nego da odgovara za zločine." Potom Gospodar Srbije izgovara nešto slaborazložno i, reklo bi se, slaboumno – da je pravni tim Srbije počeo s analizom i "imam nekoliko pitanja na koje očekujem odgovore koje nećemo dobiti". Ne postavlja se, veli, pitanje koliko ćemo puta da budemo odbijeni već koliko puta možemo da ustanemo i ne odustanemo. "Da li vi mislite da je neko mogao da izmisli da je silovan toliko puta? Pa što nas pravite budalama? Nismo mi budale nego oni koji takve odluke donose", kazao je Gospodar državljanima ono što je rulja od njega (većina) očekivala.

Poput Vojislava Šešelja, koji se koristi svakom prilikom da se obruši na EU, tako i predsjednik / premijer (is)koristi svaku priliku da kaže kako se, tobože, ova zemlja nalazi na evropskom putu, ali "želi dobre odnose sa ruskim i kineskim prijateljima", da "imamo više i morala i obraza od nekih koji bi da nam drže pridike svakog dana". Nije precizirao, ali se lako naslućuje.

Ništa novo

"Ovo danas nije velika pobjeda Albanaca nego velika pobjeda zločinaca. Onih koji su mogli da čine najstrašnija nedjela. Naša je obaveza da zbog žrtava svoju borbu nastavimo i nećemo prestati i nećemo odustati", rekao je premijer / predsjednik Vučić i priprijetio (Francuskoj i još nekim zemljama) da će Srbija svim članicama Ujedinjenih nacija uputiti pismo u kojem će pokazati šta je i koliko uložila u očuvanje bezbijednosti i da je prije nekoliko dana upozorio "da je došlo do promjene ponašanja Albanaca i naglog pominjanja ideje o velikoj Albaniji". Ova mu je poranila najmanje četiri godine, pred sledeće izbore...

Nigdje pomena, makar između redova, da smo i mi imali naših Haradinaja. Nema, jer oni su naši i otuda nisu krivi. Mi smo ih proglašavali junacima, herojima, branili ih pred svijetom čak i nakon zvaničnih osuda od nadležnih međunarodnih sudskih instanci, članovi su glavnih odbora vladajućih stranaka. Krivi (i grbavi) samo su drugi. I čik da neko ne ispoštuje ono što je AV naložio! S druge strane, Francuska se veoma "zabrinula" i "potresla", jer možda joj u narednih 90 dana ustreba nešto od "kapitalnih" srpskih proizvoda.

Kao i svi dosadašnji naški istupi prema svijetu, i ovaj upućen Francuskoj koristi jedino strankama i političarima. Sjetimo se već pomalo zaboravljenih Miloševićevih draženja većih, jačih i pravičnijih. Hic Rhodes, hic salta nije prizivao, važno je bilo ("Srbija se saginjati neće!") prkositi i inatiti se svijetu, a kasnije pružati najveće moguće ustupke. Iz arsenala mnogih izdvajam onu kad je izaslaniku američkog predsednika Bila Klintona Džejmsu Bejkeru, koji je, priča se, kleknuo moleći ga da ne ratuje, rekao da ustane i da će on to – polupati tenkovima. Kako je polupao znano je, rezultat takođe znamo. (I ovo: tri dana kasnije iz Slobinog kabineta ovo je "procurilo", čak do konobara u Klubu književnika!)

Srbija predugo već podsjeća na kopuna. Ova riječ stigla nam je iz italijanskog i, iako joj je prvo značenje navedeno kao uškopljen pijetao koji se gaji radi mesa, bivšem jugoslovenskom podneblju bliže je drugo pojašnjenje – čovjek koji se pravi važan, koji se šepuri. S vremenom je naš svijet to približio prznicama, onima koji bi da zametnu kavgu iako su svjesni da im sljeduje "maza" (po nosu), kako lijepo kažu u Bosni.

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR