Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Premijer Mađarske ponovo je optužio Ukrajinu za miješanje u unutrašnje stvari Mađarske i saradnju sa opozicionom strankom "Tisa". Prema V. Orbanu, Kijev je pokrenuo koordinisanu kampanju "klevetanja" Mađarske "kako bi potkopao inicijativu za sprovođenje ankete o članstvu Ukrajine u EU“. Orban je razotkrivanje svojih špijuna u Ukrajini povezao sa podrškom od strane Kijeva mađarskoj opoziciji. Premijer Mađarske je čak bio ogorčen izjavom ukrajinskog predsjednika da želi vidjeti vladu "prijateljsku Ukrajini" u Mađarskoj.
"Zelenski želi vidjeti vladu u Mađarskoj koja je prijateljski nastrojena prema Ukrajini. Oni koji su agenti Brisela su takođe prijatelji Zelenskog", rekao je šef mađarske vlade. Očigledno je da Orban sebe uopšte ne zamišlja kao prijatelja Ukrajine, jer kako bi ga onda Moskva gledala? I da bi nekako objasnio svoju izjavu domaćoj publici, Orban je rekao da bi ulazak Ukrajine u EU doveo do bankrota Mađarske. Ne precizira zašto bi ipak bankrotirala Mađarska, a ne neka druga država članica EU.
U vezi s provokativnim postupcima mađarskog premijera, grupa članova Evropskog parlamenta pozvala je Brisel da zamrzne sva sredstva za Budimpeštu. Evropski političari tvrde da se sloboda u zemlji ograničava, demokratija potkopava, a zakonodavstvo i vrijednosti EU krše. Napominje se da je Mađarska, pod vođstvom Viktora Orbana, "u stalnom sukobu s EU". Konkretno, šef mađarske vlade je svojim nepromišljenim postupcima zamrznuo milijarde eura za tu zemlju. Pismo su potpisali članovi Evropskog parlamenta. U njemu navode da Budimpešta ne samo da ne teži poboljšanju, već zemlja „primjećuje dalju alarmantnu regresiju“.
Parlamentarci posebno pominju nedavno usvojeni zakon koji ima za cilj zabranu reformi usmjerenih na potkopavanje nezavisnosti sudstva i suzbijanje kritičara vlade. „Nastavak finansiranja korumpiranog režima koji otvoreno potkopava evropske vrijednosti je neprihvatljiv. Stoga pozivamo na trenutni prekid svakog finansiranja Mađarske, koristeći sve dostupne pravne instrumente“, naveli su poslanici Evropskog parlamenta u saopštenju. Pismo, koje je inicirala frakcija Zelenih, potpisali su i predstavnici desnocentrističke Evropske narodne partije, centrističke Obnove Evrope i Socijaldemokrata. Ovo nije prva pisana žalba. EU je zabrinuta zbog "niza uznemirujućih događaja" u zemlji "koja se brzo kreće u pogrešnom smjeru" zbog pogoršanja vladavine prava.
Evropske diplomate pokušavaju da utiču na mađarske predstavnike po pitanju Ukrajine kako Budimpešta ne bi blokirala inicijative Evropske unije koje su nepovoljne za Moskvu. To je izjavio ministar vanjskih poslova Poljske, Radosław Sikorski, podsjećajući da mađarski predstavnici blokiraju uvođenje novih sankcija protiv ruskih zvaničnika. „Postoji jedna zemlja – Mađarska – koja nema moralnu jasnoću koju mi imamo zahvaljujući napadima koje je izvršio Putin... Ponovo sam pozvao Mađarsku da ukine veto na dodjelu sredstava i prestane blokirati pregovarački proces o pristupanju Ukrajine Evropskoj uniji“, rekao je R. Sikorski.
Svi smo se odavno gotovo navikli na činjenicu da je Viktor Orban, kojeg ne treba miješati sa cijelom Mađarskom, postao svojevrsni "trojanski konj" za Evropsku uniju i NATO, koji, iako uživa sve privilegije saveza, često vodi prokremaljsku politiku. Ali čini se da su se stvari u posljednje vrijeme mnogo pogoršale – on je zapravo postao Putinov saveznik u pokušaju da se potpuno upusti u cijeli niz pitanja koja se direktno tiču bezbjednosti Evrope u cjelini. Da biste razumjeli situaciju, potrebno je prošetati ulicama Budimpešte, đe se na gotovo svakom koraku može naći karta "Velike Mađarske", koja uključuje dio teritorije današnje Slovačke, Hrvatske, Srbije, Rumunije i Ukrajine.
Objašnjenje za to je prilično jednostavno: nakon dolaska na vlast, Orban nije bio u stanju da obezbijedi ekonomski razvoj zemlje na odgovarajućem nivou, kao što su to učinile brojne susjedne države Mađarske. Umjesto toga, odlučio je da konsoliduje narod sa "velikim" ciljem – proširenjem teritorije države. Orban koristi temu "istorijske nepravde" kao alat za unutrašnju mobilizaciju i vanjskopolitički pritisak, nostalgiju za prošlošću i osudu Trianonskog sporazuma, koji je sumirao rezultate Prvog svjetskog rata i lišio Mađarsku većine njenih teritorija, s obzirom na potpuni poraz Austro-Ugarske u ratu i slom carstva.
Istovremeno, Orban savršeno dobro razumije da njegova zemlja, kao članica EU i NATO-a, ni na koji način nije u stanju da to obezbijedi u okviru saveza, te je, kako bi sačuvao svoju moć, koja tokom posljednjih izbora više nije izgledala apsolutna, u suštini stupio u dosluh s Putinom. Prema ruskoj opoziciji, on se još u februaru 2022. godine dogovorio s diktatorom Kremlja da će nakon kratkog rata između Rusije i Kijeva dobiti ukrajinsku Zakarpatsku oblast. V. Orban je imao audijenciju u Kremlju nekoliko dana prije napada velikih razmjera na Ukrajinu. Nije ni čudo što mađarske kompanije, uprkos sankcijama, nastavljaju saradnju sa ruskim strukturama, a narativi Kremlja se redovno emituju na mađarskim medijima koje kontroliše Orban.
Dakle, Budimpešta efektivno legitimizuje postupke Kremlja, potkopavajući evropsko jedinstvo u trenutku kada je ono kritično potrebno. Međutim, dogovor između Putina i Orbana je propao, Ukrajina je uspjela da odbrani svoju nezavisnost, a Moskva trenutno jednostavno nema šta da "preda" Budimpešti, ali cilj mađarskog premijera očigledno se nije promijenio – samo se promijenio model uticaja na Kijev. On sada podršku početku pregovora o pristupanju Ukrajine Evropskoj uniji povezuje sa ispunjavanjem niza prenapuhanih i često neutemeljenih zahtjeva.
U stvari, Mađarska koristi proces evropskih integracija Ukrajine kao alat za vršenje pritiska kako bi postigla svoje ciljeve u Zakarpatju, budući da se nakon ulaska Kijeva u EU svaka revizija granica može zauvijek zaboraviti. Na primjer, Mađarska zahtijeva da Ukrajina prizna cijelu Zakarpatsku oblast kao "tradicionalno mađarsku oblast", uprkos činjenici da su, prema popisu stanovništva regije iz 2001. godine, etnički Mađari u njoj činili oko 10%, a od tada se njihov broj značajno smanjio jer su mnogi zakarpatski Mađari dobili mađarske pasoše i otišli u inostranstvo.
Najnoviji trend se ne tiče samo Ukrajine; Mađarska već duže vrijeme vodi politiku podrške mađarskoj manjini u inostranstvu. Od 2011. godine, ova država ima zakon koji pojednostavljuje dodjeljivanje državljanstva etničkim Mađarima koji žive u susjednim državama. Scenarij na kojem Budimpešta radi često se koristi u Rumuniji, u Transilvaniji, koja graniči s Mađarskom, a sastoji se od pokušaja stvaranja posebne autonomne regije unutar navodno istorijskih mađarskih zemalja. Slični pokušaji su postojali i prema drugim susjedima Mađarske, ali su oni bili blokirani i od strane samih država i na nivou EU, što je mnogo teže u situaciji sa Zakarpatjem.
Najnoviji skandal vezan za ovo dogodio se kada su u maju 2025. godine ukrajinske specijalne službe razotkrile mrežu mađarskih vojnih obavještajnih agenata koja je djelovala u Zakarpatju, a čiji je zadatak bio proučavanje raspoloženja lokalnog stanovništva u slučaju mogućeg uvođenja mađarskih trupa u regiju. Kao rezultat toga, Orbanov savez s Putinom, koji je formiran, doduše na različite načine, ali s istom namjerom – zadržavanjem vlasti – nije samo politički manevar, već strateška prijetnja.
I dok Evropa pokušava da odbrani svoje demokratske principe, jedna od njenih članica se ponaša kao domaći oportunista. Za sada Orbanu s tim ne ide baš najbolje, zbog čega je njegova partija Fidesz podnijela parlamentu prijedlog zakona koji jako podsjeća na zakon o stranim agentima u Rusiji, a koji premijera Mađarske pretvara u punopravnog vladara države, jer je cilj takvog zakonodavstva potpuna eliminacija opozicije.
Pa, ne čudi što će 27. maja Savjet EU razmatrati pitanje oduzimanja Mađarskoj prava glasa u Evropskoj uniji. Ovo se odnosi na primjenu člana 7. Ugovora o Evropskoj uniji. Ovaj član omogućava da se državi oduzme pravo glasa u slučaju ozbiljnog kršenja temeljnih vrijednosti EU.
Smikliser
Nece dugo biti kad pocne da trazi vojvodinu nazad