Za Antenu M piše: Sergej Šuljgin, doktor prava i istražitelj ratnih zločina Rusije u Ukrajini
Međunarodni krivični sud (MKS) napravio je 17. mart 2023. istorijski korak izdavanjem naloga za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina. Po prvi put, sud je krenuo protiv aktivnog šefa države - jedne od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a. Putin je osumnjičen za ratne zločine, posebno za ilegalnu deportaciju i transfer ukrajinske djece sa privremeno okupiranih teritorija Ukrajine u Rusiju. Ove akcije, prema MKS-u, traju najmanje od 24. februara 2022. godine, kada je Rusija pokrenula potpunu invaziju na Ukrajinu. Nalog je ostao tajan kako bi se zaštitili svjedoci i žrtve, ali njegova suština je jasna: Putin snosi individualnu odgovornost - i za svoje direktne postupke i za svoj neuspjeh da zaustavi podređene koji su počinili ili dozvolili ove zločine.
Ovaj nalog nije samo pravni dokument. On izaziva međunarodnu pravdu: hoće li biti moguće pozvati na odgovornost vođu moćne države za zločine koji šokiraju svijet? ISS još nije pritvorio nijednog šefa države, osim bivšeg filipiskog predsjednika, koji je bio bačen u pritvor, tako da izgledi za izvršenje naloga zavise od složenog preplitanja prava, politike i hrabrosti zemalja. Otkrivamo šta može ometati pravdu i da li postoji šansa da se ona sprovede.
Kako funkcioniše mehanizam hapšenja MKS-a?
Rimski statut, osnova MKS-a, ispravno reguliše način pripreme naloga za hapšenje. Država članica, nakon što primi sudski zahtjev, mora odmah pritvoriti osumnjičenog. Službenici za provođenje zakona ga predaju nacionalnom sudu, koji provjerava da li se nalog odnosi na ovu konkretnu osobu, da li su postupci hapšenja ispoštovani i da li su mu prava osigurana. Osumnjičeni može podnijeti zahtjev za privremeno udaljavanje prije transfera u Hag, ali država mora uzeti u obzir težinu optužbi i osigurati da osoba ne napusti zemlju. Ako se donese odluka o transferu, pritvorenik može biti poslan u MKS što je prije moguće.
Države članice Statuta su obavezne da u potpunosti sarađuju sa sudom - od istrage do izvršenja hapšenja. Ako država odbije, MKS se može žaliti Skupštini država članica ili, ako je slučaj upućen Vijeću sigurnosti UN-a, onda tamo. Čak i zemlje koje nisu potpisale povelju mogu pomoći sudu sklapanjem posebnog sporazuma ili priznavanjem njegove nadležnosti u određenoj situaciji. Sve se čini logičnim, ali stvarnost je daleko od idealne: politika, prijetnje i nacionalni interesi često se ispriječe.
Prijetnje Kremlja i reakcija svijeta
Rusija, koja ne priznaje MKS, odgovorila je na naredbu munjevitom brzinom i agresijom. Samo nekoliko dana kasnije, zamjenik predsjedavajućeg ruskog Vijeća sigurnosti Dmitrij Medvedev zaprijetio je svijetu ratom. "Zamislite da šef nuklearne države, na primjer, bude uhapšen u Njemačkoj. Ovo je casus belli - razlog za rat. Naša sredstva će letjeti u Bundestag, kancelarsku kancelariju", rekao je. Takve riječi su tipična taktika Kremlja: zastrašivanje kako bi se odbila želja za poštovanjem naredbe. Moskva je jasno stavila do znanja da odluka o MKS-u remeti njene planove, posebno Putinova međunarodna putovanja.
Evropa je odlučno odgovorila. Njemačka je saopštila da će, ako se Putin pojavi na njenoj teritoriji, biti uhapšen i prebačen u Hag. "Moramo to učiniti", rekao je ministar pravde Marc Bushmann. Francuska je naglasila da niko, bez obzira na položaj, neće izbjeći odgovornost za zločine u Ukrajini. "Pravda nema izuzetaka", saopštilo je francusko Ministarstvo vanjskih poslova. Britanija je pozdravila nalog, nazivajući ga korakom ka kažnjavanju odgovornih za "strašne ratne zločine". Tadašnji ministar vanjskih poslova James Cleverly dodao je: "Odgovorni moraju biti privedeni pravdi." Sjedinjene Američke Države, koje nisu članica Međunarodnog kriminalnog suda (MKS), zauzele su oprezan stav. Tadašnji državni sekretar SAD Antony Blinken podržao je evropske zemlje koje moraju implementirati nalog, ali je izbjegao direktan odgovor na akcije SAD-a.
"Mi nismo pod jurisdikcijom MKS-a, a Putin vjerovatno neće doći k nama", rekao je, ostavljajući prostor za spekulacije. Takva apstinencija pokazuje da čak i ukrajinski saveznici oklijevaju kada je u pitanju direktan sukob s Rusijom. Nova Trumpova administracija čak je uvela sankcije šefu Međunarodnog krivičnog suda (ICC) zbog njegovih postupaka u krivičnom gonjenju izraelskog premijera Benjamina Netanyahua za masovno ubistvo civila u Gazi. Skupština država članica Međunarodnog krivičnog suda izrazila je zabrinutost zbog prijetnji Rusije upućenih sudu, njegovom tužiocu i sudijama. "Ove akcije potkopavaju napore međunarodne pravde", saopštila je Skupština, pozivajući zemlje da ne budu pod pritiskom. Ali prijetnje Kremlja stvaraju atmosferu straha koja utiče na spremnost država da djeluju.
Šta misle ruski saveznici?
Položaj zemalja bliskih Rusiji dodatno otežava izvršenje naredbe. Mađarska, iako je potpisala Rimski statut, efektivno je odbila saradnju sa MKS-om. Šef administracije premijera Viktora Orbana, Gergely Gulyas, izjavio je da je Putinovo hapšenje nemoguće jer povelja MKS-a "nije objavljena u Mađarskoj". Ovo je pravno sumnjivo opravdanje, budući da je Mađarska ratificirala povelju još 2001. godine. Sam Orban bio je oprezniji: optužbe za ratne zločine nazvao je neprimjerenim tokom rata i sugerirao da bi Putinovo hapšenje ometalo mirovne pregovore. "Kako možete kliknuti za pregovarački sto, a istovremeno prijetiti hapšenjem?", rekao je. Takva retorika odražava nevoljkost Budimpešte da pokvari odnose s Moskvom. Kao rezultat toga, Mađarska je najavila povlačenje iz MKS-a.
Kina, koja ne priznaje MKS, zauzela je predvidljiv stav. Portparol Ministarstva vanjskih poslova Wang Wenbin pozvao je sud da "izbjegava politizaciju i dvostruke standarde" i poštuje imunitet šefova država prema međunarodnom pravu. Peking insistira da su dijalog i mirovni pregovori jedini način za rješavanje "ukrajinske krize". Ove riječi efektivno podržavaju Rusiju, smanjujući pritisak na Putina.
Brazil, član Međunarodnog kriminalnog suda (MKS), u početku je davao miješane signale. Predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva rekao je da Putin neće biti uhapšen ako prisustvuje samitu G20 u Rio de Janeiru 2024. godine. "Želimo ga tamo", rekao je Lula, aludirajući na političko rješenje. Ali nakon kritika, promijenio je stav: "Nisam ja taj koji odlučuje, već sudovi." Ova promjena retorike pokazuje da čak i u zemljama prijateljskim prema Rusiji, politička moć ne može garantovati Putinovu sigurnost ako je pravosuđe nezavisno.
Južna Afrika (SA) ima istoriju ignorisanja MKS-a: 2015. godine nije uspjela pritvoriti sudanskog predsjednika Omara al-Bashira uprkos nalogu. Uoči samita BRICS-a u Johannesburgu u augustu 2023. godine, Južna Afrika se našla u sličnoj situaciji. Vlada je pokušala Putinu osigurati imunitet, pozivajući se na diplomatske privilegije. Ali, opoziciona stranka Demokratski savez podnijela je tužbu, a sud je potvrdio: Južna Afrika je bila obavezna uhapsiti Putina. Tužilac je čak zatražio od suda da izda nalog za hapšenje. Putin je na kraju otkazao posjetu, poslavši ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova umjestosebe. Ovaj slučaj je pokazao da civilno društvo i sudovi mogu prisiliti vladu da poštuje međunarodno pravo.
Mongolija je postala jedina država članica Međunarodnog kriminalnog suda koja je primila Putina nakon što je nalog izdat - 2. septembra 2024. Ulan Bator ga je pozvao na proslavu 85. godišnjice pobjede na Halhin Golu. Uprkos zahtjevima Međunarodnog krivičnog suda za saradnju, Mongolija nije pritvorila Putina, pozivajući se na njegov imunitet kao šefa države. Međunarodni krivični sud je to prepoznao kao kršenje Rimskog statuta i slučaj uputio Skupštini država stranaka. Mongolija je pokušala da se opravda, tvrdeći da Rusija nije članica Međunarodnog krivičnog suda i da je Putinov imunitet zaštićen međunarodnim pravom. Ali sud je odbacio ove argumente, naglašavajući da imunitet ne oslobađa od odgovornosti za ratne zločine.
Zašto pravda odugovlači i gdje su šanse za uspjeh?
Nalog MKS-a nije samo pravni instrument, već i test za međunarodnu zajednicu. Sud je jasno izjavio da imunitet šefa države ne sprječava hapšenje. Još 2017. godine, u slučaju Omara al-Bashira, MKS je presudio da su države članice obavezne pritvoriti osumnjičene, bez obzira na njihov status. To je potvrđeno u odluci o Mongoliji 2024. godine. Ali stvarnost pokazuje da zakon često ustupa mjesto politici. Evo ključnih prepreka:
• Prijetnje Rusije. Kremlj prijeti zemljama ratom ili ekonomskim sankcijama. D. Medvedev otvoreno govori o "nuklearnim posljedicama", što odvraća čak i odlučne države.
• Neodlučnost saveznika. Mađarska i Mongolija stavljaju nacionalne interese iznad međunarodnih obaveza. Kina ide Rusiji na ruku, slabeći MKS. Čak i Brazil oscilira između diplomatije i zakona.
• Putinova taktika. Pažljivo izbjegava zemlje s nezavisnim sudovima gdje bi mogao biti pritvoren. Posjeta Mongoliji bio je pokušaj osporavanja MKS-a pokazujući da je nalog "prazan papir". Otkazivanje putovanja u Južnu Afriku pokazuje da Putin ipak razumije rizike.
• Slabost MKS-a. Sud nema vlastite ovlasti za hapšenje i ovisi o saradnji država. Ako zemlja poput Mongolije ignorira zahtjev, MKS se može samo žaliti Skupštini, što rijetko dovodi do stvarnih sankcija.
Ali postoje razlozi za optimizam. U Južnoj Africi, opozicija i sudovi su dokazali da mogu prisiliti vladu da poštuje MKS. U Brazilu, pravosudni sistem također može biti odlučujući. Čak ni u Mongoliji kršenje naredbe nije prošlo nezapaženo: MKS je službeno priznao Ulan Batorovu krivicu. Ovo je signal da nekažnjivost ima posljedice.
Putinovo hapšenje je moguće u nekoliko scenarija:
• U zemlji koja učestvuje u MKS-u, gdje političke vlasti ne kontrolišu sudove, a opozicija ili javnost vrše pritisak na izvršenje naloga (kao u Južnoj Africi).
• U državi u kojoj su sudovi nezavisni i spremni da postupaju po zakonu, uprkos političkom pritisku (na primjer, u Njemačkoj ili Brazilu).
• U zemlji koja nije članica MKS-a, ali dobrovoljno priznaje nadležnost suda ili sklapa poseban sporazum (teoretski, kao Sjedinjene Američke Države ili Kina, iako je to malo vjerovatno).
Sve dok Putin pažljivo izbjegava rizike, birajući "sigurne" zemlje, poput Mongolije, ili otkazujući putovanja, kao u Južnoj Africi, nalog MKS-a ostaje simbol nade u pravdu. Podsjeća svijet: ratni zločini vuče odgovorniost bez obzira na položaj. Hoće li nalog postati pravi instrument kažnjavanja? To zavisi od hrabrosti zemalja, nezavisnosti njihovih sudova i njihove spremnosti da se odupru ruskom pritisku. Vrijeme i politička volja će dati tome odgovor.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR