Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Razlog za ruski rat protiv Ukrajine nije samo imperijalizam Kremlja, već i činjenica da ga podstiču izvanredne kineske ambicije. Materijalna i tehnička podrška Moskve postala je de fakto posrednički rat između Pekinga i Vašingtona, čiji je glavni cilj da Kina preuzme Tajvan uz minimalnu intervenciju Sjedinjenih Američkih Država. Donald Tramp nastavlja da pojačava pritisak na Rusiju uoči novog roka postavljenog Vladimiru Putinu da uskoro pristane na prekid vatre.
SAD nameću dodatnih 25% carina Indiji kao kaznu za kupovinu ruske nafte. Američki predsjednik direktno je odgovorio na drske prijetnje nuklearnim ratom bivšeg ruskog predsjednika Dmitrija Medvedjeva, sada Putinovog zamjenika u Savjetu bezbjednosti Rusije, premještanjem dvije nuklearne podmornice bliže ruskim granicama, kako bi se suprotstavio toj prijetnji. Trampov specijalni izaslanik Stiv Vitkof posjetio je Moskvu peti put radi razgovora s Kremljom, a sada bi se američki i ruski predsjednik mogli sastati u bliskoj budućnosti. Ovo piše Rebeka Kofler, analitičarka strateške vojne obavještajne službe i bivša obavještajna službenica Pentagona, za poznati britanski The Telegraph.
Tramp testira različite alate za uspostavljanje mira u Ukrajini. Hoće li ijedan od njih uspjeti? Uskoro ćemo saznati. Međutim, sada postoje dobri razlozi da se vjeruje da bi njegova "umjetnost pregovaranja" s Rusijom mogla biti osujećena – i to ne bez pomoći Kine. Američki predsjednik i njegovi savjetnici možda nijesu uzeli u obzir u svojoj strategiji prema Rusiji da Kina sebe smatra pobjednikom u ratu u Ukrajini, te je izuzetno zainteresovana za nastavak vojne pomoći Moskvi. Dok SAD i Evropa vode posrednički sukob s Rusijom, isporučujući vojnu opremu i finansirajući Ukrajinu kako bi oslabile ruske oružane snage i ekonomiju, Kina vodi svoj sopstveni posrednički rat protiv SAD-a, podržavajući Rusiju djelimično otvoreno, djelimično prikriveno, smatra britanski medij.
Kina sistematski blokira Trampove mirovne inicijative. Uostalom, rat koristi zvaničnom Pekingu u pripremi za udar na Tajvan. Kineski predsjednik Si Đinping sukob između Rusije i Ukrajine vidi kao rat iscrpljivanja SAD-a i Rusije uoči invazije na Tajvan, te Peking nije zainteresovan da Moskva postigne mir s Ukrajinom. Kina isporučuje Rusiji tehnologije dvostruke namjene koje se koriste za proizvodnju vojne opreme. Ove ključne komponente uključuju mikroelektroniku, optiku za tenkove, satelitske senzore, navigacionu opremu itd., a Kina ih Moskvi prodaje otvoreno putem državnih preduzeća ili tajno preko fiktivnih kompanija, navodno za civilnu upotrebu.
Ova kontinuirana podrška ojačala je borbene sposobnosti Rusije, omogućivši joj da vodi dugotrajan rat iscrpljivanja protiv Ukrajine. Od posebnog značaja je uloga Kine kao posrednika u ruskoj kampanji ratovanja dronovima. Moskva svake godine uvozi bespilotne letjelice iz Kine u vrijednosti od više miliona dolara, a takođe ih proizvodi s kineskim kompanijama na svojoj teritoriji. Obavještajne procjene ukazuju na to da je Rusija otvorila tajni pogon za proizvodnju dronova u Kini, sa sjedištem u podružnici ruske državne kompanije za proizvodnju oružja Almaz-Antej.
Pomažući jačanje ruske vojne ekonomije, Kina je postala najveći uvoznik ruske nafte, uz Indiju, ostvarujući 47% ruskog izvoza sirove nafte u junu 2025. godine, dok je Indija obezbijedila 35% izvoza. Veliki dio ruske nafte izvozi se tzv. „flotom u sjenci“ – neobilježenim tankerima, kako bi se zaobišle sankcije. Peking je odbacio prijetnju američkog ministra finansija Skota Besanta o uvođenju carina od 100% ukoliko Kina nastavi s tom praksom. Kina se dodatno usaglašava s Moskvom protiv Vašingtona i planira da poveća uvoz gasa iz Rusije, dok istovremeno smanjuje kupovinu tečnog prirodnog gasa iz SAD-a.
Ruski rat protiv Ukrajine prisiljava SAD i njihove saveznike da usmjere značajne resurse – vojne, finansijske i političke – na podršku Kijevu. To, zauzvrat, odvraća pažnju Vašingtona od glavnog strateškog prioriteta Bijele kuće: indo-pacifičkog regiona, naročito od odbrane Tajvana, koji je ključni segment kineske strategije. Dugotrajan sukob u Ukrajini iscrpljuje vojne rezerve SAD-a i NATO-a kroz stalnu isporuku oružja Ukrajini, stvarajući prostor za djelovanje Pekinga.
Rat doprinosi globalnoj ekonomskoj nestabilnosti, naročito rastu cijena energije i hrane. Time se slabe ekonomije niza zapadnih zemalja, uključujući SAD, što ih prisiljava da troše dodatne resurse na unutrašnje probleme, smanjujući sposobnost da se suprotstave Kini u Aziji. Rat u Ukrajini takođe produbljuje strateško partnerstvo između Kine i Ruske Federacije. Peking dobija pristup jeftinoj ruskoj energiji i sirovinama, čime jača sopstvenu ekonomiju, dok Rusija zavisi od Kine kao tržišta i izvora najnovijih tehnologija, omogućavajući time Pekingu da utiče na tok rata. Dakle, Trampove mirovne inicijative, usmjerene na brz kraj rata, nijesu u interesu Kine. Naime, okončanje sukoba bi omogućilo SAD-u da se ponovo fokusira na obuzdavanje Kine na Dalekom istoku, pa je Peking zainteresovan da koristi diplomatske i ekonomske poluge kako bi održao ratni status quo.
Cilj je da sukob ne bude stalno aktivan, ali da nikada ne prestane, već da periodično prelazi iz aktivne u pasivnu fazu. Kina rat u Ukrajini vidi kao svojevrsni test zapadne reakcije na agresiju velike sile, uz pomoć kojeg se sprema za sopstvene odlučne korake. Produženje sukoba omogućava Pekingu da izgradi sopstvenu vojnu moć i da analizira slabosti zapadne koalicije u pogledu logistike, isporuka oružja i preraspodjele trupa. Kina ruski rat protiv Ukrajine vidi kao alat za slabljenje geopolitičkog uticaja SAD-a. Blokiranje inicijativa koje bi ubrzale kraj sukoba savršeno se uklapa u strategiju Pekinga da maksimalno iskoristi trenutnu situaciju.
Logika Pekinga može se ilustrovati drevnom kineskom poslovicom: „Dok se dva tigra žestoko bore u dolini, mudar majmun sjedi na vrhu planine, gleda dolje i čeka da vidi kako će se sve završiti“. Peking sebe vidi upravo kao tog mudrog majmuna koji strpljivo čeka da se Moskva, Vašington i NATO zemlje međusobno iscrpe.
Iako se Kina i Rusija javno predstavljaju kao saveznici, objavivši „partnerstvo bez granica“ početkom 2022. godine, neposredno prije ruskog napada na Ukrajinu, u stvarnosti su strateški rivali, povezani isključivo zajedničkim interesom: ograničavanjem geopolitičke dominacije Zapada. Tokom svoje turbulentne istorije, Kina i Rusija su imale brojne granične sukobe i još uvijek imaju teritorijalne sporove na Dalekom istoku. Prije 170 godina, Rusija je od Kine oduzela ogromne teritorije – od Bajkalskog jezera do Tihog okeana, više od milion kvadratnih kilometara – koje se i dalje u kineskim udžbenicima istorije smatraju tradicionalno kineskim teritorijama. Istovremeno, Rusija, suočena s demografskim padom, dugoročnu migraciju kineskih građana u svoj dalekoistočni region vidi kao ozbiljnu prijetnju. Još 2000. godine, Putin je upozorio da, ukoliko Rusija ne uloži „stvarne napore“ da razvije svoj Daleki istok, „za nekoliko decenija rusko stanovništvo u tom regionu biće većinski japanskog, kineskog i korejskog govornog područja“.
U međuvremenu, Peking i dalje održava zajedničke kinesko-ruske pomorske vježbe u Japanskom moru.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR