Levčenko: Kad bajke o S-500 izgore u plamenu rafinerija

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Protivvazdušna odbrana (PVO) predstavlja skup sredstava, organizacionih mjera i borbenih dejstava usmjerenih na odbijanje neprijateljskih vazdušnih udara, zaštitu sopstvenih kopnenih snaga i važnih objekata u pozadini. Glavni cilj ruske protivvazdušne odbrane jeste odbijanje vazdušnih udara, pokrivanje sopstvenih trupa i zaštita ključnih objekata.

Glavni sistemi protivvazdušne odbrane koje koristi Rusija su:

• Pancir S-1 – raketno-topovski sistem protivavionske odbrane namijenjen bliskoj zaštiti;
• S-300 – raketni sistem protivavionske odbrane srednjeg dometa, sposoban da pogađa ciljeve na udaljenosti do 75 km i visini do 27 km;
• S-400 – unaprijeđena verzija S-300 sa poboljšanim karakteristikama;
• Tor – mobilni raketni sistem protivavionske odbrane za zaštitu trupa i objekata.

U prethodnim danima zabilježeni su uspješni napadi ukrajinskih bespilotnih letjelica na vojno-industrijske i infrastrukturne objekte u više ruskih regiona. Dana 11.08.2025., ukrajinski dronovi pogodili su fabriku instrumenata Arzamas u Nižnjenovgorodskoj oblasti, 400 km od Moskve. Fabrika proizvodi komponente za rakete H-32 i H-101, brodske računare i mjerne instrumente, a dio je Korporacije za taktičko raketno naoružanje – jednog od najvećih udruženja ruske odbrambene industrije. Najmanje četiri drona pogodila su objekat. Istog dana, napadnute su i dvije industrijske zone u Nižnjenovgorodskoj oblasti, uključujući i vojni pogon u Tuli. Geografija napada ukrajinskih dronova na rusku teritoriju nastavlja se širiti.

Koncentracijom glavnih sredstava PVO oko Moskve, ruske vlasti su ostavile niz kritično važnih industrijskih postrojenja u regionima nezaštićenim. Novi napadi dešavaju se gotovo svakodnevno. Više od deset udara na ruska preduzeća, uključujući rafinerije, zvanično je potvrđeno u prvoj dekadi avgusta.

9. avgusta 2025. – ukrajinski jurišni dronovi pogodili su skladišni terminal za Shahed dronove u Republici Tatarstan.

10. avgusta 2025. – oštećena je Saratovska rafinerija nafte kompanije Rosnjeft, kapaciteta 5,8 miliona tona godišnje; prestala je primati sirovinu. Ovo je treća rafinerija Rosnjefta koja je u sedam dana pretrpjela napad.

2. avgusta 2025. – najveća rafinerija u Rjazanju (13,8 miliona tona godišnje) obustavila je polovinu proizvodnje.
Rafinerija Novokujbišev (8,3 miliona tona godišnje) potpuno je stala.

7. avgusta 2025. – pogođena rafinerija Afipski u Krasnodarskom kraju.

10. avgusta 2025. – pogođena rafinerija „LUKOIL-Uhtanefteperebka“ u gradu Uhta (Republika Komi), udaljena 2.000 km od ukrajinske granice.

Zbog ovih napada, potpredsjednik Vlade Ruske Federacije zadužen za energetiku, Aleksandar Novak, zakazao je 14.08.2025. hitan sastanak sa predstavnicima naftnih kompanija. Tema će biti situacija na tržištu naftnih derivata, gdje su cijene od proljeća porasle 30% i nastavljaju da rastu uprkos zabrani izvoza benzina. Cijena benzina Ai-95 na berzi u Sankt Peterburgu oborila je rekord šesti dan zaredom – gotovo 80 hiljada rubalja po toni, dok je Ai-92 dostigao 70 hiljada rubalja.

Rusiji prijeti nestašica benzina. PVO praktično nije u stanju da zaustavi napade ukrajinskih dronova, pokazujući potpunu nemoć. Zemlja koja se hvali mobilnim protivraketnim i protivsvemirskim sistemima „bez analoga u svijetu“ ne može da zaštiti ni sopstvena industrijska postrojenja u dubini teritorije. Umjesto bajki o novom sistemu S-500 i tvrdnji da je sve „pod kontrolom“, realnost je da gori čak i u dubokoj pozadini. Većina PVO je povučena u Moskvu, a efikasnost izvan tog regiona je ozbiljno upitna.

PVO je preopterećena, zastarjela i nesposobna za masovnu modernizaciju. Proizvodnja novih sistema stagnira – tehnologija je složena, kapaciteti ograničeni, a sovjetsko nasljeđe zastarjelo. Čak ni prelazak vojnih fabrika na neprekidan rad nije dao rezultate. Rusija je u sistemskoj krizi vazdušne bezbjednosti, bez vidljivog tehnološkog izlaza. Industrija je ranjiva, a neki pogoni su jedinstveni i teško zamjenjivi. Gubitak složenih PVO instalacija teško je nadoknaditi.

Ono na šta je Rusija bila ponosna – ešalonska PVO – sada pada pred jednostavnim ukrajinskim dronovima. Udaljenost od 2.000 km do mjesta pogodka prevazilazi „crvene linije“. Rusija nije u stanju da zaštiti ni strateške vojne objekte.

Posljednji primjer – napad ukrajinskih dronova na crnomorsku obalu Krasnodarskog kraja – izazvao je paniku u Sočiju i Gelendžiku. Sirene, eksplozije, haotične evakuacije, zatvoreni aerodromi, desetine otkazanih letova – postali su svakodnevica.

Dok Ukrajina precizno gađa ruske vojne ciljeve, ruska vojska nastavlja granatiranje ukrajinskih stambenih zona. Za obustavu takvih napada potrebna je ozbiljna politika međunarodnih sankcija prema Rusiji. Evropska unija već sistematski uvodi sankcije, a očekuje se i od SAD-a.

Međutim, umjesto sankcija Vladimiru Putinu, koji već četiri mjeseca blokira inicijative Donalda Trampa za 30-dnevno primirje, američki predsjednik mu nudi sastanak na Aljasci – pregovore o završetku rata bez poštovanja međunarodnog prava i Povelje UN-a. Razmatra se razmjena ukrajinskih teritorija, što nije viđeno od Drugog svjetskog rata. Washington bi trebalo da se sjeti da je Ukrajina bila među 51 državom osnivačicom UN-a, dajući ogroman doprinos pobjedi nad nacizmom – skoro 10 miliona života, najviše među evropskim narodima, uključujući i Ruse.

Donald Tramp odlazi u Kinu na proslavu 80-godišnjice završetka Drugog svjetskog rata, uvjeren da Ukrajina ne može pobijediti Rusiju. Tražio je mišljenje Putinovog bliskog saveznika, Viktora Orbana, koji je jedini među liderima EU odbio da potpiše izjavu podrške Ukrajini prije sastanka Trampa i Putina. Na pitanje može li Ukrajina pobijediti Rusiju, Orban je uz osmijeh nahvalio veličinu Rusije. „Pogledao me kao da kaže: ‘Kakvo glupo pitanje’. Rekao je: ‘Rusija je ogromna zemlja i oni se bore cio život. To je ono što rade.’“ – prenio je Tramp, ne shvatajući da bez Ukrajine SSSR ne bi pobijedio nacističku Njemačku, a Napoleon bi zauzeo Moskvu. Bonaparta je izgubio od Rusa samo zato što su francuski vojnici bili nepripremljeni za rusku zimu – jednostavno su se smrzli.

Ukrajina ne traži potpunu pobjedu, već povlačenje ruskih trupa sa svoje teritorije. Ima li dovoljno oružja? Ne. SAD i Rusija su 1994. primorale Ukrajinu da se odrekne svog nuklearnog arsenala, uz garancije bezbjednosti od Rusije, SAD-a, Velike Britanije, Francuske i Kine – koje su se pokazale bezvrijednim. Sada Rusija koristi oružje preuzeto od Ukrajine protiv ukrajinskog naroda.

Plan sa Aljaske predviđa da Ukrajina ustupi teritorije koje Rusija trenutno drži, uz nove bezvrijedne garancije. Putin i Tramp to nazivaju „mirom“, dok je u suštini riječ o oduzimanju dijela zemlje – kao što su 1938. Francuska i Britanija dozvolile Hitleru da podijeli Čehoslovačku. Tada su tvrdili da donose mir Evropi, a godinu dana kasnije izbio je Drugi svjetski rat.