Odgovor

Piše: Miloš Đuričković

(Nastavak teksta „Splačinijada – 2025/26“)

I dok su se ovogodišnjeg 30. avgusta gotovo svi društveno-politički akteri, analitičari i mediji, veoma kvalitetno, bavili retrospektivom svega onoga što nam se desilo u proteklih pet godina, odlučio sam se oglasiti jednom jedinom porukom:

„Čestitke svima koji nijesu poklekli! Onima koji su ostali, bore se i vjeruju da će Crna Gora ustati i osloboditi se pošasti koja je počela 30. avgusta 2020. godine.“

I zaista to mislim, jer ako uzmemo u obzir koja se sila obrušila da uništi ovo društvo, da satre njegovo ustavno uređenje, identitet, istoriju i prije svega ideju građanske države, onda s pravom mogu konstatovati da je pravo čudo što u ovoj državi još uvijek postoji otpor. Po svim definicijama hibridnog ratovanja, kada jedna strana protiv nekog društva i države sprovede ovakav obim operacija, to društvo i ta država više ne bi trebalo da postoje.

Koliko god da je uspjeh sam opstanak otpora u proteklih pet godina, bilo je i mnogo grešaka i propuštenih šansi. Nadam se da su svi akteri na društveno-političkoj sceni izvukli pouke iz proteklog perioda, jer, nažalost, vremena za dopunsku nastavu više nema.

Svi maligni centri u Crnoj Gori, ali i van nje, svjesni su da je pred njima nešto manje od dvije godine u kojima moraju zadati odlučujući udarac crnogorskoj državi i društvu, kako nakon izbora 2027. godine ne bi postojala ni teoretska šansa da građansko društvo preživi i da od otpora odustanu i najtvrdokorniji.

Ako smo nešto naučili iz ovih pet godina, a nadam se da jesmo, onda je svima jasno da ODGOVOR na sveukupni raspad sistema mora biti jedinstven. Njega treba da čine sve proevropske i građanske snage, opozicione partije, NVO, građanski aktivisti, pojedinci i drugi društveni akteri. Drugim riječima – svi oni koji su spremni da ovoj državi podrede naredne dvije godine svog života, kako bi od nje nešto ostalo našim potomcima.

Pod jedinstvenim odgovorom svakako ne podrazumijevam izlizanu ideju o formiranju jedinstvenog bloka (čitaj: partije), koja se u društvu javlja svako malo, po mom mišljenju više kao odraz bezidejnosti nego stvarne strategije. Sa strane snaga otpora postoje brojni subjekti koji imaju sličan cilj, tj. viziju države i društva, ali i poprilično različite poglede na metode i put do zajedničkog cilja. Ono što je važnije jeste da imamo zajednički problem i da svi visimo nad istim ambisom kojim nas vodi isti put.

Dakle, da bi jedinstveni odgovor svih snaga otpora bio efikasan, umjesto površnih inicijativa potrebna je jasna strategija, prije svega mnogo više solidarnosti i koordinacije.

Dosadašnje djelovanje svih aktera otpora u Crnoj Gori nije proizvodilo posljedice po vladajuće strukture. U najboljem slučaju, čitavo djelovanje opozicije, NVO i građanskih aktivista možemo okarakterisati kao korektivni faktor vladajućim strukturama. Ako bismo bili do kraja iskreni, njihovo djelovanje možemo okarakterisati dominantno kao izvještavanje i analiziranje malignih pojava u društvu.

Pa da krenemo redom:

• Drage kolege opozicionari, žao mi je, ali ovu bitku nećemo dobiti utrkom u broju saopštenja, brzini reagovanja i doskočicama. Nećemo je dobiti ni zahvaljujući izvrsnim retoričkim sposobnostima govornika. Ovu bitku nećemo dobiti ni upirući prstom na pojavu, u isčekivanju da do 2027. godine dio građana kaže „ovi su u pravu, a ovi drugi nijesu“. Jer koliko god bili briljantni u ukazivanju na anomalije i probleme, to neće donijeti dodatno povjerenje birača. Povjerenje će donijeti, prije svega, beskompromisna borba protiv anomalija i rješavanje problema. Kada se to desi, građani koji organizuju proteste i bore se za svoja prava neće pozivati da im se političari ne pojavljuju na protestima, već suprotno - da dođu, bore se i riješe problem. Drugim riječima, kada naše aktivnosti budu proizvodile posljedice po vladajuću većinu.

• Dragi NVO lideri, znam da u vašim statutima imate definisane teme kojima se bavite. Znam i da imate odgovornost prema vašim zaposlenima i preuzetim obavezama. Svjestan sam i važnosti vaše nezavisnosti u odnosu na bilo koji politički subjekat. Ali isto tako imate izgrađenu reputaciju i autoritet u društvu, a sa tim atributima, htjeli vi to ili ne, dolazi i odgovornost za mnogo više nego što piše u statutima vaših organizacija. Prije svega, odgovornost ili bolje reći dužnost da tu reputaciju i autoritet stavite u funkciju odbrane društva i države. Vrhunac vašeg djelovanja ne smiju biti peticije, saopštenja ili koordinisana saopštenja kada su neke od fundamentalnih vrijednosti narušene. Znam da može to mnogo više i mnogo bolje.

• Dragi građanski aktivisti, građani, intelektualci, istaknuti pojedinci, profesori, pisci, glumci i drugi, znam da nikad nije bio plan da politika bude dio vaših života. Baš kao ni meni. Jednako sam svjestan i važnosti osjećaja slobode i komotnosti koju nosi pozicija nesvrstanih. Svjestan sam i vašeg straha od razočarenja. Čestitka s početka ovog teksta prije svega je upućena upravo vama. Ali da bismo pobijedili zlo koje se nadvilo nad Crnom Gorom, moraćete da se oslobodite straha od razočarenja i da napustite zonu komfora koju daje pozicija nesvrstanih. Vaša energija, kreativnost i posvećenost mogu donijeti promjene. Ne čini partija ljude, već ljudi partiju, a vaše učešće bio bi dio slagalice koji nedostaje.

Crna Gora danas nije slobodna država. Crna Gora nema institucije koje mogu zaštititi njenu nezavisnost i građansko uređenje. Te institucije ne izvršavaju svoje osnovne funkcije i ne obezbjeđuju građanima sigurnost i pravdu. Ova vladajuća većina i institucije proizvode četiri do pet puta više kriza i problema nego što ih rješavaju. Zato je neophodno sabrati sve te crvene linije u jedan jedinstveni zahtjev za njihovo rješavanje i predati ih institucijama.

Taj manifest treba da sadrži sve one ključne probleme i izazove zbog kojih ova država nije država, poput: odgovornosti za dva masakra na Cetinju, odgovornosti za postavljanje spomenika Pavlu Đurišiću, procesuiranja svih koji veličaju kvislinški četnički pokret, procesuiranja slučajeva visoke korupcije, zaustavljanja besomučnog zaduživanja države, nekontrolisanog rasta životnih troškova, zloupotrebe državnih preduzeća poput EPCG, CEDIS-a i Rudnika uglja, procesuiranja odgovornih za izazivanje nacionalne i vjerske mržnje poput Marka Kovačevića i sličnih, ponižavanja najviših državnih nagrada poput Trinaestojulske nagrade, zaustavljanja ciljanog urušavanja EU integracija i dobrosusjedskih odnosa koje predvode Demokrate i ZBCG, kao i drugih brojnih i jednako važnih crvenih linija.

Sve u Crnoj Gori treba da stane dok se institucije ne primoraju da rade svoj posao. Prije svega u onim slučajevima gdje građani traže pravdu i odgovornost i u slučajevima u kojima se država ponižava na najbrutalniji način. To je ODGOVOR! Odgovor za koji nam je potrebna koordinacija i solidarnost svih pomenutih.

ZAHTJEVI su opravdani, demokratski i u suštini banalni za bilo koje demokratsko društvo. Tražimo pravdu, odgovornost, poštovanje Ustava i sprovođenje zakona.

A ako ni tada gospodi iz vlasti ne bude jasno da je kap prelila čašu - formiraće se paralelne institucije koje će im dati odgovor!

„Kazna za one koji ne žele da učestvuju u politici jeste da njima vladaju gori od njih.“ -Platón