Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Američki CBS News izvještava da incident s presretanjem dva strateška bombardera Tu-95 i dva lovca Su-35 u blizini Aljaske pokazuje direktnu prijetnju nacionalnoj bezbjednosti Sjedinjenih Američkih Država. Iako su se ruski avioni nalazili u međunarodnom vazdušnom prostoru, njihovo pojavljivanje u zoni identifikacije ADIZ primoralo je Vašington da upotrijebi značajne resurse – od lovaca i aviona-tankera F-16 i KC-135 do sistema ranog upozoravanja. To ukazuje na to da Moskva namjerno testira brzinu i spremnost američke odbrane, stvarajući uslove za slučajne incidente i eskalaciju tenzija.
Rusija je ponovo potvrdila svoju destruktivnu ulogu u međunarodnoj bezbjednosnoj arhitekturi, jer upravo ona profitira od provokativne destabilizacije. Demonstracija sile u blizini američkih granica ima dvostruki učinak: s jedne strane vojno-strateški pritisak, a s druge strane politički signal saveznicima o spremnosti Moskve da potkopa stabilnost globalnog odvraćanja. Dakle, ruske akcije ne samo da ugrožavaju teritorijalnu bezbjednost SAD-a, već i povećavaju rizike za cio sistem međunarodne stabilnosti.
Ruske aktivnosti kod Aljaske ne mogu se smatrati izolovanom epizodom – one su dio sistemske strategije destabilizacije bezbjednosnog okruženja. Moskva već dugo koristi vojne provokacije kako bi testirala spremnost SAD-a i NATO-a, primoravala Zapad da troši dodatne resurse i stvarala atmosferu stalne napetosti. Takvi letovi odvijaju se u kontekstu opšteg kolapsa sistema kontrole naoružanja – od povlačenja Rusije iz Ugovora o otvorenom nebu do potkopavanja sporazuma o strateškom ofanzivnom naoružanju. To stvara opasan bezbjednosni vakuum u kojem svaka greška može imati globalne posljedice.
Pored toga, agresivno ponašanje Rusije u arktičkom regionu dobija stratešku dimenziju. Arktik postepeno postaje arena takmičenja za resurse i transportne rute, a Moskva nastoji da učvrsti svoju vojnu dominaciju. Provokativni letovi u blizini granica SAD-a samo su jedan od alata, dok Rusija aktivno gradi vojnu infrastrukturu na Dalekom sjeveru. To stvara dvostruki izazov za Vašington: potrebu da garantuje bezbjednost vlastitih teritorija i istovremeno zaštiti saveznike u okviru kolektivne odbrane NATO-a.
U takvim okolnostima, Rusija postaje glavni korisnik destabilizacije, jer njena moć leži u stvaranju nestabilnosti koja potkopava povjerenje u globalni bezbjednosni sistem. Provokativni letovi ruskih bombardera u ADIZ zoni kod Aljaske stvaraju visok rizik od direktnog sudara s američkim lovcima. Čak i manji incident može izazvati lančanu eskalaciju, jer se takvi događaji dešavaju u uslovima velike političke i vojne napetosti.
Sjedinjene Američke Države primorane su da reaguju odlučno kako bi spriječile prodor u svoj vazdušni prostor, što povećava vjerovatnoću pogrešnih odluka. Samo prisustvo ruskih aviona u osjetljivim područjima postaje faktor destabilizacije. Upotreba strateških bombardera Tu-95 u ovakvim operacijama ima i simboličan i praktičan značaj. Ova letjelica može nositi nuklearno oružje, što odmah povećava stepen prijetnje SAD-u.
Rusija time šalje signal o mogućnosti korišćenja svog najmoćnijeg naoružanja čak i u demonstrativnim manevrima. To je namjerno usađivanje straha koje stvara atmosferu stalne nepredvidivosti. Za SAD reagovanje na takve akcije znači angažovanje značajnih resursa – od borbenih aviona i aviona-tankera do sistema ranog upozoravanja. Svaka operacija presretanja košta milione dolara i skreće snage s drugih zadataka, dok Rusija postiže željeni efekat relativno jednostavnim i jeftinim akcijama koje iscrpljuju američki odbrambeni sistem.
Takvi manevri podrivaju međunarodni sistem kontrole naoružanja i bezbjednosne mehanizme građene decenijama. Kada nosači strateškog nuklearnog oružja slobodno manevrišu blizu američkih granica, to pokazuje spremnost Moskve da ignoriše duh i logiku globalnih sporazuma. Za Vašington to znači stalnu potrebu za održavanjem povišenog nivoa borbene gotovosti, čak i u mirnodopskim uslovima, što narušava samu ideju strateške stabilnosti na kojoj počiva svjetska bezbjednost.
Rusija profitira od haosa i nepredvidljivosti, jer su oni njen strateški resurs. Provokacije kod Aljaske povećavaju sumnje saveznika u sposobnost SAD-a da garantuje potpunu zaštitu sopstvene teritorije. U isto vrijeme, Moskva koristi ove akcije kao alat političkog pritiska, demonstrirajući spremnost da uruši postojeći bezbjednosni sistem. Što su SAD više primorane da reaguju, to je jači efekat psihološke i strateške iscrpljenosti.
Moguće je da je ovo reakcija Moskve na riječi američkog predsjednika Donalda Trampa da je Rusija „papirni tigar“. Kremlju se to nije dopalo. Portparol ruskog predsjednika Dmitrij Peskov izjavio je da je Rusija više medvjed nego tigar i da „nema papirnih medvjeda“. Ali postoje plišani medvjedići. Rusija, kako kaže, liči na njih, s tim što umjesto očiju imaju kamere koje prate djelovanje svih Rusa. Moskva je, prema navodima, došla na ideju da u plišane medvjediće ubacuje male mine koje eksplodiraju kada ih neko uzme. Rusi su to, navodno, više puta koristili u Ukrajini.
Odmah nakon incidenta kod Aljaske 25. septembra, mađarski borbeni avioni Gripen poletjeli su s aerodroma Šjauljaj u Litvaniji kako bi presreli pet ruskih vojnih aviona. Oni su letjeli blizu vazdušnog prostora NATO-a i otkriveni zapadno od latvijske obale Baltičkog mora. Među njima je bio jedan Su-30, jedan Su-35 i tri MiG-31, sposobna da nose balističke rakete s nuklearnim glavama. Nakon što su ih ispratili, mađarski lovci vratili su se u bazu.
Ranije je objavljeno da Rusija u posljednje vrijeme izvodi niz povreda vazdušnog prostora – 19. septembra tri MiG-31 ušla su u estonski vazdušni prostor iznad Finskog zaliva bez dozvole i tamo provela oko 12 minuta. U tom smislu, diplomate iz Velike Britanije, Njemačke i Francuske upozorile su ruske vlasti u Moskvi da je NATO spreman upotrijebiti silu kao odgovor, pa i oboriti ruske avione.
Nakon sastanka, diplomate su zaključile da je povredu granice odobrila ruska komanda. Tokom razgovora, jedan ruski zvaničnik tvrdio je da je riječ o reakciji na ukrajinske napade na anektirani Krim. Kremlj je saopštio da bi takve operacije bile nemoguće bez podrške NATO-a i da se Rusija već nalazi u stanju konfrontacije s evropskim zemljama, prenosi Bloomberg.
„Ako NATO obori ruski avion, to će značiti početak vojnog sukoba“, izjavio je u programu francuske radio-stanice RTL ruski ambasador u Francuskoj, bivši zamjenik ministra spoljnih poslova Rusije Aleksej Meškov. On je dodao: „Znate, postoji mnogo NATO aviona koji krše ruski vazdušni prostor, to se dešava prilično često. Ipak, oni se ne obaraju.“ Meškov nije precizirao gdje i kada su se ta navodna kršenja dešavala.
Ako bi jedna NATO zemlja oborila ruski avion, prema njegovim riječima, „to bi značilo rat“. Dakle, Moskva svjesno ide u sukob, sistematski šaljući svoje najnovije borbene avione u blizinu NATO prostora, dok je Alijansa jasno poručila da će obarati letjelice koje krše propise. Ruski diplomata prijeti da bi to bio casus belli – izgovor za početak rata.
To ukazuje na dva scenarija: prvo, da Rusija planira ponovljene povrede NATO vazdušnog prostora; drugo, da Moskva već ima spremne planove za odgovor u slučaju da neki njen avion bude oboren. Ti planovi najvjerovatnije uključuju neprijateljstva protiv baltičkih zemalja – Estonije, Letonije ili Litvanije – jer su one vojno najranjivije.
Ako je riječ o Estoniji, mogući cilj bio bi grad Narva, na samoj granici s Rusijom, gdje polovinu stanovništva čine etnički Rusi. U Letoniji, vjerovatna meta bio bi grad Daugavpils, blizu granice s Bjelorusijom, takođe s velikim brojem ruskog stanovništva. U Litvaniji, najizvjesniji scenario bio bi pokušaj prodora iz pravca Bjelorusije prema Kalinjingradskoj oblasti – takozvani Suvalki koridor, dug svega nekoliko desetina kilometara.
Zvanični Minsk bi, naravno, negirao učešće, baš kao što je to učinjeno februara 2022, kada su ruske trupe s bjeloruske teritorije napale Kijev.
NATO stoga mora imati jasan plan odgovora. Ako ga još nema, to objašnjava zašto Moskva žuri s eskalacijom. Kremlj pritom računa da će naredne godine vojni budžet NATO-a biti dva i po puta veći, što će omogućiti mnogo efikasniji odgovor na ruske prijetnje.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR