Evropska Unija kao spas ili propast kao sudbina

Piše: Željko Perović

U neprestanom nasrtanju na državu Crnu Goru, njenu naciju i građanski karakter, nedavni obračun sa “Turcima” je, do sada, najžešći udar. Jer, nakon “sječe dahija”, logično po velikosrpskoj ideologiji, slijedi obračun sa “komitama”. Odnosno sa Crnogorcima, a time i sa Crnom Gorom. I to bi bila najpreciznija dijagnoza nedavnih događanja na ulicama crnogorskih gradova. Fašizam je pokazao pravo lice kroz užasavajuće divljanje rulje. A sve se desilo, nakon kliktaja "bolesnika u Beogradu", o “povratku Osmanlija na Balkan” i jasnih instrukcija prvaka bivšeg DF, Demokrata i ostalih Danilović/Dobričanin radikalnih sljedbenika, kroz preuveličavanje broja državljana Turske u Crnoj Gori.

Osim otvorene i zastrašujuće agresije prema svemu nepravoslavnom, u porukama agresivne gomile sublimirana je i patološka mržnja prema državi Crnoj Gori, građanskoj ali i svakoj koja postoji kao međunarodni subjekat. Mržnja prema crnogorskoj nezavisnosti, naciji, crkvi i svakom obilježju našeg identiteta. Još jednom je potvrđeno da se ne odustaje od hiljadugodišnjeg sna o izlasku Srbije (i naravno Rusije) na toplo more. Ili, govoreći brojkama, 75% bivše Jugoslavije je srpsko (Srpski svet). Što podrazumijeva nestanak Crne Gore sa svjetske mape i uništenje crnogorske nacije!

Nikad jasnije nije upućena poruka beogradskog velikodržavnog, nacionalistickog režima koju stalno ponavljaju njegovi glasnogovirnici, fašisti Vulin i Raković - “kad Crnogorci, nevjerni otpadnici, padnu ispod sto hiljada, onda ćemo sa njima onako kako zaslužuju”! A zna se, nakon iskustva sa Bošnjacima/Muslimanima, “ljudima lažne vjere”, kako ta fela postupa sa "odnarođenima" i "nevjernicima". Pogotovo u svjetlu stava crnogorskog pravosuđa da je skandiranje "nož, žica, Podgorica" - tek prekršaj!

Najvažnije za jedno društvo, time i za državu je da shvati vrijeme koje živi, jos više - vrijeme koje dolazi. Ukoliko je društvo razvijeno, njegova intelektualna elita je u toku savremenih svjetskih zbivanja, prati, posmatra, analizira, ukazuje na štetne pojave i sugeriše smjernice nosiocima vlasti. A da li je crnogorsko društvo i u naznakama takvo? Ili je posrijedi “skupina etničkih i vjerskih zajednica, često ambivalentnih i još češće međusobno konfrontiranih”? Zacijelo je ovo drugo bliže istini. I za takvo stanje ne treba nikoga posebno kriviti. Ili treba sve, od Petra I do danas.

Savremena crnogorska država (2006.) nije izvedena iz oformljenog crnogorskog društva. Već od naslijeđenog socijalističkog, a ono od plemenskog, vojvodsko/serdarskog. Od početka prošlog vijeka i uvezene i pospješivane podjele, Crna Gora je ostala podijeljena. Danas, zahvaljujući spoljnjem pritisku i domaćoj kolaboraciji, više nego ikad.

Ozbiljna prepreka izgradnji modernog crnogorskog društva je aktuelno stanje. Građanska država u pokušaju se beskrupulozno ruši, jer je rušiteljima jasno da bez modernog društva, neće biti ni opstanka, a kamo li istinskog napretka crnogorske države.

Zato bismo uskoro mogli ostati i bez države. Na radost njenih neprijatelja, Crna Gora je na putu da se utopi u mutnoj vodi rastakanja po rukavcima etničkih i religijskih zajednica. Zato se sa toliko žara i agresivnosti ruši svaki trag građanske svijesti. Koja jedina suštinski obezbjeđuje afirmaciju državnosti i suverenosti Crne Gore.

Hiljaditi put treba ponoviti, nije srpski nacionalizam došao da prođe, nego da ostane. A sada, u svojoj terminalnoj fazi, kada “Srbija vri”, neće prezati ni od čega! Naprotiv, ideolozi velike Srbije i radikalska vlast učiniće sve da tenzije iz probuđene i pobunjene Srbije prenese u Crnu Goru! U najvažniju kariku “srpskog sveta”. Što je Crna Gora bliža članstvu u EU, beskrupuloznost će biti veća. A sredstva se neće birati, uključujući i ona jedina preostala - nasilna! Uostalom, generalna proba nad državljanima Turske već je viđena.

Velika opasnost koja se nadvila nad Crnom Gorom traži i veliki, promišljen i odlučan, politički odgovor. U prošlom tekstu afirmisali smo ideju okupljanja svih snaga kojima je na srcu istinski nezavisna Crna Gora u Evropskoj uniji. Da pojasnimo esenciju i primarni cilj: Evropska koalicija nije nikakva nadstranka. Već podrazumijeva mobilizaciju svih građana Crne Gore, bez obzira na naciju i vjeru, za odbranu svoje zemlje Crne Gore od pukog nestanka.

Ona počiva na osvješćivanju onoga što sa Crnom Gorom čine stranke pobjednice na izborima 30. avgusta (DF, DCG, URA) i ona dominantno proizašla iz te ideološko-političke matrice (PES) i onoga što je konačni cilj njihovih vanjskih sponzora, Beograda i Moskve. A cilj je, u najkraćem: ili Crna Gora u “Srpskom svetu” ili srpska Crna Gora kao "trojanski konj" u EU! Ili, disfunkcionalna država ljuštura, pocijepana po etničko-vjerskim šavovima, ekonomski i politički zavisna od susjeda.

Tom scenariju sa tri moguća, jednako katastrofalna ishoda može se, dakle, suprotstaviti samo okupljanjem patriotskih snaga u zajednički front odbrane nezavisne Crne Gore. Istovremeno, osovina toga okupljanja moraju biti vrijednosti na kojima je naša država obnovljena: građanska, prozapadna, članica NATO i EU. Ali i ponosna na svoju istoriju, na vjekovni status oaze slobode koju je opsesivno branio i odbranio crnogorski narod.

Moderne Crne Gore ne bi bilo bez pripadnika manje brojnih naroda. Bez njih je, zapravo, Crna Gora nezamisliva i nije država za koju se vrijedi boriti. Postojanja je vrijedna samo Crna Gora u kojoj Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Muslimani, Albanci i Hrvati žive skupa i kao jedno, ne zato što ih na to obavezuje neki dekret ili strani faktor, nego zbog zajedničkog osjećaja pripadnosti svojoj Crnoj Gori.

Naši manje brojni narodi moraju vidjeti očigledno - političkom trgovinom sa eksponentima tuđih interesa oni mogu kupiti trenutni mir i privid zadovoljenja interesa. Ali, sigurnu budućnost i dostojanstven život može im garantovati samo građanska, evropska Crna Gora, država bez feuda, ograničenih vjerskim i nacionalnim identitetima. Izbori ne smiju biti repriza Popisa, nego odraz svijesti o prijetnji i zrelom odgovoru na nju.

Svakako, u mjesecima koji dolaze treba temeljno analizirati model izlaska na izbore. Evropska koalicija ne znači nužnost jedinstvenog nastupa. Neke stvari treba naučiti od protivnika, pa u tom smislu i podsjećanje da oni koji danas razaraju državnu supstancu Crne Gore nijesu izašli na izbore 30. avgusta u jednoj koloni, nego u tri. Poenta je da se pronađe model koji će najšire zahvatiti sve birače koji dijele vrijednosti o kojima govorimo.

Još nešto je jako važno. Proklete crnogorske pizme, ta nikad zatomljena potreba da se nadgornjava, ujeda, blati i na sve tradicionalno prljave načine obračunavamo međusobno dok nam kuća gori, mora prestati. Ne pozivamo na jednoumlje, naprotiv, borba ideja je uvijek korisna i poželjna, govorimo o, makar oročenom, susprezanju od nanošenja kolektivne štete ličnim sujetama.

Za kraj, vazno je ukazati na globalni ambijent, u kojem nam malo šta ide na ruku i o kojem moramo voditi računa. Postaje već notorno da se urušava poredak stvoren nakon Drugog svjetskog rata. Sa njim i multilateralizam kao model uređenja odnosa i načina rješavanja problema. Najveći igrači i ne skrivaju namjeru da podijele svijet na sfere interesa i uticaja. Ionako premala, Crna Gora svoje mjesto kakve-takve sigurnosti mora tražiti unutar Evropske unije. Evropa je, uostalom, i geografski i civilizacijski naše odredište.

Apsurd je da ovakva Crna Gora dobija pozitivne ocjene Brisela za reforme koje su nam zadate kao uslov priključenja. No, na nama je da i tu okolnost iskoristimo i da na sljedećim izborima vlast preuzmu istinski prozapadne snage. A, koliko god danas nekome izgledalo da EU ne razumije šta se u Crnoj Gori stvarno dešava, ne treba sumnjati - i Brisel će znati da prepozna i cijeni, da se obraduje što više ne mora da timari Putinovog "trojanskog konja", nego državu i vlast koja istinski dijeli evropske vrijednosti.

A Crna Gora jedino jeste neupitna!