Crna Gora, Vještačka inteligencija i kult Lažnog cara Šćepana Malog

Za Antenu M piše: Petar Džankić

Crna Gora ponovo je izrodila genija. U pitanju je Lazar Tomić, gimnazijalac iz (nekada) čuvene i poštovane Gimnazije „Tanasije Pejatović“ u Pljevljima (u daljem tekstu gimnazija). Ovaj tekst neće biti direktno o njemu, ali kako bi čitaocima bilo jasno što se zapravo dogodilo – nažalost moramo pričati i o njemu, iako on u novonastaloj komediji ne igra glavnu ulogu.

Ko je Lazar Tomić i kako to da Crna Gora tek sad saznaje za svog genija? 15. septembra na zvaničnim društvenim mrežama gimnazije izlazi objava (https://www.instagram.com/p/DOoeZBBDe-X) o učeniku kome je (mejlom) uručeno zvanje počasnog doktora.

„Lazar Tomić, učenik naše škole, već je prepoznat na međunarodnom akademskom nivou. Nedavno je od strane jedne od vodećih istraživačkih zajednica, Academia Quantum, stekao zvanje počasnog doktora, zahvaljujući svom revolucionarnom radu na teoriji Quantum Retrocausality of Gravity (QRG, Kvantna retrokauzalnost gravitacije). Taj gest, koji se obično rezerviše za afirmisane naučnike sa decenijama iskustva, govori o jedinstvenosti i snazi ideja koje Tomić donosi na globalnu scenu.“

Odmah se postavlja pitanje šta je Academia Quantum? I na to pitanje je teško odgovoriti, jer naučni žurnal pod tim imenom nije zaveden ni u jednoj vodećoj databazi naučnih žurnala i samim tim je nemoguće pronaći ikakve podatke o njemu, osim sa njihovog oficijalnog sajta sa koga se može zaključiti da je časopis počeo rad prošle godine i da je ukupno objavio 32 naučna rada. U prevodu, ovakav naučni časopis nema nikakvu težinu u akademskom svijetu. Ni jedan ozbiljan naučni žurnal u svijetu nije nikada dodijelio nikakvu počasnu titulu. Počasne doktorate dodjeljuju univerziteti kao znak prepoznavanja značajnih doprinosa u određenoj oblasti, ne naučni časopisi.

Dalje, jednostavnim čitanjem pomenutog rada za koji je učenik nagrađen počasnim doktoratom – Kvantna retrokauzalnost gravitacije (https://www.academia.edu/128722397/Quantum_Retrocausality_of_Gravity_QRG_) lako se mogu zaključiti dvije činjenice:

1. Ko je makar malo slušao kvantne fizike na fakultetu, znaće da je hipoteze koje se provlače kroz ovaj rad nauka odbacila prije više od pola vijeka. Moderna kvantna fizika ne počiva na činjenicama koje se provlače kroz ovaj „rad“.

2. Rečenična konstrukcija ne djeluje humano.

Provjerom teksta na renomiranoj platformi GPTZero (https://app.gptzero.me), sumnja da je „rad“ generisan upotrebom masivnog jezičkog modela (od kojih je najpopularniji ChatGPT) je potvrđena – 98% teksta je AI generisano, 2% teksta je mješavina (znači da je generisani tekst malo modifikovan) i 0% teksta je napisao čovjek.

„Na tome nije stao. Svjestan da nauka mora imati i praktične implikacije, Tomić je razvio Master Protocol, okvir koji kombinuje vještačku inteligenciju i biomedicinske podatke kako bi stvorio digitalne „twin”modele za personalizovanu terapiju raka. Ovim radom pokazao je da njegova naučna radoznalost nikada ne ostaje apstraktna – ona je uvijek ukorijenjena u životu, sa ciljem da pomogne ljudima.“

Pored rada iz kvantne fizike, učenik se bavio i medicinom – te osmislio protokol lijiečenja kancera pluća.

U trenutku pisanja ovog teksta, oba rada već su sklonjena sa platforme na kojoj su bili objavljeni (https://independent.academia.edu/LazarTomi%C4%87), stoga, nažalost, nijesam stigao detaljno da se upoznam sa drugim radom i provučem ga kroz detektor upotrebe vještačke inteligencije kao što sam uradio sa prvim.

Ostatak biografije koji je objavila gimnazija nabraja dalje aktivnosti i angažmane učenika, od učešća u projektu Naprednog elektromagnetnog sistema za vođenje i neutralizaciju ciljeva do činjenice da je učenik autor 17 objavljenih knjiga. Ovim knjigama se do jutros nije moglo nikako ući u trag, dok ih upravo sami autor nije ponudio široj javnosti (https://www.pobjeda.me/clanak/tomic-crnogorskoj-javnosti-dajem-besplatne-digitalne-kopije-cak-pet-od-17-knjiga-iz-opusa), uz dodatno objašnjenje da knjige još uvijek nijesu plasirane u prodaju. Samo ovo objašnjenje da knjige zapravo nijesu nikada objavljene nameće pitanje zašto se u biografiji koja je postavljena na društvenim mrežama gimnazije, i na vodećim portalima u državi, jasno kaže da su knjige objavljene? Sami pdf dokumenti koje je autor proširio nijesu formatirani kao knjige koje su objavljene, u tim dokumentima ne može se pronaći nikakva identifikacija tih knjiga. Pomenute knjige nijesu nigdje u svijetu registrovane. Daljom provjerom metapodataka dokumenata dolazi se do zaključka da je svih 5 pdf dokumenata kreirano u periodu od 26. avgusta do juče.

Ova činjenica nas dovodi do pitanja da li je svih pet knjiga (a potenicjalno i ostalih 12) napisano u isto vrijeme? Da li u istoriji postoji ijedan pisac na svijetu koji je u isto vrijeme radio na pet (17) knjiga? Argument bi mogao biti da su samo pdf dokumenti napravljeni u slično vrijeme, ali da su knjige pisane dugi niz godina. Pitanje koje nameće takvo razmišljanje jeste – zašto onda neke od knjiga nijesu ranije objavljene?

Provjerom kroz platformu za detekciju upotrebe vještačke inteligencije – svih 5 knjiga ima vjerovatnoću od 100% da su proizvod upotrebe vještačke inteligencije.

Momak se malo poigrao ChatGPT-jem. Ništa ovo ne bi bilo problematično da se u cijelu ovu priču nije uplelo Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore, koje je dalje uključilo i Univerzitet Crne Gore.

Postavlja se pitanje da li je iko prije upriličenja prijema u ministarstvu provjerio reference i rad gimnazijalca Lazara Tomića? Ako jeste, kakva se to poruka šalje cijeloj akademskoj zajednici Crne Gore, i svim državljanima Crne Gore koji se bave akademskim radom u cijelom svijetu? Ako nije, da li će ministarstvo reagovati i ispraviti nepravdu koju je napravilo prema akademskoj zajednici? Iz mojih izvora u ministarstvu, učenik treba da boravi 3 mjeseca na seminaru u Frankfurtu, o trošku države, i uz to je dobio i laptop ministarstva. Da li će ministarstvo tražiti nazad i povući odluku o stipendiranju?

U međuvremenu, učenik je napravio cijelu turneju gostovanja po najgledanijim televizijama u državi. Kako to da niko od novinara u tim medijskim kućama nije provjerio koga pozivaju da gostuje?

Takođe se postavlja pitanje kako je nekad čuvena Gimnazija „Tanasije Pejatović“, sa svojim skoro stogodišnjem trajanjem, sebi dopustila ovakvu grešku? Da li će se oglasiti povodom ovog slučaja?

Nadam se da će se Univerzitet i PMF i ETF koji su u ovo uvučeni ni krivi ni dužni javno ograditi od ovog skandala i tako zaustaviti spekulacije da su dali neki oblik podrške dotičnom učeniku i njegovom daljem „radu“.

Na kraju, postavimo svi pitanje sebi – da li bi igdje u svijetu, u i jednoj zemlji, moglo ovo da se desi? Nama nije prvi put. Na zdravlje Lažnom caru Šćepanu Malom.