Za Antenu M piše: Srđa Pavlović
Svađa koja je buknula oko skupštinske inicijative o aneksiji Crne Gore od strane Srbije 1918 godine i izostavljanja kvalifikacije “nasilna” je vrhunski dokaz pobjede politike nad istorijom.
To je jasan pokazatelj spremnosti svih političkih aktera na vlasti i segmenta lokalne akademske zajednice da promovišu istorijski negacionizam.
Zabrinjava (ali ne čudi) činjenica da je danas potrebno bilo kome objašnjavati da pravno nasilje nije isto što i fizičko nasilje, te da ove dvije kategorije ne moraju da budu povezane, odnosno, da pravno nasilje ne mora uvijek i obavezno da vodi u fizičko nasilje.
Na žalost, svi dosadašnji učesnici u ovoj svađi povezuju ove dvije kategorije. Jedni to rade jer nastoje da izbrišu istorijsku istinu, a drugi zato što krv i žive lomače komitskih porodica konstituišu mnogo snažniji i emotivniji politički kapital.
Iz pozicije tada važećih pravnih normi (1918) i bez obzira na poratnu situaciju u Crnoj Gori, odluke Podgoričke Skupštine o aneksiji Crne Gore su konstituisale pravno nasilje i neustavni čin.
Neophodno je, međutim,podsjetiti da su tadašnje Velike Sile podržavale ideju i plan da Srbija izađe na toplo more kroz Crnu Goru, pa je pravno nasilje Podgoričke Skupštime tolerisano i opravdavano višim ciljevima regionalne stabilnosti u poslijeratnom periodu.
Zagovornici aneksije su svoje djelovanje racionalizovali i opravdavali narativom o “revolucionarnom” činu koji briše stari poredak i pravni okvir tog poretka, pa nijesu smatrali da je njihova odluka o aneksiji neustavna u odnosu na tada važeći Ustav Crne Gore.
Ovo je motivaciona pozadina i inicijative koja danas nastoji da obriše termin “nasilna”. Ideološki nasljednici tog davnošnjeg narativa i politički oportunisti koji danas vladaju u Crnoj Gori ne vode računa o finijim istorijskim diskursima i značenju.
Istovremeno, kritika ovog negacionističkog napora vlasti je takođe svojevrsni spomenik pomenutoj pobjedi politike nad istorijom.
Savremeno stapanje ovih dviju kategorija (pravno i fizičko nasilje) predstavlja otkotak od činjenica i iskorak u političenje. Ovakvo pomjeranje i izjednačavanje su takođe slijepi u odnosu na istorijsku stvarnost Crne Gore u završnici Prvog svjetskog rata.
Fizičko nasilje srpskih okupacionih trupa u Crnoj Gori je uslijedilo nakon usvajanja neustavnih odluka Podgoričke Skupštine (pravnog nasilja), pa se može i treba govoriti i pisati o dvije faze aneksionog procesa iz 1918 godine.
Kada se na ovaj način pristupi temi Podgoričke Skupštine, termin “nasilna” postaje beskoristan i treba ga odložiti u ladicu s ostalim alatkama koje koriste politički oportunisti u svojim redovnim verbalnim i pisanim “silovanjima” istorije i smisla.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR