7 °

max 8 ° / min 2 °

Srijeda

01.04.

8° / 2°

Četvrtak

02.04.

13° / 1°

Petak

03.04.

15° / 3°

Subota

04.04.

18° / 7°

Nedjelja

05.04.

19° / 7°

Ponedjeljak

06.04.

20° / 6°

Utorak

07.04.

20° / 6°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Carigradska patrijaršija opoziva svoj tomos Srpskoj crkvi iz 1922. godine?

Stav

Tag Gallery
Comments 5

Autor: Jelena Ćetković

  • Viber

Carigradska patrijaršija opoziva svoj tomos Srpskoj crkvi iz 1922. godine?

Piše: Vladimir Jovanović

Piše: Vladimir Jovanović

„Najnovije vijesti objavljene tokom vikenda daju nadu Ukrajinskoj crkvi da će uskoro ostvariti želju za autokefalijom. Takvo opredjeljenje je zvanično potvrđeno na zajedničkome sastanku predstavnika Carigradske patrijaršije, mitropolita Emanuila i ukrajinskoga predśednika Petra Porošenka, održanoga u Kijevu, na proslavi 1030. godina hristanizacije Kijevske Rusi”, piše „Nova Makedonija”.

„Novu situaciju su odmah primijetili makedonski vjerski analitičari, koji smatraju da je rasplet oko Ukrajinske crkve ohrabrujuća vijest za pitanje Makedonske pravoslavne crkve – Ohridske arhiepiskopije (MPC-OA)”. List piše da je „istorijski poznato da svaka crkva ima svoje vrijeme kada svoj status riješava na različite načine, a nekim crkvama su trebala stoljeća da uspostave nezavisni status u Pravoslavlju; MPC-OA ima stav, od koga neće odstupiti, a to je: isključivo priznanje statusa autokefalnosti u suštinskome smislu, jer je crkveni život u Makedoniji zapravo nastavak bivše Ohridske arhiepiskopije, obnovljen u novije vrijeme u obliku MPC-OA”.

„Nova Makedonija” citira vjerskoga analitičara Branka Đorđevskog, koji je rekao da će patrijarh carigradski dati autokefaliju Ukrajinskoj crkvi, „što znači da je Carigradska patrijaršija spremna za konfrontaciju sa Moskvom jer želi da prevlada u Pravoslavlju”. Sve ovo, veli Đorđevski, daje nadu da takav potez Carigrad može da uradi i u pogledu priznavanja nezavisnosti MPC-OA.

„Ukrajina je test koji sada ukazuje na to da li će CARIGRADSKA PATRIJARŠIJA VUĆI POTEZE KOJI NEĆE BITI UGODNI ZA CRKVENU MOSKVU, ALI I CRKVENI BEOGRAD”, rekao je Đorđevski.

MPC-OA je proglasila autokefalnost 1967, otcjepljujući se od Srpske pravoslavne crkve (SPC) – što u Beogradu nikada nijesu priznali. SPC smatra Makedoniju svojom kanonskom teritorijom. Krajem prošle godine, MPC-OA obratila se Bugarskoj pravoslavnoj crkvi (BPC), priznajući je za majku-Crkvu, sa molbom da joj pomogne da dođe do priznaja autokefalnoga statusa. Vrh BPC je prihvatio molbu i stavio je u proceduru.

I dok su, osobito iz Grčke pravoslavne crkve (GPC), ranije oštro reagovali na slične inicijative Makedonske crkve, solidarišući se sa SPC, diplomatskim dogovorom o promjeni imena Makedonije stvari su se izgleda mrdnule s mrtve tačke. Patrijarh Vartolomej je nedavno bio u zvaničnoj pośeti Grčkoj, đe se sastao sa arhiepiskopom Jeronimom, predstojateljem GPC, zatim sa predśednikom i premijerom Grčke. Razgovaralo se o crkvenome aspektu problema između Makedonije i Grčke.

Vartolomej je doputovao u Grčku samo nekoliko dana nakon što je, kako je objavljeno, „Sinod Carigradske patrijaršije razmatrao pitanje neriješenosti kanonskoga statusa Ohridske arhiepiskopije i odlučio da će o tome preduzeti i neophodne korake, u skladu sa neprikosnovenim svojim pravima, istorijskim i kanonskim obavezama i privilegijama prvoprijestolne Patrijaršije Vaseljene”.

Tokom boravka u Grčkoj, Vartolomej je grčkim državnicima rekao da je pitanje Crkve u Skoplju u kanonskoj odgovornosti Carigradske patrijaršije. „Kao Vaseljenska patrijaršija, imamo dužnost da pokušamo ukloniti raskole tamo đe se pojavljuju i da radimo na pravoslavnome jedinstvu i saradnji”, etc…

Sve ovo bi nas u Crnoj Gori moralo itekako interesovati!

Za razliku od Ukrajine, te Makedonije, koje nikada nijesu imale svoje priznate autokefalije – Crkva u Crnoj Gori je takav status davno stekla: evharistijski (liturgijski) priznatu nezavisnost od svih sestrinskih pravoslavnih crkava, koja je, osim jedinstvenosti u molitvi, docnije potvrđena i unosima 1855. u nomokanon (Sintagmu) Carigradske patrijaršije, prethodno, najkasnije 1848. i u sveštene diptihe i Ruske crkve.

Paradoks se sada ogleda da Crna Gora, njene državne vlasti, za razliku od ukrajinskih i makedonskih, potpuno ostaju po strani od aktuelnih zbivanja u Pravoslavlju, odajući utisak ignoranstva. Vlade u Kijevu i Skoplju podvlače da je, između ostaloga, autokefalnost crkve prvoklasno pitanje nacionalne bezbjednosti, ravno prijemu u NATO, a u duhovnome smislu bez sumnje i značajnije.

Ali, neka viša sila – slava Svetoj Trojici i našim svetiteljima – brine i o Crnoj Gori, o nama takvima kakvi jesmo. Indikativno, ruski crkveni sajt „Credo.ru”, osvrnuvši se na vijest da će se 1-3. septembra u Carigradskoj patrijaršiji održati Sinaksa (arhijerejski sabor), kome će prethoditi redovna śednica Sinoda Patrijaršije, a da će se tamo „baviti pitanjima koja se odnose na majku-Crkvu i uopšte Pravoslavlje” – tim, dakle, povodom – tvrdi:

„U aktuelnome kontekstu to može značiti da će raspraviti o priznavanju autokefalija Ukrajinskoj i Makedonskoj crkvi, A TAKOĐE I STATUS CRKAVA U DRUGIM DRŽAVAMA BIVŠE JUGOSLAVIJE”.

Što bi ovo sve skupa moglo da znači?

Ukoliko, zaista, pored Ukrajine, Carigradska patrijaršija interveniše i u makedonsko crkveno pitanje, to će biti faktičko, a potom i de iure, manjim ili većim dijelom, opozivanje sadržaja tomosa koji je 19. februara 1922. izdala tada ustrojenoj, novoformiranoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Tim tomosom, koji je vlada u Beogradu platila milionskim iznosom u zlatnim švajcarskim francima – a uz izvjesne ograde carigradskoga crkvenoga prijestola, jer je primjenjena „ikonomija” (oportunost u crkvenim poslovima kada to zahtijevaju „viši interesi”) – priznata je i „amputacija” eparhija Carigradske patrijaršije u korist Srpske crkve, koje su se do okončanja balkanskih ratova, do 1913. godine, nalazile pod Turskom carevinom u Makedoniji i na Kosovu: Skopske, Raško-prizrenske, Veleško-debarske, Pelagonijske, Prespansko-ohridske, dijelova Vodenske i Polijanske.

Međutim – za nas važnije – u istome se tomosu konstatuje da su u „u granicama ujedinjenog Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca ušle i AUTOKEFALNE Pravoslavne Crkve: Karlovačka i CRNOGORSKA”, te navodi da se „priznaje proglašeno jedinstvo AUTOKEFALNIH CRKAVA: Srpske, CRNOGORSKE i Karlovačke”.
Razlozi koji su Carigradsku patrijaršiju motivisali da 1922. prizna „crkveno ujedinjenje”, a koje je uključivalo nekanonsku arondaciju drevne autokefalne Crkve Crne Gore u korist prvi put u istoriji ustrojene Patrijaršije u Beogradu, sada očigledno više ne postoje. Jugoslovenska država – ne postoji. Makedonija i Crna Gora su nezavisne države.

Ostaje li za Carigradsku patrijaršiju da važi pravilo koje je i 1922. u tomosu za SPC naglašeno?

U tome tomosu doslovno piše: „Sveta Crkva uređujući i obavljajući sve kako treba a radi nazidavanja, smatra da je i ovo svojstveno dobrom uređivanju i kanonskome poretku, DA PODEŠAVA I UREĐUJE GRANICE CRKVENE UPRAVE PREMA POLITIČKIM PROMJENAMA KOJE SE DEŠAVAJU, UKOLIKO JE TO DOZVOLJENO SVETIM CRKVENIM ZAKONIMA, kako bi se upravljanje crkvenim poslovima vršilo bez teškoća i sa cjelishodnošću i kako bi od toga proizilazila veća korist za hristoimeni narod”.

Komentari (5)

POŠALJI KOMENTAR

MARA

A GLAVARI SE SKAMENILI....ILI PREGRIJALI NA ILINSKOM SUNCU?

Zoran

Dobar clanak gospodina vladimira jovanovica.

Marko

Ako Bog da,da se okupatori uklone a sa njima i ovi iz vlasti sto ih podrzavaju...E Viva Montenegro !!!!