Na licu mjesta: Vjerske tenzije u Ukrajini

Priredio: Vladimir Jovanović

Godinama je otac Vasilj provodio neđelju iza oltara u crkvi Svetoga Nikole u selu Vorsivka (Ворсівка), na śeveru centralne Ukrajine. Sve se to promijenilo početkom januara, nedugo nakon što se Ukrajinska pravoslavna crkva zvanično odvojila od Ruske pravoslavne crkve u Moskvi u jednome od najvećih raskola hrišćanske istorije – piše američki magazin „Politico” u reportaži s lica mjesta naslovljenoj: „Ukrajinska vjerska kriza: Kijevsko-kremaljski konflikt ubrzava se religioznim raskolom koji se razvija već stoljećima”.

„Vjernici Vorsivke glasali su da odluče da li njihova crkva treba da ostane u ruskome krilu ili da se pridruže novonastaloj pomjesnoj denominaciji. Oni su izabrali ovo drugo; i dok su to činili, oni su takođe odlučili da zamijene svoga sveštenika koji je zagovarao da ostanu pod Moskvom.

Sveštenik Vasilj je našao zaključana vrata crkve nakon službe za pravoslavni Božić, a ubrzo ga je zamijenio sveštenik iz suśedne crkve. Zakon koji je [po izglasavanju u parlamentu] potpisao predśednik Ukrajine, Petro Porošenko, omogućio je crkvi da promijeni svoju denominaciju ako se dvije trećine zajednice u jednoj parohiji slaže s tim.

‘Imao sam nervni slom’, rekao je otac Vasilj za ‘Politico’ u nedavnoj sniježnoj suboti, spustivši glavu u ruke.

Iseljeni sveštenik nije bio jedini koji je bio uznemiren zbog promjena. Sljedeće neđelje, ruski pravoslavni parohijani i sveštenici iz obližnjega grada Malina (Малин) otputovali su u Vorsivku da protestuju protiv odluke lokalnih vjernika. U sijenci crkvenih zlatnih kupola, vikanje se pretvorilo u guranje, ali nije potrajalo – stigla je policija.

Svađa u ovome inače mirnome selu sa 374 stanovnika učinila ga je tačkom ispoljavanja šire, religijski motivisane polarizacije koja, podstaknuta modernim geopolitičkim tenzijama rizikuje stvaranje velikih raskola u zajednicama širom zemlje.

To je takođe znak izazova koji stoji pred zagovornicima nezavisne Ukrajinske crkve – kako ubijediti ruske pravoslavne parohije da prekinu opštenje sa Moskvom?

Ukrajinska crkva je tragala za nezavisnošću vijekovima, skoro od trenutka kada je potpala pod kontrolu Ruske crkve 1686. godine. Nakon raspada Sovjetskoga Saveza, dvije ukrajinske crkve su se odvojile od Moskovske patrijaršije 1991. godine. Već skoro 30 godina, dvije crkve, poznate kao Ukrajinska autokefalna pravoslavna crkva i Ukrajinska pravoslavna crkva Kijevske patrijaršije, nikada nijesu bile potpuno priznate od strane lidera pravoslavnih hrišćana u Carigradu, a Moskva ih smatra ‘raskolnicima’.

‘Prilika da se oformi zvanična nezavisna Ukrajinska crkva kristalizirala se nakon ruske aneksije Krima i vojne intervencije Rusije u istočnoj Ukrajini prije pet godina’, kaže Kristofer Strup (Christopher Stroop), američki naučnik (University of South Florida), specijalista za modernu rusku istoriju i Pravoslavlje.

‘Ukrajinci su se dugo trudili da ne budu pod skiptarom Crkve u Moskvi’, rekao je Strup, ‘ali geopolitički trenutak nije bio povoljan da taj pokret zaista i privuče pažnju ostatka pravoslavnoga svijeta – sve do 2014. godine’.

Jedna od parohijniki koja je pomogla u organizovanju glasanja u januaru, a kojim je izbačen sveštenik Vasilj iz lokalne crkve u Vorsivki, rekla je da je ruska agresija bila odlučujući motivacioni faktor za odluku da se odvoje od Ruske crkve. Crkva Sv. Nikole u Vorsivki je sada ‘ukrajinska crkva za Ukrajince’, kaže Anđela Danilčenko, ‘a ne pod kontrolom Rusije, koja pokreće rat protiv nas’.

Kako su se borbe između ukrajinskih vladinih snaga i separatista pod okriljem Kremlja u istočnome dijelu zemlje nastavile do danas, postalo je sve teže odvojiti višestoljetni spor oko crkvene jurisdikcije od tekućega vojno-političkoga sukoba. To je naročito postalo teško nakon što je pokret za osnivanje nezavisne Ukrajinske pravoslavne crkve privukao moćnoga novoga saveznika: predśednika Petra Porošenka.

Pošto je njegova popularnost naglo pala uoči predśedničkih izbora u Ukrajini, koji će se održati krajem marta, Porošenko je vjerovatno smatrao da je ovo pitanje prilika da dobije podršku javnosti. Sa autokefalnom Crkvom, Ukrajinci bi konačno dobili ‘duhovnu nezavisnost koja se može porediti sa političkom nezavisnošću od Rusije’, rekao je on u decembru.

Predśednik je potrošio stotine hiljada dolara sopstvena novca da pokrije zemlju bilbordima koji promovišu novu Crkvu i njegovu platformu za reizbor, fokusiranu na parolu: „Vojska, Jezik, Crkva“.

Kada je, početkom januara, potpisan vjerski dekret kojim je priznata nezavisnost Ukrajinske crkve – dekret je poznat pod nazivom tomos – Porošenko je krenuo na turneju s izabranim poglavarom nove Crkve, 40-godišnjim mtropolitom Epifanijem. Ukrajinci je nazvaše ‘tomos tura’.

Međutim, iako je svaka nezavisna anketa u Ukrajini pokazala da je sve to vjerovatno pomoglo aktuelnome predśedničkome rejtingu, ubrizgavanje politike u vrlo tešku debatu oko crkvenoga pitanja nije samo zlovoljno kritikovano u Moskvi, nego i od Ukrajinaca koji podržavaju novu Crkvu.

‘Porošenko apsolutno bezbožno eksploatiše tomos, čineći nezavisnost Crkve ukrasom za njegovu predizbornu kampanju’, napisala je Oksana Sirojid (Оксана Сироїд), potpredśednica ukrajinskoga parlamenta.

Porošenko je takođe tvrdio da je nezavisna Ukrajinska crkva stvar nacionalne bezbjednosti, tj. da je Ruska pravoslavna crkva otvoreno podržala vojne intervencije Kremlja u Ukrajini i proširila propagandu potkopavanja Vlade u Kijevu.

Dekret o autokefaliji predvidljivo je razljutio ruske političke i vjerske vođe, koji su izvršili ogroman pritisak da odvrate od toga poteza patrijarha Vartolomeja, arhiepiskopa Carigrada i duhovnoga vođe pravoslavnih vjernika širom svijeta.

Stvaranje nezavisne Ukrajinske crkve ‘moglo bi se pretvoriti u teški spor, ako ne i krvoproliće’, rekao je ruski predśednik Vladimir Putin novinarima na svojoj konferenciji za novinare krajem godine u Moskvi. ‘Svjedoci smo nezakonita uplitanja u unutrašnji život Ukrajinske pravoslavne crkve [UPC-MP], nedolične, antikanonske intervencije na njezinome području’, objasnio je moskovski patrijarh Kiril, poglavar Ruske pravoslavne crkve, nakon januarske ceremonije koja je učvrstila raskol.

Govoreći na skupu Ruske crkve zajedno s Kirilom u Moskvi prošloga mjeseca, Putin je udvostručio ocjenu prilika, rekavši da Rusija ‘pridržava pravo da odgovori i učini sve što je moguće da zaštiti ljudska prava, uključujući i slobodu vjere’.

Putin se obrušio na Vartolomeja i najavio krvoproliće u Ukrajini

Zvaničnici u Kijevu su se priśetili sličnih tonova ruskoga lidera u obrazloženju motiva da pripoji Krim 2014. godine i podrži promoskovske separatiste iste godine: tada je tvrdio da brani rusofono stanovništva u Ukrajini.

Vasilj Gricak (Василь Грицак), šef glavne službe sigurnosti u Ukrajini, poznate kao SBU (Служба безпеки України), upozorio je da će Kremlj vjerovatno koristiti religijsku borbu kao ‘izgovor za otvorenu invaziju oružanim snagama na našu zemlju’.

Takođe, prošle neđelje, tvrdio je da SBU ima obavještajne podatke da ruske tajne službe planiraju napade na 20 crkava Moskovske patrijaršije u Ukrajini pokušavajući da pojačaju napetosti uoči predśedničkih izbora u Ukrajini.

U Kijevu objavljeno: Ruska FSB planira paljevine crkava u Ukrajini

Politički gledano, crkveni raskol zadaje ozbiljan udarac istorijskim zahtijevima Moskve prema Kijevu i Putinovim ekspanzionističkim ambicijama. Ruska pravoslavna crkva uporno tvrdi da ima isključivu nadležnost nad pravoslavnim crkvama u Ukrajini. Ali, Ruska crkva sada gubi između 30 i 40 odsto od oko 150 miliona vjernika, kao i milione dolara u crkvenoj imovini.

Više od 300 parohija u Ukrajini prešlo je iz Ruske u novu Ukrajinsku crkvu od januara. Crkva Sv. Nikole u Vorsivki, u kojoj je sveštenik Vasilj ostao bez posla, bila je jedna od otprilike desetak na śeveru centralnoga regiona Žitomira (Житомирська область).

‘Ta tranzicija je velika stvar’, objašnava Strup. ‘Prihvatanjem nove Ukrajinske crkve, parohije šalju poruku: potpuno odbačujemo miješanje Moskve u naše unutrašnje poslove’.

Ali, tranzicije ne idu prebrzo. Parohija Sv. Nikole u Vorsivki, za sada, jedino je ostrvo u neposrednome okruženju parohijâ koje još oklijevaju ili odbijaju da se okrenu od Moskve.

‘Ostajemo crkva Moskovske patrijaršije, hvala Bogu’, rekao je prošloga mjeseca sveštenik Leonid iz crkve Sv. Aleksandra Nevskoga u Krasnobirki (Краснобірка), 20-ak minuta vožnje južnije od Vorsivke. Tamošnja parohija, kazao je, ‘nastaviće da praktikuje našu vjeru i stajaće čvrsto kao što su stajali naši đedovi i prađedovi’.

‘Zašto stvarati drugu Crkvu, da tako kažem, ako u Ukrajini već postoji kanonska Crkva?’, pitao se sveštenik Artemij iz crkve Sv. Pokrova u Malinu, blizu Vorsivke.

Vjerske vođe iz Ruske pravoslavne crkve u Ukrajini naglašavaju da broj od oko 300 crkava koje su izmijenile jurisdikciju u proteklome mjesecu nije relevantan, s obzirom da još uvijek ima oko 12.000 do 14.000 crkava UPC-MP u Ukrajini.

‘To je manje od 1 odsto naših crkava’, rekao je mitropolit UPC-MP Kliment (Климент Вечеря), snažan protivnik nove Ukrajinske crkve u Kijevsko-Pečerskoj lavri (Києво-Печерська лавра), svetome mjesta unutar kojega su mumificirani monasi smješteni u lavirintu podzemnih pećina.

‘Odlazak u drugu Crkvu je izdaja’, dodao je on.

Oko 5.000 parohija, koje su se ranije podržavale dvije nezvanične ukrajinske crkve – Ukrajinsku autokefalnu pravoslavnu crkvu i Ukrajinsku pravoslavnu crkvu Kijevske patrijaršije su postale dio nove nezavisne Crkve. Većina se nalazi u pretežno proevropskome zapadu i centru Ukrajine, dok je uticaj Moskovske patrijaršije najjači na istoku i jugu. Ruski pravoslavni lideri, poput Klimenta, krive uticaj SBU na intenziviranje religijskoga spora.

Od decembra, agenti SBU su ispitivali najmanje desetak sveštenika i pretresali njihove rezidencije i crkvene objekte u sklopu istragâ o ‘izdaji’, ‘podsticanju vjerske mržnje’ i ‘ukradenoj državnoj imovini’. Među ispitanicima i optuženima za rad u ime Rusije na destabilizaciji Ukrajine je i mitropolit Pavle (Павло Лебідь), najstariji u Kijevsko-Pečerskoj lavri. Ukrajinski istražni organi navode da su vrijedne vjerske ikone nestale iz manastira i da su prošloga mjeseca otvorili krivičnu istragu. Mitropolit Pavle i manastir poriču sve optužbe.

U moskovskim patrijaršijskim crkvama na śeveru i zapadu, SBU je ispitivala sveštenike nakon što je saopštila da je otkrila kopije pamfleta grupe pod nazivom ‘Liga za odbranu Pravoslavlja’, koja odbačuje nezavisnu Ukrajinsku crkvu. Kao odgovor na to, SBU objavljuje svoje dokaze, naglašavajući da su na djelu ‘terorističke aktivnosti ruskih specijalnih službi u Ukrajini’ i da ‘Kremlj upotrebljava religijske strukture Moskovske patrijaršije u hibridnome ratu protiv Ukrajine’.

‘Interesantno je da se taktike iz sovjetske ere koriste protiv nas od strane države koja je navodno na evropskome i demokratskome putu’, rekao je mitropolit Kliment, komentarišući aktivnosti SBU.

U selu Vorsivki, međutim, članovi nove Ukrajinske crkve insistiraju da njihova odluka o odlasku iz jurisdikcije Moskve nije rezultat vanjskoga uticaja.

U zimskom neđeljnom jutru prošloga mjeseca, Zoja Hruščevskaja, upraviteljica parohije Vorsivke, otključala je drvena vrata preko 150 godina stare crkve za oko 20 vjernika kako bi se okupili unutra, na službu koju je služio novi sveštenik – a koji se, kao i prethodni, takođe zove Vasilj.

‘Izbor parohijana nije imao nikakve veze sa SBU’, rekla je Hruščevskaja, kao i parohijanke Antonina Mikajilivna i Antonina Nikolajivna, starije žene koje su preferirale svoje patronime, umjesto prezimena.

Članovi desničarske nacionalističke stranke Svoboda [Всеукраїнське об'єднання Свобода, partija na granici izbornoga cenzusa – naša primjedba] došli su iz obližnjega Malina kako bi podržali njihovu pro-nezavisnost, kazale su žene. Ali, one insistiraju da niko nije pod pritiskom glasao.

‘Jednostavno smo pitali okupljene parohijane: Ko ovđe podržava promjenu jurisdikcije naše crkve u novu Ukrajinsku crkvu’, rekla je Mikajilivna, opisujući scenu koja se odigrala u januaru u lokalnoj zgradi Doma kulture, blizu crkve Sv. Nikole.

Dizanje ruku zapečatilo je dogovor: samo su se četiri osobe suprotstavile tome potezu, jer, kako kažu, ‘imaju đecu koja žive u Rusiji i ne žele da se od njih duhovno odsiječu’. Naravno, sveštenik Vasilj je takođe glasao protiv promjene. I dok ga je to bačilo u očajanje, tvrdi da nije ogorčen na svoje bivše parohijane. Objašnjava da je ‘Isus Hrist rekao da je potrebno moliti se čak i za vaše neprijatelje’”.