Tvrđava Evropa pere svoju ciničnu migrantsku politiku sa Lukašenkom

Piše: Biljana Jovićević

Aleksandar Lukašenko je opasni diktator i njegove metode obračuna kako sa političkim neistomišljenicima tako i sa migrantima sramne su i bez opravadanja. Ali licemjernoj migrantskoj politici EU ne smije biti dozvoljeno da upirući prstom na “prikladnog diktatora” pere svoju vlastitu, jednako ciničnu i brutalnu politiku prema migrantima.

Migratska politika odnosno “dilovi” za zaustavljenje migranata, koje EU godinama primjenjuje preko Turske, pa sve do afričkih zemlja i njihovih brutalnih diktatora i milicija, zapravo je neprijatno ogledalo u koje se sama ne želi ogledati, jer bi vidjela, šta je zaista i koliko u “Tvrđavi Evropa” ostalo od vrijednosti koje retorički izvozi i promoviše.  

“Evo Nobelove nagrade za mir koju je EU dobila 2012. za ‘promovisanje mira, pomirenja, demokratije i ljudskih prava u Evropi’”, napisao je Srećko Horvat, hrvatski filozof, jedan od najprominentnijih intelektualaca današnjice, retweetujući snimak sa bjelorusko - poljske granice, na kojem se vidi kako poljske snage bezbjednosti zasipaju suzavcem i vodenim topovima migrante.

Na pragu Evropske unije gledamo još jednu humanitarnu katastrofu, a bjeloruski autoritarni predsjednik Aleksandar Lukašenko je pogodan negativac za prikrivanje okrutnosti na Evropskim bedemima, kako je to napisao Kenan Malik kolumnista Observera u tekstu za The Guardian.

“Politike Evropske unije pretvorile su migrante u sredstvo za eksploatisanje”.

Svjetske medijske kuće poslale su svoje ekipe na obje strane granice i pored blokada, pa po ko zna koji put svjedočimo migrantskoj golgoti na granicama EU, samo ovoga puta na novoj tački. Hiljade migranata, uglavnom sa Bliskog istoka, sedmicama su na granici u, kako Zapad tvrdi, krizi koju je osmislila Bjelorusija, kako bi pokušala podijeliti EU i uzvrati na sankcije uvedene režimu predsjednika Aleksandra Lukašenka.

Bjeloruske vlasti insistiraju da je humanitarna katastrofa nastala odbijanjem Evropske unije da se pridržava međunarodnog prava ne dajući ljudima koji bježe od rata i očaja pravo da barem zatraže azil nakon što uđu u Poljsku, članicu bloka.

Ukupan broj migranata na granici procjenjuje se između dvije i četiri hiljade, od kojih su mnogi iz Sirije, Iraka ali i drugih dijelova Bliskog istoka. Zapad je optužio Bjelorusiju da je namamila hiljade migranata, mnoge iz Iraka i Sirije, obećanjem lakog prelaska u EU, a zatim ih prisilila da ostanu na granici. Istočne članice EU - Latvija, Litvanija i Poljska sve su redom odbile primiti migrante, ostavljajući mnoge sedmicama zaglavljene u šumskim pograničnim područjima na užasnoj hladnoći.

Nakon freške najave sankcija Minsku iz Brisela, kojima će se priključiti i SAD-e, bjeloruske snage bezbjednosti su prošle noći prvi put migrantima ponudili himanitarnu pomoć i pomjerili ih sa granice u skloništa.

“Hvala Bjelorusiji. Hvala Bjelorusiji”, rekao je Rebas Ali, 28- godišnjak . “Predivna Bjelorusija,” poručio je, a zabilježili su reporteri The New York Times-a (NYT). I dok su stotine ljudi bile zahvalne na toplom obroku i to što su djeci dali mlijeko i sok, mnogi se osjećaju nesigurno, jer ne znaju šta slijedi.

Migranti karta za potkusurivanje EU i Lukašenka

Balia Ahmed, (31) bila je u skloništu sa dvoje djece, starosti 8 i 10 godina i suprugom. Novinarima je rekla da je bila jako nervozna zbog toga što je tamo, plaši se deportacije, ali vjeruje da nema drugog izbora.“Moja djeca su se smrzavala i bila na ivici umiranja”, rekla je za NYT.

Zapadni zvaničnici novu migrantsku krizu nazivaju i "hibridnim ratom" koji je projekovao bjeloruski lider Lukašenko, kako bi kaznio Poljsku, jer je dala utočište nekim od njegovih najotvorenijih protivnika kao i da bi navodno izvršio pritisak na Evopsku uniju da ukine sankcije njegovoj zemlji.

Poljska, željna da sav ovaj očaj zadrži podalje od očiju javnosti, zapečatila je svoju stranu granice, zabranjujući prilaz humanitarnim radnicima, novinarima, pa čak i ljekarima. U utorak je stotine migranata pokušalo preći u Poljsku. Poljske granične snage upotrijebile su vodene topove i suzavac kako bi ih vratile.

Nakon okršaja, nacionalistička vladajuća Stranka prava i pravde u Poljskoj pokušala je to prikazati kao veliku pobjedu.

"Hvala vojnicima što su zaustavili današnji napad", tweetovao je u utorak Marijuš Blaščak (Mariusz Blaszczak), ministar odbrane.

“Poljska je još uvijek sigurna. Svi vojnici koji trenutno služe na granici dobit će posebne novčane nagrade.” Poljska je rasporedila oko 20.000 vojnika, koji su se u zaštiti granice ove zemlje i EU pridružili graničarima i policajcima.

Poljske vlasti pak procjenjuju da kriza može trajati mjesecima i navode da je i prošle noći bilo ilegalnih pokušaja prelaska granice. Iako je pritisak na glavnom prijelazu preko noći popustio, bilo je pokušaja prelaska na više drugih tačaka duž granice od 400 kilometara.

"Situacija na bjeloruskoj granici neće se brzo riješiti", rekao je ministar odbrane Blaščak u srijedu u intervjuu poljskom Radiju 1 koji je javni emiter. "Moramo se pripremati za mjesece, ako ne i godine."

Preko granice u Bjelorusiji, broj raspoređenih snaga nije javno objavljen. Ali kako navode izvještači desetine pripadnika sa fantomkama na glavi čuvale su stražu ispred skloništa u kojima su smješteni migranti. Kako je kriza eskalirala, migranti su novodili da su ih bjeloruski vojnici tukli i da su ih usmjeravali u različita područja duž poljske granice.

Bjelorusija i Rusija osudile su korišćenje suzavca i vodenih topova, koje je uslijedilo dan nakon što su EU i SAD-e, najvile proširivanje sankcije protiv Bjelorusije. Kao posljedica pritiska iz EU, nekoliko avio prijevoznika obavezalo se da će prestati prevoziti migrante u Bjelorusiju.

Irak je takođe najavio da će ove sedmice započeti dobrovoljnu repatrijaciju svojih državljana iz Bjelorusije, a granična agencija EU - Frontex sarađuje s poljskim i iračkim vlastima na organizovanju čarter letova i iz Poljske.

Kriza na granici Poljske i Bjelorusije ono je što se događa kada se ljudi tretiraju kao oružje, a niz kratkoročnih, transakcionih sporazuma sa susjedima EU dovelo je do toga da su izbjeglice suočene sa neprijateljstvom i zloupotrebom svih strana.

EU operacije bez oznaka “odbijanje” eufemizam za nasilno protjerivanje

Jer ono što se dešava na granici Poljske i Bjelorusije, nije incident već samo jedno u nizu svjedočanstva o tome, kako je od cijele priče Evropske unije o unapređenju vrijednosti ljudski prava, demokratije i pomirenja i svega za šta su nagrađeni Nobelom za mir, prije skoro 10 godina, kako podsjeti Srećko Horvat, od svega ostalo samo retorika, ili lijepe riječi koje bolno prazno zvone pred realnošću.

Slično se, podsjeća Kenan Malik za The Guardian, dogodilo 1000 milja južnije, između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. I to se događa mjesecima, ali sa mnogo manje publiciteta ili nadzora nego što su to priuštili događaji u Bjelorusiji.

“Oni koji su nosili crne uniforme na hrvatsko-bosanskoj granici nijesu imali nikakvih oznaka. Istraga konzorcijuma evropskih novina, medija i nevladinih organizacija razotkrila ih je kao pripadnike specijalnih hrvatskih i grčkih policijskih jedinica. Njihov posao? Koristiti nasilje kako bi migrante bez dokumenata istjerali iz EU države, u one koje nijesu članice EU.

Operacije koje su nazvane "odbijanje", eufemizam su za nezakonito, nasilno protjerivanje. Događaju se duž cijele jugoistočne granice EU. Ne samo na kopnu nego i na moru. Muškarci iz elitnih jedinica u grčkoj obalskoj straži, opet svi odjeveni u crno, sa fantomkama na licu i bez oznaka identiteta, redovno hvataju migrante, stavljaju ih na narandžaste gumene brodove za spašavanje, koje je osigurala EU, i guraju ih u more prema Turskoj, prepuštajući ih sudbini”, podsjeća se u tekstu.

Autor daje kontekst aktuelnih događaja na granici Bjelorusije i Poljske i navodi da je važno razumjeti ne samo prirodu bjeloruske vlasti, nego jednako i širi opseg migracijske politike EU.

“Bjelorusija je brutalan, nemilosrdan režim, njegov predsjednik Aleksandar Lukašenko, mesar čije su snage bezbjednosti pretukle sve demonstrante do pokornosti i mučili i zatvarali sve opozicione figure. Lukašenkovo korišćenje migranata za vršenje pritiska na EU ostavilo je oko 2000 osoba bez dokumenata zarobljenih na granici s Poljskom”.

Koliko god Lukašenkove akcije bile odvratne, humanitarna katastrofa na granici nije samo rezultat djelovanja jedne zemlje.

Poljske su snage takođe uhvatile migrante. Varšava je uvela vanredno stanje, uskraćujući im hranu, vodu ili medicinsku pomoć i onemogućavajući pristup novinarima. Novi zakoni omogućavaju policiji da ignoriše zahtjeve za azil. Zvanično, osam ljudi je umrlo na temperaturama ispod nule; prava brojka vjerovatno će biti mnogo veća.

U govoru o stanju Unije u septembru, predsjednica EU, Ursula fon der Lajen (von der Leyen), osudila je režim u Minsku jer je "instrumentalizovao ljudska bića", tvrdnju koju su prošle sedmice ponovili američki i evropski izaslanici u UN-u.

Istina je da Lukašenko koristi migrante kao pione u svom ciničnom diplomatskom manevru. Ali “instrumentalizovanje ljudskih bića” upravo je ono na čemu se zasniva migracijska politika EU – ona koju sami praktikuju u posljednje tri decenije.

“’Tvrđava Evropa’ stvorena je pretvaranjem ljudi u instrumente politike, gledajući na migrante -ne kao na živa ljudska bića koja dišu, već kao na stare plovne brodove i teret koji treba ukloniti sa evropskih plaža i granica”, konstatuje Malik.

Kako se “Tvrđava Evropa” brani od migranta - činjenice

Kako bi održala ”Evropsku tvrđavu”, EU je finansirala ogromnu industriju otmica i zatvaranja širom Afrike od Atlantika do Crvenog mora, od Sredozemnog mora do iza Sahare. “Kartumski proces” je dogovor koji je EU spojila sa zemljama na sjeveru i istoku Afrike kako bi privela migrante prije nego što stignu do Mediterana.To uključuje Etiopiju, Eritreju, Sudan i Južni Sudan, sve zemlje koje se suočavaju sa građanskim ratom i masovnom glađu. EU je dala novac Omaru  al- Baširu (al-Bashiru), bivšem lideru Sudana kojeg je Međunarodni krivični sud optužio za ratne zločine, i Isaiasu Ejverkiju (Afwerkiju), eritrejskom diktatoru čije zlo nadmašuje Lukašenka. Milicija Džandžaved (Janjaweed), koja je odgovorna za genocidno nasilje u Darfuru, sada sebe naziva "Snagama za brzu podršku" i lovi migrante za EU.

Evropske politike pretvorile su migrante u resurs koji se može iskorišćavati.

Još gora je situacija u Libiji, gdje EU finansira i obučava jedinice obalske straže, čiji je posao hvatanje i zadržavanje migranata koji bježe u čamcima. Mnoge su milicije promijenile imena i imidž da bi dobili pristup novcu EU.

Nemoguće je utvrditi broj migranata zatočenih u Libiji. Samo u jednoj sjedmici u oktobru, njih 5000 je uhvaćeno i pritvoreno. Svi su zatvoreni u najponižavajućim uslovima, a mnogi su podvrgnuti mučenju, seksualnom zlostavljanju i iznuđivanju, sve prakse kojih su evropske vlade potpuno svjesne i u kojima su saučesnici.

EU već dugo instrumentalizuje ljude koristeći pomoć kao oružje za implemntaciju svoje migracijske politike. Zemlje koje pristanu privesti svakoga za koga se smatra da mu je cilj Evropa dobijaju novac. Oni koji odbijaju prihvatiti deportovane gube finansiranje.

The Guardian navodi da je Niger postala zemlja koja je najveći primatelj pomoći EU po glavi stanovnika, ne zato što je najsiromašnija na svijetu, već zato što je, kako kaže Malik,  “evropski migracioni laboratorij” u kojem su domaće politike definisane migracijskim ciljevima EU. Posljedica je bila razorena ekonomija, procvat naoružanih grupa i uvođenje kontrolnih provjera lokalnog stanovništva u sopstvenoj zemlji- jer to Evropa zahtijeva.

U međuvremenu, u Evropi se migranti bez dokumenata tretiraju kao opasni kriminalci, čak i kao masovne ubice. U Grčkoj je prošle sedmice počelo suđenje dvojici preživjelih s broda koji se prevrnuo u Egejskom moru. Oni su bili među 24 osobe koje su bježale iz Avganistana. Jedan od njih izgubio je šestogodišnjeg sina u katastrofi. Drugi je pomogao upravljati čamcem u očajničkom pokušaju da ga spasi. Prvi se tereti da je “ugrozio život svog djeteta” i prijeti mu 10 godina zatvora. Drugi bi mogao biti osuđen na 230 godina zatvora zbog "prijevoza 24 osobe na grčku teritoriju". Ranije ove godine, jedan drugi migrant dobio je 142 godine kazne u sličnim okolnostima.

Ovo niijesu suđenja za osiguravanje pravde. Ono je kreirano isključivo da pošalje poruku – “ovo će se dogoditi ako dođete u Evopu”.

Koliko i Lukašenko, isto toliko EU iskorištava ljude kao instrumente za vođenje okrutne politike. Na metodama koje primjenjuje evropska migraciona politika, Lukašenko bi im mogao pozavidjeti.

“Bjeloruski diktator je opaki tiranin čiji su postupci nesavjesni. Ne bismo, međutim, smjeli dopustiti da EU iskoristi svoje nemoralne postupke da opere vlastitu, jednako ciničnu i jednako brutalnu politiku”, zaključio je Kenan Malik.

Migratska politika, odnosno “dilovi” za zaustavljenje migranata, koje EU godinama primjenjuje preko Turske, pa sve do afričkih zemlja i njihovih brutalnih diktatora i milicija, zapravo je neprijatno ogledalo u koje se sama ne želi ogledati, jer bi vidjela, šta je zaista i koliko u “Tvrđavi Evropa”  ostalo od vrijednosti koje retorički  izvozi i promoviše.