Srebrenica u iščekivanju rezolucije: Ne plašimo se, nismo naivni, otići nećemo

Piše: Muamer Tanović

Glasanje o prijedlogu rezolucije o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda, koje je trebalo biti održano 2. maja, odgođeno je, tako da će se na odluku o proglašenju 11. jula za Međunarodni dan sjećanja na najstrašniji zločin na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata čekati još najmanje sedmicu.

I dok se srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić u New Yorku svim silama bori da umanji broj zemalja koje će podržati rezoluciju, a koje su prema informacijama iz UN-a u velikoj većini, Bosna i Hercegovina čeka glasanje o rezoluciji sa velikim nestrpljenjem.

Jedan dio je slavi, kao još jednu potvrdu pravde dokazane pred Međunardnim sudom u Hagu i historijske činjenice koju ne mogu promijeniti nikakva poricanja, a drugi dio, kako to obično biva pod sivim bosanskohercegovačkim nebom, upozorava, prijeti i ponovo poriče da se genocid uopšte desio.

Na odluku čeka i Srebrenica, a naročito preživjele žrtve genocida u kojem je krvavo ugašeno više od osam hiljada bošnjačkih života. Čeka, sa teretom prijetnji koje svakodnevno izgovara srpska elita na čelu sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i liderom bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Miloradom Dodikom, čija antigenocidna retorika nakon najave o glasanju o nacrtu rezolucije doživljava histeričnu kulminaciju.

‘Više nemamo povjerenje ni u koga’

I dok se na svjetskoj diplomatskoj sceni i iza njenih zavjesa, vode važne bitke, malo je ko postavio pitanje kako Srebrenica prolazi kroz ovaj teški period, u još jednom poglavlju mučne historije ovog bosanskohercegovačkog gradića?

“Ovdje nas je malo, narod ide svojim poslom, ali smo svjesni toga da se po društvenim medijima piše svašta… Žele da nas uplaše“, priča Srebreničanin Ahmed Hrustanović.

Ahmed je preživio srebrenički pakao, ali je u njemu izgubio veliki broj članova porodice. Nakon toliko godina i decenija od genocida, te svega što je kroz to vrijeme pratilo priču o njemu, više nema povjerenja ni u koga, pa na rezoluciju, čini se, s pravom gleda sa dosta rezerve.

„Bošnjaci ovdje više nemaju povjerenja ni u koga. Niti u svoje, niti u međunarodne institucije. Donijeti su deseci rezolucija, ali one se niti danas ne poštuju. Imamo i Zakon o negiranju genocida pa smo svakodnevno svjedoci toga da pojedinci u medijima i dalje poriču da se desio. Niti dobijaju pozive na sud, niti kazne…, ništa…“, priča Ahmed.

Tenzija, tvrde Srebreničani, mora biti, jer narod nije imun na sve što čuje ili vidi. A čuje svašta. I sjeća se onoga čega se ne bi volio sjećati niko.

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Srebrenica Damir ef. Peštalić kaže da nije prvi put da se Srebreničani suočavaju sa tenzijama i prijetnjama.

„Mi nekada zaboravljamo da se ovdje radi o žrtvama genocida, koje su najosjetljivija populacija u svijetu. Svaka tenzija ili retorika sa druge strane, iako oni mogu samo pričati i ništa drugo, ima uticaja na ljude, koji se uznemire. To jeste njihov cilj“, priča Peštalić.

„Ono što nas svaki put razočara je da se radi o tome da postoje pojedinci koji njeguju genocidnu politiku, čuvaju je, podržavaju, diče se njom, a koji se niti danas ne žele suočiti sa činjenicama, podvući liniju i reći da su oni drugačiji od onih koji su počinili genocid. Umjesto toga, rezoluciju prikazuju kao udar na čast čitavog naroda, što nije tačno. Žrtve genocida nikada nisu željele izjednačavati genocid sa srpskim narodom. Zna se ko ga je počinio, postoje dokazi i ljudi. Taj narod se mora izdići iznad toga i reći da ne može neko drugi u njihovo ime govoriti takve stvari, a ne da upadaju u zamku koja im se plasira“, mišljenja je.

‘Dodik već dijeli zrak sa nama’

Koliko bi se srebrenička stvarnost mogla promijeniti ukoliko dođe do izglasavanja rezolucije, malo ko može pretpostaviti. No, izjave Aleksandra Vučića da će biti „povećanja tenzija“ i „sukoba“, ne zvuče nimalo optimistično.

„U našim međusobnim odnosima to će biti Kineski zid. Mi ne želimo da sa Bošnjacima dijelimo vazduh, a kamoli druge vrijednosti. Da vi čitavom jednom narodu gurate etiketu genocidnog naroda, a svjesni ste da to nije postojalo, tačnije da se to tako nije desilo“, dodao je, te poručio da je guranje rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a, guranje BiH ka mirnom razlazu. Gnusna je laž da će rezolucija pospiješiti pomirenje. To je izmišljotina koja pokazuje propagandnu namjeru i ništa drugo”, kaže Milorad Dodik.

Srebreničani su, nažaost, navikli na sve što izađe iz usta predsjednik RS-a.

„Nije mu prvi put da najavljuje nekakve referendume i slično…“, govori Hrustanović.

„Prema njegovim izjavama, mi smo sto puta trebali bježati odavde. Bez obzira na sve, nema potrebe da se stvara panika i situacija koja ne pogoduje nikome, a posebno ne nama koji smo ovdje“, kaže Hrustanović, koji je komentirao i Dodikovu izjavu o zraku koji Srbi ne žele dijeti sa Bošnjacima.

„Ne znam kako to misli kada u RS-u ima 150.000 Bošnjaka. On zrak već dijeli sa nama. Kakva će biti njegova sljedeća izjava, ne znam, ali to je strašno. Pokazuje kakav je on čovjek. Govori budalaštine koje dovode do nepotrebnih stvari i komplikacija“, dodaje.

U kolumni za Al Jazeeru, Dragan Bursać je postavio pitanje kakva onda sudbina čeka „nesrbe koji neće moći sa Srbima disati taj famozni “zajednički vazduh“.

„Hoće li morati prestati disati i živjeti? Hoće li se morati seliti tamo gdje nema ‘srpskog zraka’ ili umrijeti? To se već desilo njihovim poznanicima i rođacima od 1992-95“, napisao je Bursać.

Sudeći prema izjavama Peštalića – Bošnjaci Srebrenice će ga i dalje udisati, jer drugačije ne žele.

‘Retorika za unošenje straha među ljude’

„Ne možemo mi sa sigurnošću reći da nema zabrinutosti ovdje“, kaže.

„Svaka iole grublja retorika može unijeti strah među ljude. Mislimo da neko ko je spreman na takvu retoriku, može biti spreman i na više od toga ako bi mu se ulazala prilika. No, Dodik takvu priliku nema. Niko ga više ne shvata ozbiljno. Svakog dana nađe novi razlog za prijetnje, ali nije uradio ništa osim što izaziva strah među ljudima, a naročito među žrtvama genocida koje to, nakon svega što su preživjele, ne bi smjele doživljavati“, nastavlja Peštalić.

„Dodik ne može biti jači od ove države. Imamo međunarodnu zajednicu, vojsku i NATO, koji je tu. A ruske baze u Srbiji nema. Okolnosti mu nisu takve da bi mogao uraditi ono što hoće, a mi se moramo svim silama boriti da nikada ne dobije takvu priliku“, rekao je.

Bošnjaci Srebrenice se, zaključuje, ne plaše.

„Nismo naivni. Pratimo sve, ali ne plašimo se. I ne pada nam na pamet da napuštamo ove krajeve, što je njihov cilj“, kazao je Peštalić.