Da li je u Ukrajini stvarno opet moguća nuklearna katastrofa?

Prvog dana ruske invazije na Ukrajinu, moskovske trupe zauzele su nuklearnu elektranu u Černobilu, mjesto najgore nuklearne nesreće na svijetu.

Nekoliko dana kasnije, nuklearna elektrana Zaporožje, najveća u Evropi, takođe se našla pod napadom ruske vojske koja ju je potom preuzela.

Granatiranje nekih nuklearnih objekata uzrokovalo je požare, ali nije zabilježeno povećanje radijacije. U međuvremenu su rani izvještaji o porastu radijacije u Černobilu, koji se nalazi blizu granice s Bjelorusijom, pripisani teškoj vojnoj opremi koja je svojim prolaskom podigla prašinu sa kontaminiranog tla u blizini.

Napadi su rezultirali uzbunom. Međunarodna agencija za atomsku energiju izrazila je “ozbiljnu zabrinutost” za sigurnost ukrajinskih nuklearki, upozoravajući da su zauzimanjem tih elektrana prekršena temeljna načela sigurnog rada takvih objekata. I, kako je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski upozorio da prijeti nuklearna katastrofa, ljudi širom Evrope su, prisjećajući se katastrofe u Černobilu 1986. godine, požurili kupiti tablete joda koje bi koristili u slučaju eventualne izloženosti radijaciji.

Šef IAEA-e Rafael Grossi se 10. marta u Antaliji sastao sa ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovim i njegovim ukrajinskim kolegom Dmitrom Kulebom. Grossi je iznio “okvir za osiguranje sigurnost nuklearnih objekata u Ukrajini”, ali nije jasno jesu li dvije strane pristale na to.

Nuklearni stručnjaci za Al Jazeeru kažu da je nuklearni incident na nivou katastrofe u Černobilu 1986. malo vjerovatan, no upozoravaju da borbe u Ukrajini predstavljaju stvarnu prijetnju njenim nuklearnim postrojenjima.

Uz dobro razvijenu nuklearnu energetsku infrastrukturu, Ukrajina je sedmi najveći proizvođač nuklearne energije na svijetu. Oko 55 posto električne energije koju proizvodi je iz nuklearnih elektrana, njih ukupno četiri.

Peta, nuklearna elektrana Černobil, je 2000. godine isključila posljednji reaktor. Međutim, i elektrana koja više nije u pogonu treba svakodnevno održavanje te sprovođenje sigurnosnih protokola, posebno ako znamo da se nuklearni otpad takođe skladišti blizu elektrane.

Tim od 211 osoba i stražara koji su bili u smjeni kada je ova elektrana osvojena 24. februara od tada nije mogao napustiti ovo mjesto, čime je potencijalno narušena njihova sposobnost sigurnog upravljanja postrojenjem.

Opskrba elektrane električnom energijom prekinuta je 9. marta, zbog čega je osoblje bilo prinuđeno preći na dizel generatore, prije nego su inženjeri 14. marta ponovo priključili postrojenje na električnu mrežu. IAEA je 9. marta također izvijestila da je izgubila vezu sa zaštitnim sistemima u Černobilu koji nadziru nuklearni materijal.

Nuklearni nadzornik takođe je izrazio zabrinutost zbog uslova u elektrani Zaporožje na jugu Ukrajine, s obzirom na to da se njeno osoblje takođe ne može rotirati kako nalažu sigurnosne procedure. Prekinuta je i direktna veza sa sistemima posmatranj na mjestu, iako je posljednjih dana, kako je rekao, u mogućnosti primati podatke. Takođe je izvijestio da su ruski vojnici detonirali neeksplodirano streljivo pronađeno na mjestu granatiranja 4. marta.

Prema riječima Nikolaja Sokova, višeg saradnika u bečkom Centru za razoružanje i neširenje naoružanja, činjenica da do sada nije bilo većeg incidenta na dvije zauzete elektrane pokazuje da su obje strane bile oprezne. Ipak, nuklearni incident nije isključen.

“Nuklearne elektrane su dizajnirane za mirnodopsko doba. Ovo je prvi put da vidimo velike borbe u zemlji s puno takvih objekata. Ovo je jedinstvena situacija za koju se niko nije pripremao”, rekao je Sokov Al Jazeeri.

Iako se nuklearne elektrane grade s visokim sigurnosnim standardima kako bi potencijalne katastrofe bile spriječene, i dalje postoje određeni rizici.

Postrojenje u Černobilu nema reaktore u funkciji, a onaj koji je 1986. eksplodirao zakopan je u betonski sarkofag. Međutim, ovo mjesto još uvijek predstavlja opasnost za neposrednu okolinu.

Prema riječima Allison M. Macfarlane, profesorice i direktorice Škole za javnu politiku i globalne poslova na Univerzitetu British Columbia, ako je skladište istrošenog goriva oštećeno ili ako radi nepravilno, zbog umora osoblja, nedostatka struje ili sistema hlađenja, to bilo moglo dovesti do oslobađanja radioaktivnog materijala.

Takav incident imao bi lokalni uticajj i zračenje se ne bi širilo na velika područja u blizini Ukrajine, kao što se to dogodilo 1986. godine, rekla je Macfarlane.

Međutim, teške borbe koje se vode tokom rata mogle bi uzrokovati mnogo ozbiljniji incident u četiri funkcionalne nuklearne elektrane.

Nuklearni reaktori koji trenutno rade u Ukrajini imaju čvrstu betonsku i čeličnu konstrukciju koja ja namijenjena zadržavanju zračenja i izdržavanju vanjskog pritiska. Prema Georgiju Kaschievu, nuklearnom fizičaru i bivšem čelniku bugarskog odbora za miroljubivu upotrebu atomske energije, poklopac reaktora može izdržati eksploziju uzrokovanu granatom, ali više ništa nije održivo.

“Glavna prijetnja je mogućnost oštećenja vitalnih sistema nuklearnih lokacija granatiranjem”, rekao je. To može biti ili napajanje elektrane ili uređaja koji pomažu radu reaktora. Ako se rashladni sistemi postrojenja pokvare, to bi moglo imati velike posljedice, upozorio je Kaschiev.

Prema njegovom mišljenju, čak i ako rusko vojno vodstvo razumije te rizike i poduzima mjere opreza, trupe na tlu bi i dalje mogle učestvovati u opasnim vojnim aktivnostima koje bi mogle oštetiti nuklearna postrojenja, na isti način na koji je u julu 2014. srušen civilni avion iznad istočne Ukrajine.

I Kaschiev i Sokov smatraju da je nuklearna katastrofa u funkcionalnim ukrajinskim nuklearnim elektranama u razmjerama one iz Černobila malo vjerovatna. Kaschiev je istakao da će opseg ovisiti o sposobnosti osoblja i vlasti da provedu sigurnosne postupke za suzbijanje radijacije.

Macfarlane ne isključuje nijednu opciju usred nepredvidivosti rata. Ona očekuje da će Rusija nastaviti ciljati ukrajinska nuklearna postrojenja.

“S obzirom na to da ti objekti daju više od 50 posto električne energije za Ukrajinu, mislim da su vrlo atraktivne mete za Ruse jer bi željeli imati kontrolu nad električnom energijom”, rekla je.