Pišu: Vlado Vurušić i Robert Bajruši (Jutarnji.hr)
Nakon što su Putinovi tenkovi krenuli u osvajanje Ukrajine, Zapad je Rusiji uveo sankcije. Protiv Rusije je do početka jula 2022. godine uvedeno 5500 sankcija, što je svjetski rekord - protiv Irana je, primjerice, uvedeno 3600 sankcija.
Velika većina zapadnih kompanija i banaka zatvorila je svoja predstavništva te obustavila poslove s Rusijom i prekinula investicije. Traže se načini da se dokine ovisnost o ruskim energentima, i to do kraja godine o nafti, a tokom sljedeće godine i o plinu. No, iako su drastične sankcije vrlo bolne, dio zapadnih medija i političara, poput Viktora Orbána i našeg Zorana Milanovića, pa i nekih analitičara, stvaraju mit da sankcije zapravo ne rezultiraju željenim efektom, da uopšte ne štete Rusiji, nego se, što je posebno bolno, negativno reflektiraju samo na zapadne ekonomije. U odbrani te teze spominje se da Rusija ima toliko gotovine u svojim rezervama da može prekinuti dostavu plina Evropi, a da pritom to ruska ekonomija neće niti osjetiti. Rublja, tvrde, nikad nije bila jača (između ostalog, jer su drastično pali uvoz i lična potrošnja). Mantra koju redovito spominju je da su Rusi "poseban narod" koji može sve izdržati jer kao nisu imali "ništa" pa mogu "bez ništa i preživjeti".
Rusija ima velike devizne i zlatne rezerve, navodno veće od 600 milijardi dolara, a isplata plata u državnom sektoru i penzija trenutno ne samo da nije upitna, nego se najavljuje i njihovo povećanje.
Nafta je na svom povijesnom maksimumu, a Rusija je nakon Saudijske Arabije drugi najveći izvoznik. BBC navodi da je Rusija od početka agresije na Ukrajinu od izvoza nafte i plina uprihodila oko 100 milijardi dolara.
Nestašice osnovnih namirnica, poput šećera, ulja, brašna i riže, koje su građani početkom rata opustošili s polica dućana, nadoknađene su iz robnih rezervi. No, stotine zapadnih kompanija otišlo je iz Rusije, a strani proizvodi nestali su s polica ruskih dućana.
Kao što je Vladimir Putin mislio da će ratnim blickrigom slomiti Ukrajinu, tako je i Zapad vjerovao da će sankcijskim blickrigom baciti Rusiju na koljena. Nije prošlo ni jednima, ni drugima. Odolijeva li Rusija zapadnim sankcijama? Koliko su sankcije naštetile ruskoj ekonomiji i standardu običnog Rusa? Kako piše moskovski poslovni list RBK, prema istraživanjima u junu 60 posto Rusa reklo je da se njihovo "financijsko stanje pogoršalo", a njih više od 65 posto očekuje "daljnje osiromašenje u drugoj polovini godine".
Moskovski Komersant navodi kako su samo od početka rata do aprila Rusi izgubili deset milijardi dolara svojih ušteđevina te da je većina Rusa već iscrpila svoju ušteđevinu ili su ono što im je ostalo stavili pod jastuk jer ne vjeruju bankama. Valja znati i da više od pola Rusa nije imalo nikakvu ušteđevinu. Doktor ekonomskih nauka Jevgenij Gontmaher u moskovskoj Novoj izvestiji navodi da je ruska ekonomija u ovom trenutku još stabilna jer ima dosta gotovine i određenih zaliha. "Mi ne padamo strmoglavo, mi polako puzimo prema dolje. Polako, ali sigurno", kaže Gontmaher.
Napominje da se u tom "režimu opadanja i laganog klizanja može dugo živjeti, ali devastacija ruske ekonomije je neizbježna i nezaustavljiva". Jelena Kubišin iz Ekonomskog instituta Ruske akademije nauka izjavila je za moskovski poslovni list RBK da su izvjesni "pad životnog standarda" i "pogoršanje opšte životne i socijalne situacije". BDP za 2022. će pasti, prema optimističnim prognozama, 8,8 posto, a neki govore i o 12-postotnom srozavanju. Prema procjenama za razdoblje od 2023. do 2025., BDP bi trebao rasti po stopi od 1 do 1,5 posto godišnje.
Predviđa se pad potrošnje izazvane rastom inflacije. Prema informacijama Ruske banke, inflacija bi ove godine mogla biti veća od 22,5 posto, a neki mediji navode da bi se mogla dokoturati tik ispod 30 posto. Očekuje se porast cijena osnovnih proizvoda: hrane, usluga, lijekova i bijele tehnike. Dio tih proizvoda već je poskupio više od 25 posto, a neki i više od 55 posto. Kubišin zato predviđa rast crnog tržišta i sive ekonomije ("vraćamo se u vremena SSSR-a čega se sjećaju još samo najstariji").
Iako nezaposlenost sada stagnira (oko 4,1 milijun), Aleksej Kudrin, predsjednik Računske komore Rusije i bivši ministar financija, u razgovoru za moskovske Vedomosti rekao je kako je zbog sankcija u "opasnosti" najmanje dva miliona radnih mjesta, a neki mediji navode i više od tri miliona. Gontmaher, pak, kaže kako su mnoge firme poslale radnike na kolektivni godišnji odmor kako bi spriječile masovna otpuštanja, ali da "jesen, a pogotovo zima donose zabrinutost".
Prema njegovu mišljenju, tada će se učinak sankcija osjetiti i u Moskvi koja je trenutno "prilično zaštićena". Komersant navodi da je i u Moskvi promet u trgovačkim centrima u maju i junu pao 50 posto. List Novaja izvestija navodi da bi se ruska ekonomija - ako se "specijalna vojna operacija" otegne, a Zapad nastavi sa sankcijama te drastično smanji kupnju ruskih energenata (prodajom na treća tržišta, kažu, to se neće moći nadomjestiti) - mogla ponovo naći na pozicijama na kojima je bila netom nakon raspada SSSR-a, početkom 90-ih godina, kada je ekonomsko-socijalna situacija bila gora nego nakon Oktobarske revolucije.
Podsjetimo da je Rusija prije rata bila po BDP-u na razini Španije, a "realno na razini liliputanske Hrvatske", kako kaže Gontmaher. Kudrin zato navodi da će Kremlj iz rezervi ove godine za stabilizaciju ekonomije morati u budžetska sredstva ubrizgati najmanje dodatnih 85 milijardi dolara, a Vedomosti pišu čak i o 140 milijardi dolara subvencija za sanaciju ekonomije i ublažavanje socijalnih problema.
"Rusi će sljedećih godinu i po, dvije živjeti u komplikovanim i neizvjesnim uslovima, zato građani moraju ocijeniti vlastitu izdržljivost i resurse", ističe Kudrin. I šef najjače ruske banke, Sberbanka, German Gref, kaže da će se Rusija na razinu 2021. "vratiti za deset godina".
No, oglasio se i Putin. On kaže da će "Rusi za deset godina živjeti bolje". Jesu li Rusi baš spremni, kako im svakodnevno poručuju Putinovi propagandisti s TV ekrana, "za svoju domovinu jesti i travu"?
Gontmaher smatra da će mnogi Rusi već prije kraja ove godine "okrenuti svaku rublju prije nego što je potroše" te da će mnoge porodice početi zakidati sebe u nekim stvarima - od novih cipela i zimskih kaputa do večernjih izlazaka. Naravno, piše RBK, "nećemo biti gladni, ali moraćemo naučiti ponovo živjeti u oskudici. Barem jedan dobar dio našeg društva".
Stručnjak s bečkog Instituta za međunarodnu ekonomiju Vladimir Gligorov na portalu Peščanik napisao je kako gotovo svi primjeri sankcija, od hladnog rata do onih na Bliskom ili Dalekom istoku, ukazuju na to da je riječ o efikasnom načinu uticanja na vanjsku politiku.
Na primjer, sankcije su ograničile ratne sposobnosti Miloševićeve Srbije, a pridonijele su i političkim promjenama. Konačno, nemali broj ljudi na vlasti je i krivično odgovarao. Kada je riječ o sankcijama protiv Rusije, Gligorov je podsjetio da, prema dostupnim informacijama, kineske banke i preduzeća izbjegavaju otvoreno kršiti ruski režim sankcija "ne zato što bi se one mogle proširiti i na Kinu, nego zato što bi se povećao rizik poslovanja s njima, i to manjeviše poslovanja svih, a ne samo onih koji odgovaraju vlastima zemalja koje su uvele sankcije".
Gligorov je još 1. marta napisao da je svjetska privreda puno važnija Rusiji nego što je to ruska svijetu jer ako se nađe zamjena za rusku naftu i plin, svjetska privreda može se gotovo sasvim nastaviti razvijati kao da Rusije nema. Obratno ne važi. Financijski, industrijski i tehnološki svjetska je privreda veoma važna ruskoj i ta asimetrija je razlog što Rusija mora voditi računa da se veza sa svjetskim tržištem ne izgubi.
Za tu tvrdnju ponudio je argument: ruski BDP u 2019. je bio malo manji od dva posto svjetskog (izvor: Svjetska banka), dok je udio kineske privrede bio oko 17 posto, EU zajedno s Britanijom je bio oko 21 posto, a američki oko 24 posto. Ako se dodaju Japan, Kanada i Australija, udio Zapada u ukupnoj svjetskoj proizvodnji je oko 55 posto. Uz to, kako je ruski izvoz koncentrisan na nekoliko roba, uglavnom energente i sirovine, dok se uvoze puno raznovrsnija roba i usluge, zavisnost ruske privrede od izvoza je značajno veća nego što je zavisnost ostatka svijeta o ruskom tržištu, bilo u izvozu ili uvozu.
Putin sada prijeti Evropi nestašicom i zavrtanjem ventila, što mnogi i na Zapadu smatraju katastrofom za evropsku ekonomiju. Da, Evropu možda čeka neizvjesna i hladna zima, ali što će biti s Rusijom kada se Evropljani prebace na druge izvore energije ili druge proizvođače? Ruski analitičari uvjereni su da Evropa ni nakon normalizacije odnosa neće sebi dopustiti da ikada više bude ovisna o ruskom plinu, čak i ako im ona bude nudila svoj plin po najpovoljnijim cijenama. Jedan od najvećih problema ruske industrije su čipovi, koje oni ne proizvode.
Kako piše portal Sibir, probleme zbog sankcija ima i vojna industrija, i to usred rata, jer su se suočili s nedostatkom mnogih važnih dijelova koje su ugrađivali, u prvom redu, u tenkove, helikoptere i oklopna vozila. Uralvagonzavod, koji proizvodi tenkove, poslao je dio radnika na "neplaćeni dopust". Stoga je njihova proizvodnja pala za više od trećine. Slično je i s proizvodnjom tenkovskih granata. Pao je i izvoz oružja za više od trećine. Portal navodi da je Barnaulska fabrika municije zbog otkazivanja ugovora zemalja Srednje Amerike morala poslati na čekanje gotovo 400 radnika. Prema podacima Komersanta, Rusiji nedostaje više od 170 hiljada IT stručnjaka koji su otišli od početka rata, što je oko deset posto IT stručnjaka u toj zemlji. U problemima je, piše RBK, i brodogradnja jer nedostaju dizelski motori, pa se očekuje da bi mnogi mogli zatvoriti svoja vrata ili značajno smanjiti broj radnika već do kraja ove godine.
U velikim su problemima i avioprijevoznici. RBK navodi da su mnogi morali ukinuti brojne domaće linije, a Jurij Lapin, direktor aviokompanije IrAero, još je u aprilu rekao da će njegova, ali i mnoge druge kompanije morati prestati letjeti već na jesen jer neće moći osigurati siguran let svojim avionima. Ruski Superjet 100 već sada nema rezervne dijelove za svoje francuske motore SaM146. Ruski poslovni list piše da će većina aviona ruskih kompanija morati biti prizemljena zbog nemogućnosti održavanja i remonta, bez obzira na to je li riječ o o ruskim ili uvoznim letjelicama.
"To će otežati komunikaciju u zemlji, s prijevozom i ljudi i roba", zaključuje RBK. Jevgenij Gontmaher ima slična predviđanja i za rusku autoindustriju. "Mi, nažalost, nismo ekipirani za proizvodnju Airbusa, možda možemo naći zamjenu za Big Mac, a i to je upitno. Nemamo zamjenu ni za IKEA-u, a o nekim drugim stvarima da i ne govorim", kaže Gontmaher.
Jelena Kubišin ističe kako će ove godine biti prikupljeno i znatno manje poreza (nema ih od stotina zapadnih kompanija, ali ni od ruskih koje su obustavile saradnju sa Zapadom), a očekuje i malverzacije oko toga. Podsjetimo i na neke druge enormne troškove koji lupaju ne samo rusku blagajnu, nego i običnog Rusa po džepu: Rusiju jedan dan rata u Ukrajini košta oko milijardu dolara (rat traje već 130 dana i ko zna kada će završiti), a održavanje bjeloruskog režima na vlasti Moskvu će ove godine, kako kažu tamošnji izvori, koštati više od 50 milijardi dolara! Politolog Leonid Gozman ironično napominje kako "sada na svojoj koži osjećamo onu staru kletvu - dabogda imao, pa nemao".
Mnogi, ipak, tvrde da su Rusima sankcije mačji kašalj.
I kremaljska propaganda tvrdi da će Rusi samo ojačati i utvrditi vlastiti identitet "bez zapadnjačkih proizvoda i uticaja". No, ovdje treba imati u vidu da je komunizam pao prije više od 30 godina, da je Rusija ekonomski napredovala, stvorila se jaka srednja klasa te da su Rusi dostigli određenu razinu standarda i mnogima će usfaliti "sitnice" koje život znače. Rusija je bila među prvih pet zemalja po uvozu njemačkih i japanskih automobila. U prva tri mjeseca rata, prema navodima Komersanta, kupnja novih automobila u Rusiji pala je 81 posto. U maju 2021. Rusi su kupili više od 80 hiljada novih automobila, uglavnom zapadnih proizvođača, da bi ovoga maja prodaja pala na manje od 28 hiljada. Jelena Kubišin smatra da se može očekivati porast krađe automobila i zbog nestašice rezervnih dijelova koja se već osjeća. Slično je i s prodajom zapadnih kompjutera, laptopa, tableta i mobitela.
Prodaja je u ova četiri mjeseca pala više od 70 posto, "skidanje" besplatnog Excela poraslo je za 620 posto, a piratski Windowsi na crnom se tržištu, kako piše portal Segodnja, nude po "sumanutim cijenama". U prva dva mjeseca 2022. prodano je nešto manje od milion Smartphonea, sada im je cijena porasla 40 posto, a prodaja pala za više od pola. Nekih mobitela više niti nema u prodaji, iako tržište nastoji pokriti nabavkom Huaweija čija je cijena takođe porasla oko 30 posto. Rusi su navikli i na zapadnu bijelu tehniku čija je prodaja pala više od 70 posto, a 75 posto je porasla kupnja rabljenih kućnih aparata.
Rusija je bila među najvećim kupcima francuskih parfema, sireva i vina, italijanske obuće i odjeće, skandinavskog namještaja, raznih egzotičnih delicija, vrhunskih pića, a IKEA je u Rusiji prodavala svoje proizvode na razini EU. Kako piše Komersant pozivajući se na predstavnike velikih ruskih trgovačkih lanaca, oni očekuju da bi se to tržište moglo ustabiliti tek na zimu ove godine. Nedostajaće pet do sedam miliona ruskih turista koji su poznati po širokoj ruci, ali i njima će nedostajati putovanja na koja su navikli. Prema podacima Komersanta, od početka rata 80 posto je pala prodaja turističkih aranžmana, a neki mediji navode da je gotovo pola ruskih turističkih agencija ili propalo ili "prešlo na hladni pogon".
Rusi su ostali bez Vise, Mastercarda, American Expressa i japanskog JCB-ja, što se, između ostalog, odrazilo i na drastičan pad online kupovine u kojoj su Rusi bili među vodećima u svijetu. Uprkos jakoj rublji, mogu prodavati devize, ali ih ne mogu kupovati. Svi ti zapadni proizvođači osjetiće taj nedostatak ruskog tržišta, ali nije ni da Rusi nisu navikli na "lijep život". Gontmaher smatra kako je sreća što Elvira Nabiulina vodi Centralnu banku jer ona neće dopustiti neke nerazumne poteze ili dodatno štampanje rubalja, ali neki mediji sa zebnjom govore o tome što će biti ako se sankcije oduže. U nekim dijelovima Rusije, poglavito Sibira i Dalekog istoka, osjeća se nestašica proizvoda poput šećera, banana, paradajza, mlijeka, WC papira i uložaka, koji su svi poskupjeli od 15 do 30 posto, a neke su regije uvele ograničenu prodaju tih proizvoda. Zbog toga je Rusija obustavila i izvoz šećera. U Sankt Peterburgu je otkazana matura zbog nedostatka papira!
Nema nekih osnovnih lijekova, poput onih protiv bolova, ali i za srce i dijabetes (nestašica insulina), nema više uvoznih lijekova za onkološke bolesti i atrofiju mišića, a porasla je i potražnja za antidepresivima, kojih takođe nedostaje. Osim ovih egzistencijalnih problema izazvanih sankcijama, ruski mediji pišu i o nekim drugim nevoljama koje su zadesile ruske potrošače. Komersant tako piše da je u Rusiji više od 35 posto pala proizvodnja gaziranih pića, i to ne samo zato što su najpoznatiji zapadni brendovi poput Coca-Cole, Pepsi-Cole, 7upa, Fante i Mirinde napustili Rusiju, nego zato što je nestašica CO2! Izvestija je nedavno objavila dramatičan naslov: "Hoćemo li Novu godinu dočekati bez šampanjca?" Naime, nema više uvoza zapadnih alkoholnih pića, vina i šampanjaca, a domaća proizvodnja ne može nadomjestiti toliku prazninu, pa se već sada, u julu, ruski mediji pribojavaju nestašice omiljenih alkoholnih pića u vrijeme novogodišnjeg i božićnog slavlja. Rusi vole slaviti dodatno i tzv. Staru novu godinu 13. januara, po julijanskom kalendaru.
Pavel Titov, predstavnik najvećeg vinarskog proizvođača Abrau-Durso, kaže da ne treba već sada plašiti ljude, ali možda će se šampanjac i vina u to vrijeme prodavati - "boca po osobi". Neki portali navode da je slična situacija s kafom i čajem. Komersant je objavio da su u prva tri mjeseca rata više od 50 posto pale i online narudžbe hrane iz restorana. Ruski mediji navode da se već primjećuje slabiji izlazak u restorane i kina (zapadnih filmova više nema), a osjeća se i nedostatak gostovanja muzičkih zapadnih zvijezda. Na sportskim portalima mnogi ljudi pišu postove u kojima izražavaju svoj očaj jer neće biti Lige prvaka, pa nema gostovanja Reala, Barselone ili Liverpula. Oslabjela je i ruska liga jer je većina stranih nogometaša napustila klubove, a novi nisu došli. Uostalom, ima dovoljno drugih primjera kako su sankcije dramatično oslabile pojedine države u kojima stanovništvo ipak nije toliko naviklo na "evropsku razinu standarda" kao Rusi.
Mala istorija sankcija; Što su sankcije učinile Iranu, Iraku i Koreji
Zaposjedanje ambasade SAD-a 4. novembra 1979. učinilo je da Vašington i Teheran, koji su desetljećima blisko sarađivali, postanu žestoki neprijatelji. Glavni razlog ekonomskih sankcija Iranu je kažnjavanje zbog nepoštovanja zakona i pravila koji proizlaze iz Sporazuma o neproliferaciji nuklearnog oružja te kako bi se pogoršali ekonomski kapaciteti s ciljem zaustavljanja ili barem usporavanja sve dok ne dođe do promjene vlasti. Dodatni su razlozi to što Iran godinama aktivno sponzoriše organizacije kao što su Hezbolah i Hamas i usto aktivno podupire režim sirijskog predsjednika Bašara al-Asada.
Posljedice sankcija su očigledne. Između 2006. i 2012. sankcije su rezultirale u godišnjem gubitku od 5,7 milijardi dolara, što je gotovo tri posto iranskog BDP-a. Međutim, puno su snažnije bile posljedice naftnog embarga uvedenog 2012. kao kazna zato što je Iran vojno pomagao Asadovu režimu. Iran je u 2011. godini uspio zaraditi više od 95 milijardi dolara od prodaje nafte, a u 2012. je prihod od prodaje nafte bio otprilike 65 milijardi dolara. Sporazum iz 2015. između Irana i SAD-a, Francuske, Britanije, Njemačke, Rusije i Kine ublažio je sankcije Teheranu u zamjenu za ograničavanje iranskog obogaćivanja urana, no sporazum se raspao nakon što je 2018. godine Donald Tramp povukao SAD.
Glavni uvoznici iranske nafte su Kina, Japan, Južna Koreja, Indija i EU. Udio navedenih azijskih zemalja u ukupnom izvozu iranske nafte 2016. je zauzimao čak 85 posto, a ostatak se odnosio na EU. Zbog sankcija je iranski izvoz nafte bio spao od 2,7 miliona barela dnevno u maju 2018. na samo 400.000 barela dnevno u januaru 2020. godine. U 2018. je cijena hrane, kao što su voće i povrće, narasla 50 posto za šest mjeseci, što je dovelo do demonstracija na kojima se pozivalo na promjenu državnog vodstva, ali režim je opstao. Ujedinjene nacije uvele su ekonomske sankcije protiv Iraka kao odgovor na iračku invaziju na Kuvajt 1990. godine. Sankcijama se htio spriječiti brutalni režim Sadama Huseina da novcem zarađenim prodajom nafte nabavlja oružje za masovno uništenje. Do 2003. iračka je ekonomija oslabljena i Amerikanci su bez većeg problema srušili Sadamov režim, koji je izgubio podršku većine Iračana.
Pritom su stradali i nedužni jer se procjenjuje da je tokom UN-ovih sankcija protiv Iraka od 1990. do 2003, smrtnost djece porasla 160 posto. Sankcije su Sjevernu Koreju trebale odvratiti od tamošnjeg atomskog programa, ali Pjongjang i dalje izvozi sirovine, trguje oružjem i aktivan je na finansijskom tržištu. Izvoz sirovina glavni je izvor deviza tamošnjem režimu. Čak i nakon što je Kina objavila kako je prestala uvoziti iz Sjeverne Koreje, vlasti u Pjongjangu su svoje sirovine počele plasirati u Vijetnam i Maleziju. Tako se u UN-ovu izvještaju navodi kako Sjeverna Koreja traži "namjerno indirektne puteve kako bi izvezla sirovine i zaobišla sankcije". Sankcijama su, na primjer, zahvaćeni ugalj, željezo i željezna ruda, dok takve dozvole nema za bakar, srebro, zlato, cink i nikal, što Kinu, Indiju i Šri Lanku nije odvratilo od toga da te sirovine uvezu iz Sjeverne Koreje.
Posljedice su takve da u Sjevernoj Koreji godišnji prihod po stanovniku ne prelazi 1800 dolara, a u Južnoj Koreji je veći od 32.000 dolara. Najmanje 20 posto od 25 miliona stanovnika Sjeverne Koreje gladuje, a još 40 posto ih pati od hronične nestašice hrane. "Čak i prije početka pandemije mnogi su patili od nestašice hrane, a nemali broj bio je pothranjen", izjavio je posebni izvjestilac za ljudska prava u Sjevernoj Koreji Tomás Ojea Quintana, koji je upozorio da su skočile cijene osnovnih proizvoda poput riže i kukuruza te da postoji velik manjak osnovnih lijekova i medicinskih potrepština koje su dolazile iz Kine. Uprkos svemu, Kimov režim se održava pomoću brutalne represije i medijske propagande.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR