Piše: Biljana Jovićević
Dvije riječi dominiraju – “unprecedent” bez presedana i “uncharted” – neucrtan, ili jasnije rečeno na crnogorskom neizvjesno.
Napad Irana na Izrael, iako se najavljivao, u komentarima se kvalifikuje bez presedana, zato što je Teheran prvi put direktno, a ne preko nekog od svojih brojnih posrednika (proxy) u regionu, ili bolje rečeno zajedno sa njima, sinoć zasuo Izrael sa preko 300 dronova, balističkih i krstarećih raketa. Samo je jedan od njih probio probio “airdome” – izraelski antirekateni sistem i pogodio jednu vojnu bazu, bez posljedica po ljudske živote, ali je prema navodima izaraelskih službi, jedna djevojčica povrijeđena od krhotina rasprslih raketa.
Osim samih izraelskih snaga u presretanju dugoputujućih dronova i raketa pomogle su i snage SAD-a stacionirane na Bliskom istoku, koje su presrele i oborile 71 dron i tri balističke rakete, kao i snage Velike Britanije “stacinirane u svojim misijama u regionu”. Dio raketa stigao je i od strane militanata Hezbolaha, staciniranog u Libanu, Huta u Jemenu, te sirijskih i iračkih milicija koje kontroliše Teheran.
Iran je napad obrazložio kao “osvetu” za izraelski napad na iranski konzulat u Damasku u Siriji od 1. aprila, kada su ubijena dva iranska generala, pripadnika Revolucionarne garde. Odmah pošto pošto je napad lansiran, poručili su Sjedinjenim Državama da se drže po strani, da se ovo tiče samo njih i Izraela, mada su sinoć i Vašington i EU i Velika Britanija oštro osudili napad, dok je američki predsjednik Džo Bajden (Joe Biden) sa stastanka u “ratnoj sobi” Bijele kuće, još jednom eksplicitno ponovio da je “američka posvećenost zaštiti Izraela čelično čvrsta”.
Njegovu izjavu pratila su jednako tako intonirana saopštenja lidera republikanaca i demokrata u Kongresu u kojima su poručili da će odmah zakazati potrebne procedure neophodne da se Izraelu što prije odobri novi paket vojne pomoći.Podsjetimo, početkom aprila američka administracija je već spremila novi, 18 milijardi vrijedan paket vojne pomoći Izarelu.
Uz osudu Irana i podršku Izraelu, zapadni zvaničnici ukazali su da je riječ o “teškoj i dramatičnoj eskalaciji” koja može ugoziti stabilnost cijelog regiona Bliskog istoka i šire. Upravo to je razlog što su izvještači svjetskih medija uz napad bez presedana, u raportima ukazivali da se ušlo u neucrtanu fazu – onu u kojoj je sve neizvjesno i sve moguće.
Američki obavještajni izvori su već nekoliko dana ranije počeli upozoravati da bi napad Irana mogao uslijediti – jedino što nije jasno da li su očekivali da bude tako direktan ili uobičajeno preko brojnih proxy milicija u regionu, prije svega Hezbolaha, Huta, i drugih.
Kako je za CNN izjavio portparol IDF -a (izraelske vojske) pukovnik Peter Lerner, Iran je napravio “vatreni obruč oko Izraela” sa svojim milicijama, ali je poručio i da su oni spremni da se odbrane. Pukovnik Lerner je izbjegao da odgovori na pitanje da li Izarel zaista izveo napad na konzulat Irana u Damasku (što nijesu ni ranije, ni potvrdili ni demantovali), već je rekao da problem sa Teheranom datira još od prije 1. aprila.
U Teheranu se napad na Izrael slavio po ulicama, kao pobjeda, a uz iranske zastave mahalo se i sa palestinskim. U svakom slučaju dobrodošla promocija iranskom režimu, koji sve češće ima problema sa obuzdavanjem rastućeg nezadovoljstva sopstvenih građana.
Nakon što su sve rakete i dronovi uspješno presretnute od strane Izraela, Iranci su saopštili da je to bilo to - kao čin odmazade, a sirene za opštu opasnost se zaustavile širom Izraela, ratni kabinet izraelske vlade, ovlastio je jutros premijera Benjamina Netanjahua, da odgovori na napad.
Upravo je pitanje - odgovora Netanjahua ključno- koji bi mogao imati ogromne posljedice, mnogo šire od regiona Bliskog istoka, i još se čeka. Netanjahu, čiji odnosi sa Bajdenom u posljednje vrijeme, zbog Gaze, u kojoj su izraelske snage za šest mjeseci ubile preko 33.000 ljudi, od čega je 13.000 oduzetih dječijih života, i zato što time ugrožava njegove šanse za reizbor u novembru, nijesu baš najbolji - kako je saopšteno, razgovarao je sa američkim predsjednikom o napadu.
Ono što zvanično nije saopšteno ali neprekidno prenose pouzdani medijski izvori iz Vašingtona je da je Bajden Netanjahuu poručio da ne očekuje da će SAD-e učestvovati u bilo kakvoj direktnoj konfronataciji sa Iranom, kao i da je apleovao na njega da pokaže uzdržanost, i da se, za sada, zadovolji uspješnom odbranom od napada.
U međuvremenu su i ostali zvaničnici sa Zapada takođe pozvali Izrael na suzdržanost, da situacija ne bi dalje eskalirala. Uslijedila je i najava sastanka američkog predsjednika sa zvaničnicima G7 – na kojoj će se razgovarati o odgovarajućem odgovoru na napad – diplomatskom. Terminologija ukazuje na sankcije.
Da Vašington sa Bibijem Netanjuom igra delikatnu igru – podrške sa jedne strane, ali i jasnog stavljanja do znanja da neće dobiti podršku za napad na Iran može se zaključiti i iz riječi direktora strateških komunikacija Bijele kuće Džona Kirbija (John Kirby) koji je takođe insistirao na “čeličnoj podršci” ali i potrebi za maksimalnom suzdržanosti jer “SAD-e ne žele konfrontaciju sa Iranom”.
Stava da Izrael u ovom trenutku nikako ne bi smio da odgovori napadom na Iran, je i bivši izraelski premijer i bivši šef Mosada Ehud Barak koji kaže:
“Ono što moramo da uradimo je da razmišljamo prije akcije, da razmišljamo strateški i da naše poteze koordiniramo sa saveznicima, jer smo već zaglavljeni u Gazi” upozorio je Barak.
Sličan je i eho stručnjaka za Bliski istok – koji ukazuju da se pa svaku cijenu mora izbjeći esklacija.
Posebno i zbog toga što upozoravaju, na činjinicu da Iran ima nuklerani program, koji je bio stavljen pod kontrolu međunarodne zajednice nakon sporazuma (JPCOA) koji je 2015. sa Teheranom dogovorila administracija tadašnjeg predsjednika Baraka Obame (Barck), ali ga je, uz snažnu podršku Netanjahua, ukinula administracija njegovog nasljednika Donalda Trampa (Trump) 2018. Nakon obnove programa i nastavka obogaćivanja uranijuma, prema procjenama koje su se noćas i jutros mogle čuti od pojedinih stručnjaka, Iran bi uskoro, možda već za šest mjeseci ili nešto više mogao imati spremne nuklearne bojeve glave.
Iran je istina rekao da su sa ovim napadom završili "osvetu" zbog napada na njihov konzulat u Damasku, koji smatraju svojom legitimnom teritorijom, ali da su spremni da uzvrate na svaki budući pokušaj napada na njih.
Takođe ukazuju i da poruke koje je poslala stalna misija Irana u UN, kako kaže Ian Bremer (Brammer) iz Grupe Euroasia i GZERO Media, šalju "snažnu poruku da je napad ograničen" i da se "nastoji izbjeći rat s Izraelom ili Sjedinjenim Državama".
Bremer je još sinoć, dok još sve nije bilo okončano, dao sljedeću procjenu situaciije na mreži X (nekadašnji Twitter):
“Iranski napad osmišljen je tako da se lako presretne i resetujete skala odvraćanja. Sljedeći koraci zavisit će od sposobnosti Bajdenove administracije (i saveznika) da zadrže Izrael od direktnog vojnog odgovora na iranskom tlu. Čak i tako, dosta je opasno s obzirom na sve ključene aktere u areni vojnog sukoba...”
Ogroman je izazov za aktuelnu američku administraciju da obuzda Izrael i Netanjahua, čiji su građani prošlu noć proveli pod sirenama za opštu opasnost, koji ne vole Bibija, protiv kojeg su pokrenuti masovni protesti, ali čiju politiku prema Gazi podržava preko 80 posto građana. Nije teško zamisliti kakvo će njihovo raspoloženje biti nakon sinoćnjeg masovnog garnatiranja.
Svjesni rizika, američki mainstream mediji dominantno odašilju poruke koje su dobili od Bajdenove administracije, ali je CNN jutros, odnosno danas po našem vrememenu, imao za gosta i bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Donalda Trampa, ambasadora Džona Boltona (John) jednog od glavnih i dugogodišnjih proponenata da SAD-e treba da napadnu Iran, što je ponovio i danas. Čak je kao zabludu kritikovao sinoćnju kratku reakciju, njegovog bivšeg šefa, u kojoj je Tramp rekao da Iran napada Izrael zbog slabosti koju pokazuje Bajden i da se to ne bi dogodilo da je on predsjednik.
Bolton naime konstantno zagovara da SAD-e treba da napadnu Iran. Republikanski senator Marko Rubio (Marco) pak nije eksplicitno pozivao na napad na Iran, ali se ljutito pita zašto u medijima cure inforamacije o sadržaju razgovora Bajden-Netanjahu, odnosno poruke da ga SAD-e upozoravju da u slučaju da se Izreal odluči na napad oni neće učestvovati.
Možda Rubiju kao republikancu možda nije jasno (mada je teško vjerovati ), ali je sasvim jasno da Bajdenova adminitracija mora uložiti sva raspoloživa sredstva da situacija ne eskalira i da desničarska vlada Benjamina Netanjahua, ne uvuče Ameriku u novi sukob na Bliskom istoku, sa nesagledivim posljedicama.
Bajden se prema izvorima medija već duže prilično muči da obuzda izraelskog premijera, kojem je rat u neku ruku i garancija ostanka na slobodi. Sa druge strane, upravo zbog podrške Bibiju za granatiranje i destrukciju Gaze, akuelni američki predsjednik loše stoji kod svog biračkog tijela (arpsko-muslimanska zajednica i mladi ispod 30 godina starosti), a osim toga, dominatno američko javno mnjenje, već niz godina upozorava svoje političke predstavnike da su protiv novih ratova.
I toga je recimo Donald Tramp vrlo svjestan, pa je u reakciji samo kritikovao svog oponenta Bajdena, a ne, kako bi Bolton želio, pozivao na rat sa Iranom.
Budući je zakazao susret G7 sa ciljem dogovora o “diplomatskom odgovoru” Bajdenu bi u zaustavljanju opasne eskalcije mogli i morali pomoći saveznici.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR