Suđenje Žizel Peliko privuklo je globalnu pažnju, ne samo zbog šokantnih detalja već i zbog dubokih promjena koje predstavlja u načinu na koji društvo pristupa seksualnom nasilju. Odlučivši da se direktno suoči sa svojim napadačima i insistira na javnom suđenju, Peliko je sudnicu pretvorila u pozornicu za pravdu i odgovornost, prisilivši često „zaslijepljeni“ sistem da se suoči sa mračnim stvarnostima „kulture silovanja“ i pitanja pristanka. Njena hrabrost već je pokrenula ključne debate i poslužila kao svjetionik otpornosti, signalizujući da tišina i sram više ne moraju biti podrazumijevani izbor za preživjele.
Način na koji se žrtva sama stavila u centar ovog suđenja i suočila se sa svojim napadačima ostaće upamćen u istoriji. To je već podstaklo široke i značajne rasprave o „kulturi silovanja“ i pitanju pristanka.
„Sramota mora promijeniti stranu“
Pravda se često prikazuje kao boginja Temida sa povezom preko očiju, simbol nepristrasnosti. Međutim, skoro tri mjeseca pred krivičnim sudom u Vokluzu, u Avinjonu, dominirala je potpuno drugačija žena—bistrih očiju, odlučna i promišljena u svojim rečima—tokom suđenja pedesetorici muškaraca, uključujući njenog bivšeg supruga, koji su je tretirali kao seksualni objekat. „Sramota mora promijeniti stranu“, kaže slogan feminističkih pokreta protiv silovanja. Tokom suđenja za silovanje u Mazanu, koje je okončano završnim riječima 27. novembra, ovaj slogan je postao stvarnost zahvaljujući hrabrosti Žizel Peliko.
Godine 1978, tokom suđenja za silovanje dviju kamperki napadnutih usred noći u uvali blizu Marseja, same žrtve su bile tretirane kao da su one na suđenju, a sa svojom advokaticom Žizel Alimi, suočile su se sa javnim prezirom muškaraca ispred sudnice. Četrdeset šest godina kasnije, Žizel Peliko je svaki dan ulazila u sudnicu u Avinjonu uz aplauz i izlazila kroz špalir časti.
Suđenje u Avinjonu otkriva upečatljivu promjenu u stavovima društva, ali odgovori optuženih pokazuju da napredak ostaje nepotpun. Uprkos nepobitnim video dokazima o napadima, gotovo niko od optuženih nije priznao stvarnost silovanja, već su se pozivali na odbranu poput „nedostatka namjere“ ili „greške“. Ovo odbijanje da se suoče sa istinom naglašava duboko ukorijenjene izazove u postizanju pravde za preživjele.
U sistemu u kojem se 94% slučajeva silovanja odbacuje, odluka Žizel Peliko da se javno suoči sa svojim napadačima predstavlja istorijski trenutak. Pravno djelovanje u ovakvim slučajevima često je iscrpljujuće, što mnoge preživjele prisiljava na tišinu i nevidljivost. Pelikoin izbor da se stavi u centar pažnje razbija ovaj obrazac.
Izuzetna priroda zločina, dokumentovanih na snimcima, eliminisala je uobičajenu dinamiku „riječ žrtve protiv riječi optuženog“ iz sudnice. Ipak, prava transformacija suđenja proizašla je iz Pelikoinog odbijanja da prihvati suđenje iza zatvorenih vrata, iako je to značilo izlaganje sebe objavljivanju zastrašujućih snimaka. Svojim stavom primorala je društvo da se suoči sa mračnom stvarnošću zločina: povorkom naizgled običnih muškaraca, različitih starosnih grupa i porijekla, koji su činili okrutna i kukavička djela prema drogiranoj žrtvi.
Nesvakidašnji preokret
Više od cijelog pravosudnog sistema, upravo je gospođa Peliko, svojom upornošću da odbije suđenje iza zatvorenih vrata – prvobitno naređeno od strane predsjedavajućeg sudije – uzdržavanjem od javnih izjava van sudnice i dostojanstvenim prisustvom tokom postupka, čak i tokom argumenata odbrane, nametnula svoje uslove. Na taj način, uticala je ne samo na sudije, već i na optužene i njihove advokate. Njenu snagu implicitno je priznao i javni tužilac, koji je prvobitno bio za zatvoreno suđenje, ali je kasnije pohvalio „izvanrednu otpornost“ Žizel Peliko.
Ovaj izuzetni i transformativni slučaj, u kojem je preživjela silovanja preuzela kontrolu nad suđenjem protiv svojih napadača pod budnim okom globalnih medija, pokrenuo je ključne diskusije o „kulturi silovanja“ i pristanku. Tokom završnih riječi, jedan od tužilaca istakao je šire implikacije suđenja: „Vašom presudom, vi ćete označiti (...) da nije neizbježno da žene trpe niti da muškarci postupaju na takve načine. I vodićete nas u edukaciji naših sinova“. Ako ove ključne poruke na kraju preoblikuju odnose između muškaraca i žena i inspirišu javne politike, Žizel Peliko će igrati značajnu ulogu.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR