Zaokret u odnosu na prvi Trampov predsjednički mandat dodatno produbljuje podjele unutar Republikanske partije.
Donald Tramp želi da nadmaši Kinu na gotovo svakom tržištu – osim kada je riječ o čistoj energiji. U svom drugom mandatu, američki predsjednik je odlučniji nego ikad da promoviše fosilna goriva i potisne čiste, obnovljive izvore energije koji ne zagrijavaju planetu.
Tramp smatra da je Kina već pobijedila u trci za čistu energiju, djelimično zahvaljujući, kako tvrdi, prisilnom radu, ogromnim državnim subvencijama i krađi intelektualne svojine. Pokušaj da se SAD takmiči s Pekingom, po njegovom mišljenju, bio bi samo gubitnička strategija. Umjesto toga, želi da se Amerika fokusira na izvore energije u kojima već dominira – naftu, prirodni gas i ugalj.
To predstavlja potpuni zaokret u odnosu na njegovog prethodnika Džoa Bajdena, koji je želio da se SAD direktno takmiče s Kinom u borbi za lidersku poziciju u oblasti čiste energije. Takođe, ova politika se razlikuje i od Trampovog prvog mandata, kada je Bijela kuća imala pristup zasnovan na „švedskom stolu“ – sve je bilo na stolu, uključujući i obnovljive izvore.
Ovaj novi pravac mogao bi otvoriti vrata konkurentima Amerike za zaradu od više milijardi dolara. U Vašingtonu, to je već izazvalo duboke podjele unutar same Republikanske partije, posebno tokom pregovora o budžetskoj potrošnji.
„Ova druga administracija nije zainteresovana za polovična rješenja“, rekao je Danijel Simons, koji je tokom Trampovog prvog mandata vodio sektor za energetsku efikasnost i obnovljive izvore u Ministarstvu energetike. „Izgleda da im ta borba jednostavno nije bitna“.
Podjele u GOP-u
Nijesu svi republikanci spremni da bez borbe prepuste Kini, Evropi i drugim zemljama pobjedu u trci za čistu energiju.
Te podjele unutar GOP-a tinjaju ispod jedne od najvećih političkih rasprava u Vašingtonu u ovom trenutku – komplikovanog procesa usvajanja Trampovog „velikog, lijepog“ zakona o porezima i državnoj potrošnji.
Tvrda desnica zahtijeva da zakon u potpunosti ukine stotine milijardi dolara poreskih olakšica za čistu energiju uvedenih tokom Bajdenove administracije, koje su bile namijenjene jačanju američke konkurencije naspram kineskih i evropskih proizvođača.
Ali taj zahtjev prijeti da udalji umjerene republikance, čije zajednice bi mogle imati koristi od fabrika i drugih projekata koje bi te poreske olakšice omogućile – i koji su se nadali da će privući Trampa na svoju stranu tako što će mu predstaviti te mjere kao sredstvo za potiskivanje Kine.
Poruka koju su umjesto toga dobili: Trampa prosto ne zanima pobjeda kada je riječ o čistoj energiji.
Ministarstvo energetike je to i potvrdilo u izjavi za POLITICO, fokusirajući se isključivo na naftu – izvor energije u kojem SAD prednjače u svjetskoj proizvodnji.
„Zahvaljujući predsjedniku Trampu, Amerika predvodi u smanjenju troškova uklanjanjem birokratije i oslobađanjem dostupnosti pristupačnoj, obilnoj i pouzdanoj američkoj energiji”, saopštilo je ministarstvo u petak. „Kao najveći svjetski proizvođač nafte, Sjedinjene Države podržavaju sigurno i stabilno globalno snabdijevanje naftom koje donosi ekonomski prosperitet u zemlji i doprinosi miru i stabilnosti u svijetu“.
Bijela kuća je sve upite o svojoj politici prema čistoj energiji preusmjerila na Ministarstvo energetike.
Bušenje da se pobijedi Kina?
Zvaničnici iz Trampove administracije tvrde da svi oblici ulaganja u zelenu tehnologiju pomažu Kini, koja dominira ključnim segmentima globalnih lanaca snabdijevanja za baterije, električna vozila, solarnu i vjetroenergiju.
Trampova ocjena čiste energije kao igre s nultim zbirnim rezultatom oblikovala je energetsku strategiju još zavisniju od fosilnih goriva nego što je to bio slučaj tokom njegovog prvog mandata. Nastaviti ovim putem značilo bi ugroziti američku industriju čiste energije koja je tek na početku razvoja – a, kažu pristalice zelene tehnologije, skoro sa sigurnošću prepustiti Kini dominaciju na globalnom tržištu.
Ta vizija dolazi do izražaja u Kongresu, gdje republikanci pokušavaju da smanje podsticaje za čistu energiju koje je donio Bajdenov Zakon o smanjenju inflacije. Iako ne planiraju da potpuno ukinu poreske olakšice, republikanski zakonodavci u Predstavničkom domu predlažu stroga ograničenja koja bi zabranila kineske dobavljače u lancima snabdijevanja energetskih projekata. Ta ograničenja bi onemogućila većinu poreskih kredita za projekte koji još nijesu započeti, čime bi praktično ugušili mladu američku industriju čiste proizvodnje.
Promjene su još u neizvjesnosti kao dio šireg budžetskog zakona, koji je ključni instrument za usvajanje Trampove i republikanske politike pomoću proste većine u Kongresu. Republikanci u Predstavničkom domu pokušavaju da pronađu kompromis između fiskalnih konzervativaca i grupa poslanika koje žele da sačuvaju kredite za čistu energiju i povećaju granice za poreske odbitke na državnom i lokalnom nivou.
Trampova sjenka je velika u ovim pregovorima. On je više puta obećavao da će ukinuti Bajdenove programe – najveću investiciju u čistoj energiji i borbi protiv klimatskih promjena u istoriji zemlje – nazivajući ih „zelenom novom prevarom“. Smanjivanje mnogih tih politika, poput poreskih kredita za kupovinu električnih vozila, finansiralo bi dio drugih prioriteta njegove administracije, uključujući trilione dolara poreskih olakšica.
„Oni ne vide klimatske promjene kao problem“, rekao je Džordž Dejvid Benks, koji je vodio Trampov klimatski program u prvom mandatu, govoreći o sadašnjem timu. „Ne žele da kreiraju program zapošljavanja za Kinu“.
Zagovornici poreskih kredita iz IRA kažu da bi njihovo ukidanje značilo gubitak američkog programa zapošljavanja, koji bi koristio i republikanskim zajednicama, kao i onim demokratskim. Prema analizama objavljenim krajem prošle godine, privatni proizvodni projekti koji koriste Bajdenove podsticaje mogli su da stvore oko 160.000 radnih mjesta.
Ukidanje subvencija bi eliminisalo potencijalno američko izvozno tržište za solarne panele i baterije, čija bi vrijednost do 2030. mogla dostići 50 milijardi dolara, prema drugoj analizi istraživača sa Univerziteta Džons Hopkins. Države bi zauzele investicione praznine od 80 milijardi dolara ostavljene zatvaranjem američkih solarnih pogona, radionica za električna vozila i gigafabrika za baterije.
Mnoge države bi imale koristi od američkog povlačenja sa ovog polja, ali bi se i same suočile sa rizicima: one koje ne budu podsticale ulaganja u čistu tehnologiju mogle bi dodatno zaostati za Kinom, koja bi vjerovatno profitirala u svim industrijskim segmentima.
Istraživači su takođe istakli mogućnost da se intelektualna svojina prebaci u Kinu. Kako bi američke kompanije zatvarale kapije, strane firme bi mogle kupiti njihova tehnološka znanja po izuzetno niskim cijenama.
Trampove carine ograničile bi dobit zemalja od prodaje čiste tehnologije SAD
Tim Sahaj, jedan od autora studije, kaže da bi talas Trampovih carina na proizvode iz cijelog svijeta mogao ograničiti prednosti koje bi strane zemlje mogle imati prodajući čistu tehnologiju Sjedinjenim Državama. Ipak, dodaje da je krajnji ishod Trampove politike jasan – čak i za evropske saveznike koji su burno reagovali na Bajdenove protekcionističke poreske olakšice za prebacivanje proizvodnje čiste energije u SAD.
„Kina bi bila najveći dobitnik, ali ne i jedini… Dobitak bi bio za čitav ostatak svijeta“, kaže Sahaj. „To vam je, u suštini, IRA naopačke. Kad je IRA (Inflation Reduction Act) usvojen, stranci su govorili: ‘Bože, Amerikanci nam otimaju poslove i investicije zahvaljujući većem fiskalnom prostoru’. A sada, kad IRA nestane, stranci kažu: ‘Pa dobro, više ostaje nama’“.
Neki konzervativni zagovornici čiste energije i dalje se nadaju da bi mogli ubijediti Trampa da podrži poreske olakšice koje su dovele do otvaranja fabrika za proizvodnju solarnih panela i baterija širom republikanskih uporišta u Sun Beltu i Rust Beltu.
Ti zagovornici su kritikovali IRA jer je bila previše popustljiva kada je riječ o kineskom sadržaju u lancima snabdijevanja proizvoda koji dobijaju poreske podsticaje. Ipak, vjeruju da bi Tramp podržao izmjene koje bi pooštrile uslove u vezi sa stranim sadržajem, uz zadržavanje podsticaja koji podržavaju radnička radna mjesta u SAD.
„Tržište niskougljeničnih tehnologija u svijetu je ogromno i brzo raste, a u ovom trenutku su SAD sporedni igrač“, rekao je Greg Bertelsen, direktor Koalicije za čišću ekonomiju – organizacije koja se zalaže za niskougljeničnu proizvodnju na državnom i saveznom nivou. „Unutar Trampove administracije postoji svijest da moramo da se takmičimo na tim tržištima za ove tehnologije“.
Trampizam na terenu
Zvaničnici povezani sa Trampovom politikom iznose znatno drugačije stavove.
Prošlog mjeseca, ministar energetike Kris Rajt otputovao je u Istočnu Evropu, gdje je ministrima iz Poljske, Bugarske, Mađarske i drugih zemalja u regionu predložio da se pridruže inicijativi „Tim energetske slobode“, pozivajući ih da prihvate naftu, gas i nuklearnu energiju i odbace ono što je opisao kao klimatsku dogmu.
„Klimatski alarmizam je umanjio slobodu, prosperitet i nacionalnu bezbjednost“, rekao je, dodajući – u poruci koja je imala posebnu težinu za zemlje bivšeg komunističkog bloka – da bi to mogao biti Trojanski konj za „jačanje centralizacije i ponovno uspostavljanje kontrole odozgo“.
Njegov zamjenik, Tomi Džojs, bio je još direktniji kada se prošlog mjeseca obratio predstavnicima 60 zemalja u Londonu, rekavši da je sprovođenje klimatske politike zapravo poklon Pekingu.
„Nema vjetroturbina bez ustupaka Kini ili kineske prisile“, kazao je.
I van MAGA svijeta, mnogi priznaju dominaciju koju je Kina izgradila tokom decenija razvoja svojih lanaca snabdijevanja za čistu energiju.
U oblastima poput solarne energije, baterija, električnih vozila i donekle vjetroenergije, „Kina je krenula rano. Kina je najveća“, rekao je Li Šuo, direktor Kineskog klimatskog centra pri Azijskom društvu za političke studije.
To su ključne tehnologije čiste energije koje će svijetu u narednim decenijama biti neophodne u prelasku na čistiji energetski sistem. I u svim tim oblastima, kaže Li, „prednost Kine je značajna i nepovratna“.
U proteklih nekoliko mjeseci, dvije rivalske kineske kompanije – BYD i CATL – izašle su s potencijalno revolucionarnim tvrdnjama da su razvile baterije za električna vozila koje mogu preći 400, pa čak i 500 kilometara uz svega pet minuta punjenja. Poređenja radi, Tesla se hvali da njihovi „superpunjači“ mogu obezbijediti oko 320 kilometara dometa za otprilike 15 minuta.
S druge strane, republikanski prijedlozi mogli bi značajno zakočiti razvoj pojedinih čistih energetskih tehnologija koje je čak i Trampova administracija podržavala, poput nuklearne energije nove generacije, fuzije i geotermalne energije, pokazuje analiza istraživačke firme Rhodium Group. Predložene izmjene u subvencijama faktički bi uklonile dugoročne tržišne signale koji su ključni za tehnologije u ranoj fazi razvoja, čime bi im se potkopala ekonomska opravdanost. Osim toga, masovno smanjenje budžeta i radnih mjesta u saveznim agencijama i naučnim institutima prijeti da ozbiljno ograniči američku inovativnost.
Umjesto da se fokusira na tehnologije poput baterija i električnih vozila, Trampova administracija stavila je u prvi plan kritične minerale kao odgovor na kineski izazov, rekao je zvaničnik Stejt departmenta, koji je govorio pod uslovom anonimnosti jer nije bio ovlašćen da daje izjave za medije. Te mjere prvenstveno su usmjerene na eksploataciju i preradu sirovina, a ne na razvoj industrija s dodatnom vrijednošću, poput proizvodnje baterija ili električnih automobila.
Zvaničnik je dodao da protivljenje administracije subvencionisanju zelene tehnologije ne znači nužno i protivljenje samim tehnologijama – izuzev energije vjetra, koju je Tramp godinama otvoreno osporavao.
Sami protiv svijeta
Za razliku od sadašnje američke vlade, nijedna druga velika sila nije zaključila da kineska dominacija znači da borba protiv klimatskih promjena mora da se stavi po strani. Bajdenova administracija, čiju strategiju i dalje slijede pojedine evropske zemlje, tvrdila je da ciljano usmjerena industrijska politika može vratiti dio udjela u tim sektorima.
Te strategije često su bile upakovane u obećanja da će ova ili ona zemlja postati „velesila čiste energije”. Ipak, Li je upozorio da postoji rizik od „davanja prevelikih obećanja – obećanja koja se ne mogu u potpunosti ispuniti“.
Li je odavno strahovao da bi neki američki predsjednik mogao postaviti pitanje: Ako je kineska prednost toliko velika, „zašto uopšte igramo tu igru“.
Upravo do tog zaključka došlo se u Bijeloj kući tokom Trampovog drugog mandata. To donekle objašnjava zašto se administracija tako radikalno udaljila od ranije američke politike, ukinula sredstva za buduće projekte, oslabila agencije koje se bave čistom energijom i preokrenula niz propisa.
„Ono što me iznenadilo jeste koliko je ova administracija ne samo forsirala svoju agendu, već i aktivno sabotirala sve što joj nije odgovaralo“, rekao je Tom Vudruf, bivši australijski diplomata u Vašingtonu, sada savjetnik u Savjetu za pametnu energiju.
„Čak i kad to znači gubitak američkih radnih mjesta“.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR