Evropski političari nemaju volje da prave ustupke Bijeloj kući niti da ponovo otvaraju osjetljiva pitanja koja su izazivala tenzije tokom pregovora o TTIP-u prije deset godina, piše u današnjoj analizi list Politico.
Ne treba očekivati da će Evropa i Sjedinjene Države postići sveobuhvatan trgovinski sporazum samo zato što predsjednik SAD Donald Tramp prijeti uvođenjem carina do 50 odsto na evropsku robu do 9. jula.
Evropske političke elite nemaju ni volje ni političkog prostora da se vraćaju traumatičnom iskustvu posljednjeg pokušaja da se sklopi široki trgovinski sporazum s Amerikom, Transatlantskog partnerstva za trgovinu i investicije (TTIP). Taj projekat, koji je 2013. godine najavljivan kao zapadni trgovinski front prema Kini, urušio se tri godine kasnije jer su evropski lideri shvatili da ga ne mogu "prodati" sopstvenoj javnosti.
I danas je situacija veoma slična.
Brzopleta trgovinska nagodba koja bi zadovoljila ključne američke interese, gotovo deceniju kasnije, bila bi podjednako teška i politički toksična. Francuska i Njemačka dobro znaju da njihovi birači i dalje ne žele "hlorisanu" piletinu iz Amerike, niti imaju povjerenja u korporacije koje bi, putem međunarodnih arbitraža, mogle narušiti evropske standarde za zdravlje i životnu sredinu.
Dakle, kako izbjeći puni trgovinski rat do 9. jula? U najboljem slučaju, može se očekivati neka vrsta kozmetičkog, privremenog primirja, koja bi Trampu omogućila simboličnu političku pobjedu.
Tramp se već hvali da je njegov pritisak urodio plodom, tvrdi da je EU konačno prestala da "razvlači" stvari i da je spremna za dogovor. Međutim, iako se u toj mini-nagodbi mogu naći neki jednostavni kompromisi, ona je daleko od ambicioznih ciljeva TTIP-a, koji je planirao usklađivanje regulatornih standarda s obje strane Atlantika.
Prema riječima diplomata i zvaničnika, sada se vode dvije odvojene linije pregovora. Evropski komesar za trgovinu Maroš Šefčovič i američki ministar trgovine Hauard Latnik pokušaće da smanje tenzije oko carina na metale, automobile, farmaceutske proizvode i druge sektore koji su sada pod istragom američkih vlasti. Paralelno s tim, pregovara se o osnovnoj carinskoj stopi, koja je 10 odsto, ali za koju Tramp prijeti da će je povećati čak do 50 procenata.
Ovo nije ništa novo. Brisel je već ponudio da ukine svoje (relativno niske) carine na industrijsku robu i da zajedno rade na rješavanju problema prekomjernog izvoza iz Kine.
Da bi ponuda bila privlačnija, razmatraju se i neki drugi kompromisi, poput priznavanja američkih sigurnosnih standarda za automobile i ukidanja carina na američki etanol, iako se oba prijedloga suočavaju s političkim otporom unutar EU.
Ali to je i dalje daleko od ozbiljnih razgovora o velikim poljoprivrednim ustupcima, usklađivanju standarda ili o tome kako multinacionalne kompanije mogu tužiti evropske vlade, teme koje su prije deset godina bile kobne za TTIP. U 2025. godini, Pariz i Berlin jasno stavljaju do znanja do kojih granica se može ići u pregovorima.
Nema ponovnog pokretanja TTIP-a
Njemački kancelar Friedrich Merz, iskreni zagovornik transatlantske saradnje i čovjek koji želi da spasi njemačku autoindustriju, ublažio je svoje ranije tvrdnje da bi potpisivanje TTIP-a 2.0 "u srednjem roku" bilo dobra ideja.
„Danas znamo koliko je to moglo biti vrijedno“, rekao je početkom maja nakon razgovora sa Trampom. „Nažalost, to je sada prošlost“.
Francuski ministar finansija Érik Lombar pokušao je da oživi duh TTIP-a, ali ga je dan kasnije kabinet francuskog predsjednika Emanuela Makrona brzo vratio u realnost. Francuzi ne žele da im nemirni poljoprivrednici pretvore Jelisejska polja u gomilu sijena i stajnjaka.
Žan-Luk Demarti, šef Evropske komisije za trgovinu tokom pregovora o TTIP-u, takođe se protivi vraćanju takvom širokom diplomatskom pristupu. „To bi bio veliki previd. Ne bi nas odvelo nigdje ... Vodio sam te pregovore godinama i znam da su bili nemogući“, rekao je za POLITICO.
Još jedan razlog zašto ne žele da prave ustupke Trampu je to što je on pokazao da lako može da raskine bilo koji dogovor, što su na svojoj koži osjetile dvije zemlje – Meksiko i Kanada. Čak i da je TTIP postojao bez carina, Tramp bi vjerovatno tražio dodatne ustupke.
„Članstvo u sporazumu o slobodnoj trgovini nije garancija da nećete biti pogođeni carinama. Čak i da je TTIP postojao, ne znam da bi to spriječilo ono što se sada dešava“, kaže Džoš Lipski, viši direktor u Atlantskom savjetu u Vašingtonu.
Fabrikovanje povjerenja
Otkako je stupio na dužnost 20. januara, Tramp je više nego ikada izazivao EU, kritikovao je blok i nazvao ga “zlobnijim” od Kine, tvrdeći da je EU stvorena da “izigra” Sjedinjene Države.
Brisel je u međuvremenu frustriran jer njegove molbe za ukidanje carina nijesu naišle na razumijevanje.
Njihov partner za pregovore u Vašingtonu je takođe veoma nepredvidiv.
„Ova administracija Trampa je drugačija: dok se pregovaralo o TTIP-u i neposredno nakon toga, i pored toga što se možda nije slagalo sa [bivšim predstavnikom za trgovinu SAD] Robertom Lajthajzerom, na američkoj strani su ipak bili ljudi sa mnogo iskustva u trgovinskim pregovorima“, rekao je Dejvid Henig iz Evropskog centra za međunarodnu političku ekonomiju.
Danas, „nijesu ni sigurni šta traže, ali izgleda da to što traže neće biti neki klasičan ili standardan dogovor“, dodao je.
Zato, da bi sačuvala koliko je moguće vrijednost transatlantskih trgovinskih odnosa od 1,6 biliona eura, EU se nada skromnom napretku. Ako TTIP nije bio moguć kada su pregovarači prije deset godina uglavnom išli u istom pravcu, sada je to još teže.
„TTIP je i tada bio veoma težak za realizaciju, iako su obje strane dijelile zajedničke ciljeve“, rekao je Ignacio Garsija Bersero, koji je tada bio glavni pregovarač EU za ovaj sporazum.
„Bilo je jasno da će biti izuzetno teško postići dogovor koji bi EU mogla da predstavi kao pravedan. A to je bilo u potpuno drugačijim okolnostima od ovih koje imamo danas“, zaključio je.
Sporazum osuđen na propast
TTIP je u početku bio predstavljan kao najveći bilateralni trgovinski sporazum ikada, sa ogromnim ekonomskim koristima za obje strane. Tadašnji evropski komesar za trgovinu, Karel De Gucht, tvrdio je da bi evropske porodice godišnje mogle da dobiju i do 545 eura više u džepu.
Međutim, politički otpor zbog tajnovitosti pregovora, kao i zabrinutosti oko zaštite životne sredine, zdravlja i radnih prava, na kraju su osudili sporazum na propast.
Poseban problem izazvao je jedan nepoznat arbitražni sistem, tzv. mehanizam za rješavanje sporova između investitora i države, koji je mnogima izgledao kao da daje preveliku moć velikim multinacionalnim kompanijama da osporavaju evropske zakone.
„Greška je bila to što smo o tome uopšte pregovarali sa SAD“, rekao je Garsija Bersero.
Loš dogovor tada. Loš dogovor i sada.
Tramp je prvobitno postavio nemoguć rok, 1. juni, da se postigne dogovor prije nego što stupe na snagu carine od 50%. Međutim, nakon „vrlo prijatnog poziva“ između Ursule Fon der Lajen i Trampa, rok je pomjeren na 9. jul.
Ipak, crvene linije EU, poput poštovanja globalnih trgovinskih pravila, ukazuju da se pravi dogovor neće lako postići.
„Ako ste EU i želite da sačuvate svoje propise, svoju poljoprivrednu proizvodnju, ali istovremeno želite da skinete carine od 10%, kao i njegove carine na čelik i druge proizvode... imate velike zahtjeve“, objašnjava Henig iz Evropskog centra za međunarodnu političku ekonomiju.
Sporazum kojim bi se priznali američki standardi za sigurnost automobila, što je takođe bio kamen spoticanja u TTIP pregovorima, mogao bi pomoći da se u EU dovede više američkih automobila, iako je to malo vjerovatno i pod pritiskom grupa za bezbjednost.
Brisel bi mogao da slijedi primjer Velike Britanije i dozvoli uvoz američkog etanola bez carine, ali evropska industrija već upozorava na negativne posljedice.
„Sličan sporazum sa EU predstavljao bi prijetnju za industriju u Evropi, gdje su poljoprivrednici podložni strožijim pravilima i nemaju pristup genetski modifikovanim usjevima“, rekao je portparol ePURE, evropske asocijacije za obnovljivi etanol.
Sve u svemu, iako je EU odlučna da sada nekako postigne dogovor da bi udovoljila Trampu, vlada opšta atmosfera fatalizma da SAD neće biti pošten posrednik.
„Prvi put je bio loš dogovor. Oni su nas pregazili i opet bi to uradili“, rekao je jedan diplomata EU.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR