Zbog geopolitičkih previranja i jačanja populizma, „nordijsko-baltička osmica“ sve više dobija na značaju kao oslonac zapadne odlučnosti, piše danas u analizi za Guardian Pol Tejlor, viši saradnik Evropskog političkog centra.
Dok se evropska politička scena okreće pod udarima populističkih vjetrova, grupa sjevernih zemalja postaje sve značajniji geopolitički oslonac. Poznata kao nordijsko-baltička osmica (NB8, kako je nazivaju u diplomatskim krugovima), okuplja male države sjeverne Evrope koje bi, pojedinačno, imale mali uticaj na međunarodnu bezbjednost i politiku. Međutim, nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, ova grupa sve snažnije djeluje kao pritisak za jačanje zapadne odlučnosti, nudeći privlačnu kombinaciju demokratske sigurnosti, odbrambene integracije i otpornosti društva.
Danska, Estonija, Finska, Island, Letonija, Litvanija, Norveška i Švedska uspostavile su ovaj okvir regionalne saradnje 1992. godine, nakon završetka Hladnog rata, kroz redovne sastanke premijera, predsjednika parlamenata, ministara vanjskih i odbrambenih poslova i visokih državnih zvaničnika. Inicijalno je to bio forum kroz koji su bogate, stabilne nordijske zemlje nastojale da obnove veze sa svojim baltičkim susjedima, zemljama sa kojima su vijekovima trgovale i obavljale razmjenu, a koje su od Drugog svjetskog rata bile zarobljene iza Gvozdene zavjese pod sovjetskom vlašću.
Značaj ove grupe dodatno je porastao u novoj geopolitičkoj eri, obilježenoj rivalstvom velikih sila, u kojoj su Arktik, Sjeverni Atlantik i Baltičko more ponovo postali strateški važno i sporno područje. „Svijet se brzo mijenja... najvažnije je da se Evropa ponovo naoruža“, izjavila je premijerka Danske Mete Federiksen, koja sada predsjedava NB8, objašnjavajući zašto Kopenhagen više ne vidi sebe među „štedljivim“ državama koje se protive povećanju potrošnje na nivou EU. Danska će od jula preuzeti i predsjedavanje Savjetom Evropske unije, čime će nordijski region dobiti dodatnu vidljivost.
Dok su nacional-populističke snage ojačale u centralnoj Evropi, učinivši region više euroskeptičnim i manje naklonjenim Ukrajini, nordijske i baltičke zemlje ostaju bastion podrške Kijevu i evropskim i NATO odbrambenim naporima, iako su, pod pritiskom domaćih populista, pooštrile politiku prema migrantima.
Zemlje NB8 bile su među prvima koje su se uključile u francusko-britansku „koaliciju voljnih“, formiranu radi vojne i političke podrške Ukrajini nakon što je Donald Tramp suspendovao američku pomoć Kijevu pokušavajući da prisili Volodimira Zelenskog na mirovni dogovor pod ruskim uslovima. Kako kaže Frederiksen, za ove zemlje je ukrajinska nezavisnost i poraz Moskve od suštinskog značaja, imajući u vidu njihovu geografsku blizinu Rusiji.
I NATO i EU uveliko koriste iskustvo Finske i Švedske u konceptu „totalne odbrane“, uključujući javni i privatni sektor i cjelokupno društvo u pripremu za odbranu, civilnu spremnost i ekonomsku otpornost na hibridne prijetnje iz Rusije i Kine. Njihov pristup u kojem cijelo društvo učestvuje u sistemu odbrane pruža mnogo korisnih lekcija.
Primjera radi, Finska, sa populacijom od 5,6 miliona i svega 24.000 vojnika u mirnodopskoj vojsci, može u kratkom roku mobilisati ratnu armiju od 180.000 vojnika i raspolaže rezervnim sastavom od 870.000 obučenih vojnika, zahvaljujući sistemu regrutacije i redovnih vojnih vježbi. Mnogi poslovni lideri su takođe rezervni oficiri. Oni redovno učestvuju na bezbjednosnim seminarima i zakonski su obavezni da održavaju zalihe, dijele logistiku i posjeduju rezervne proizvodne kapacitete za vrijeme krize. Nakon što su tokom 1940-ih sami vodili dva rata protiv Sovjetskog Saveza, Finska i danas ima dovoljno opremljenih skloništa za cijelu svoju populaciju.
Prošle godine, Švedska je poslala ažuriranu verziju brošure na adresu pet miliona domaćinstava, u kojoj građanima savjetuje kako da postupaju „u slučaju krize i rata“, uključujući preporuku da prikupe zalihe hrane koja se može dugo čuvati, da imaju radio i lampu na baterije, set za prvu pomoć i druge neophodne stvari. Evropska komisija je nedavno preporučila da sve države članice preduzmu slične mjere kako bi pripremile svoje građane za moguće vanredne situacije.
Članice NB8 redovno usklađuju stavove prije sastanaka NATO-a i EU, iako Norveška i Island nijesu članice Unije, i usklađuju svoju diplomatiju na globalnom nivou. Simbolično, pet nordijskih zemalja dijeli zajednički kompleks ambasada i kulturni centar u Berlinu, prijestonici najveće evropske ekonomije.
U sadašnjoj, promjenljivoj evropskoj ravnoteži moći, nordijski i baltički saveznici imaju prednost jer su stabilne, istomišljenice orijentisane demokratije, sa širokim konsenzusom u podršci odbrani i odvraćanju od ruske prijetnje. To ih čini pouzdanim partnerima za njemačkog kancelara Fridriha Merca, u trenutku kada se Poljska suočava sa političkom nestabilnošću, Francuska nema parlamentarnu većinu i opterećena je dugovima, a Italija pokazuje nevoljnost da poveća izdvajanja za odbranu.
Sve ove zemlje su povezale svoje oružane snage sa Velikom Britanijom i Nizozemskom kroz Zajedničke ekspediciono borbene snage (Joint Expeditionary Force), održavajući snage visoke spremnosti obučene za brzi odgovor na krize. Takođe, sarađuju sa NATO-om na zaštiti ključnih podmorskih kablova i gasovoda od pokušaja sabotaže od strane Rusije i Kine.
Neki članovi otišli su i korak dalje u integraciji odbrane. Na primjer, četiri nordijske vazduhoplovne snage su ove godine formirale nordijsku diviziju u okviru NATO-a, sa zadatkom sprovođenja Nordijskog koncepta vazdušne moći, koji omogućava da danski, finski, norveški i švedski eskadroni djeluju kao jedinstvena formacija u operacijama punog obima i visoke borbene spremnosti.
Tri baltičke države grade zajedničku odbrambenu liniju na svojim istočnim granicama, po uzoru na ukrajinske položaje na liniji fronta. Takođe, baltičke zemlje razmatraju estonski koncept stvaranja „baltičkog zida od dronova“, koristeći vještačku inteligenciju i senzore za nadzor granica i zaštitu od dronova.
Iako djeluju mnogo snažnije nego što bi se očekivalo za njihovu veličinu, postoje i ograničenja uticaja NB8. Male, otvorene ekonomije ovih zemalja zavise od slobodne trgovine i stabilnog globalnog okruženja da bi napredovale. Unutar EU, grupa nije uspjela da spriječi Evropsku komisiju da olabavi pravila o kontroli državne pomoći, čime se omogućilo većim članicama poput Francuske i Njemačke da dodatno subvencionišu svoju industriju.
U širem smislu, svijet oblikovan carinama, klimatskom pasivnošću, neliberalizmom i zonama uticaja velikih sila predstavlja toksičan scenario za nordijske i baltičke zemlje.
Rastući protekcionizam i nestabilnost mogli bi označiti ključni trenutak za evropski sjever.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR