Hoće li demokrate išta naučiti iz pobjede Zohrana Mamdanija?

Previše lidera Demokratske partije radije bi bili kapetani na tonućem Titaniku nego promijenili kurs, ističe u današnjoj kolumni za Guardian američki senator.

Piše: Berni Sanders

Demokratska partija se nalazi na raskrsnici.

Može nastaviti da forsira politike koje održavaju pokvareni i namješteni ekonomski i politički sistem i ignorišu bol 60% Amerikanaca koji žive od plate do plate. Može okrenuti leđa snovima mlađe generacije koja će, ako ne promijenimo taj sistem, vjerovatno biti u gorem položaju nego njihovi roditelji.

Može i dalje zavisiti od milijardera-donatora i kampanjskih savjetnika koji su izgubili dodir sa stvarnošću i trošiti ogromne količine novca na glupe oglase od 30 sekundi kojima sve manje ljudi pridaje pažnju.

Može ignorisati tragičnu stvarnost da desetine miliona Amerikanaca gube vjeru u demokratiju jer ne vide da im vlada razumije njihove borbe i stvarnost njihovih života, niti da preduzima išta po tom pitanju.

Ili može naučiti lekciju koju nam je u utorak dala kampanja Zohrana Mamdanija.

A to je:

Imaj hrabrost da se pozabaviš stvarnim ekonomskim i moralnim problemima sa kojima se većina naših ljudi suočava, suprotstavi se pohlepi i moći oligarhije i bori se za program koji može poboljšati život radničkih porodica.

Neki će tvrditi da je Mamdanijeva pobjeda bila samo stvar stila i činjenice da je harizmatičan kandidat. Da. On jeste. Ali nema Mamdanijeve pobjede bez izuzetnog grassroots pokreta koji je stao iza njega. I nema tog pokreta sa hiljadama entuzijastičnih ljudi koji kucaju na vrata bez ekonomskog programa koji govori o potrebama radnih ljudi. Ljudi Njujorka i svi Amerikanci razumiju da u najbogatijoj zemlji na svijetu ne bi trebalo da se svakodnevno bore samo da bi stavili hranu na sto, platili kiriju ili ljekarske račune. To su ljudi koje demokratski konsultanti ne poznaju.

Mamdani je kritikovan zbog svojih „radikalnih“ i „nerealnih“ ekonomskih politika:

Zahtijevajući da, u vremenu bez presedana u nejednakosti prihoda i bogatstva, bogati i velike korporacije počnu da plaćaju svoj pravi dio poreza.

Zahtijevajući da, kada mnogi Njujorčani više ne mogu da nađu pristupačan stan, bude zamrznuto povećanje kirije.

Zahtijevajući da, kada put do posla znatno uzima od radničke plate, javni prevoz treba da bude besplatan.

Zahtijevajući da, kada mnogi ljudi sa niskim prihodima i radnici nemaju pristup kvalitetnoj hrani za sebe i svoju djecu, treba da se osnuju javne prodavnice prehrambenih proizvoda u kvartovima.

Ove ideje, i druge, nijesu radikalne. Možda nijesu ono što žele milijarderi, bogati donatori kampanja i spekulanti sa nekretninama, ali su ono što žele radni ljudi. I možda je, možda, vrijeme se to čuje.

Mamdanijeva pobjeda nije bila stvar „zvjezdanog sjaja“. Bila je stvar moći naroda, oživljavanja demokratije i otvaranja vrata običnim ljudima da dobiju kontrolu nad odlukama koje utiču na njihove živote.

Važno je da se Mamdani nije povukao od moralnog pitanja koje tišti milione u Njujorku i širom zemlje: potreba da se okonča američka vojna podrška desničarskoj ekstremističkoj vladi Benjamina Netanijahua u Izraelu koja uništava narod Gaze i gladuje njihovu djecu. Mamdani razumije da je antisemitizam odvratna i opasna ideologija, ali da nije antisemitizam biti kritičan prema nehumanim politikama Netanijahuove vlade.

Lekcija Mamdanijeve kampanje je da nije dovoljno samo kritikovati Trampa i njegove destruktivne politike. Moramo iznijeti pozitivnu viziju i analizu zašto stvari stoje ovako kako stoje. Nije dovoljno održavati status quo koji većini Amerikanaca ne odgovara. U vremenu kada je nada sve rjeđa, ljudi moraju imati osjećaj da ako radimo zajedno, ako imamo hrabrost da se suprotstavimo moćnim interesima, možemo stvoriti bolji svijet – svijet ekonomske, društvene, rasne i ekološke pravde.

Hoće li sadašnje rukovodstvo Demokratske partije naučiti lekcije iz Mamdanijeve kampanje? Vjerovatno neće. Previše njih radije bi bili kapetani na tonućem Titaniku nego da promijene kurs.

Ipak, nije bitno šta oni misle. Establishment je bacio sve što je imao na Mamdanija – milione u Super PAC novcu, podrške „važnih ljudi“, neprijateljske medije – i izgubili su.

Budućnost Demokratske partije neće odlučiti sadašnje rukovodstvo. Odlučiće je radnička klasa ove zemlje. Sve više ljudi shvata da je naš politički sistem korumpiran i da milijarderi ne bi smjeli da imaju moć da kupuju izbore. Razumiju da ne treba da postoji rekordni jaz u prihodima i bogatstvu; da ne smijemo biti jedina bogata zemlja bez univerzalnog zdravstvenog osiguranja; da mladi ne smiju biti uskraćeni za visoko obrazovanje zbog siromaštva; da ne smije biti krize u pristupačnom stanovanju; da minimalna plata ne smije biti plata za gladovanje; da ne smijemo dozvoliti korporacijama da ilegalno sprječavaju sindikalno organizovanje – i mnogo više.

Američki narod počinje da ustaje i bori se. Vidjeli smo to na mnogim događajima „Borba protiv oligarhije“ širom zemlje koji su privukli veliki broj ljudi. Vidjeli smo to na milionima ljudi koji su izašli na skupove „Bez kraljeva“ ovog mjeseca u skoro svakoj saveznoj državi. I juče smo to vidjeli na demokratskim predizborima u Njujorku.

Idemo naprijed. I niko nas neće zaustaviti.

----------

Berni Sanders je senator SAD i vodeći član odbora za zdravstvo, obrazovanje, rad i penzije. Predstavlja državu Vermont i najduže je nezavisni član u istoriji Kongresa.