Vatikan se suočava sa optužbama da je koristio “univerzalni ključ za pranje novca” nezakonitom manipulacijom bankarskih transfera, piše Politico.
Bivši glavni finansijski inspektor grada-države, koji je bio primoran da ode 2017. godine, tvrdi da je vatikanska agencija za obračun plata mogla da mijenja imena i brojeve računa na transakcijama nakon što su obavljene, skrivajući identitet primalaca i pošiljalaca.
Implikacije bi bile ogromne jer bi to značilo da su vatikanski zvaničnici mogli da šalju sredstva privatnim klijentima bez otkrivanja ko su oni, potencijalno omogućavajući neograničeno pranje novca i kršenje osnovnih pravila protiv finansijskih prevara.
Optužbe dolaze u nezgodnom trenutku za novog papu Lava XIV, koji nastoji da popravi ugled Katoličke crkve nakon decenija finansijskih skandala i pred prijetećim budžetskim deficitom.
Vatikan negira sve optužbe, a osobe upoznate sa radom SWIFT-a, organizacije koja omogućava međunarodne bankarske transfere, kažu da je ono za šta se Vatikan tereti tehnički nemoguće. Ipak, optužbe se shvataju ozbiljno zbog kredibiliteta ljudi koji ih iznose i zbog istorije finansijskih malverzacija Vatikana.
Optužen da je špijun
Ono što dodatno pojačava intrige jeste to koliko se ove optužbe uklapaju u unutrašnju vatikansku politiku.
One dolaze od Libera Milonea, bivšeg revizora u Deloitteu, jednoj od vodećih računovodstvenih firmi, koga je pokojni papa Franjo imenovao 2015. da sredi vatikanske finansije nakon godina skandala i zapuštenosti.
Dvije godine kasnije bio je primoran da podnese ostavku nakon što su ga visoki zvaničnici optužili da je špijun.
On tvrdi da je smijenjen zato što je otkrio finansijske malverzacije povezane sa bivšim šefom policije grada-države i kardinalom Đovanijem Anđelom Bečiuom, koji je 2023. osuđen za pronevjeru nakon što je zloupotrijebio vatikanska sredstva.
Milone je prvi put prošlog mjeseca pomenuo navodno postojanje alata koji bi mogli da mijenjaju međunarodne bankarske brojeve računa (IBAN) u transferima u okviru međunarodnog SWIFT sistema, nakon propasti tužbe koju je podnio protiv Vatikana zbog nezakonitog otpuštanja.
Katolički portal The Pillar potom je objavio seriju tekstova naglašavajući da Milone posjeduje potencijalno eksplozivni materijal o praksama koje je otkrio tokom svog rada u Vatikanu i da razmatra da li da ga iskoristi kako bi ojačao svoj slučaj.
Opisujući alat za izmjenu IBAN-a kao “univerzalni ključ za pranje novca”, The Pillar je naveo da bi, ako se dokaže, “Vatikan vjerovatno završio na međunarodnoj finansijskoj crnoj listi najtežeg tipa, isključen iz međunarodnog bankarskog sistema, što bi značilo da novac ne bi mogao ni ulaziti ni izlaziti iz grada-države osim u doslovnom, fizičkom kešu”.
Nema ucjene
Na konferenciji za novinare prošle sedmice, Milone je potvrdio optužbe. Međutim, odbio je da pruži dodatnu dokumentaciju ili da ide dalje od onoga o čemu je izvijestio novinar The Pillara, Ed Kondon.
“Imam papir na kojem piše da oni mogu da mijenjaju transakcije, mogu da promijene ime, u bilo kojem trenutku”, rekao je Milone na pitanje novinara lista Politico. Takođe je nagovijestio da posjeduje dodatne dokaze o nezakonitim radnjama u gradu-državi, ali je opet odbio da precizira koje, insistirajući da ne želi da privuče pažnju na sebe. “Ne pokušavam da ucjenjujem nikoga”, rekao je novinarima.
Milone kaže da je za alat saznao kada ga je kardinal Džordž Pel, australijski klerik imenovan u istoj reformi transparentnosti, zamolio da ga istraži. Pel se 2017. morao vratiti u Australiju kako bi se suočio sa optužbama za seksualno zlostavljanje, od kojih je kasnije oslobođen. Preminuo je 2023.
U pismu upućenom Miloneu i datiranom na 2016, čiju je kopiju The Pillar podijelio sa listom Politico, Pel je naveo da je “obaviješten” o zahtjevu iz APSA-e, vatikanske agencije za obračun plata, “da izmijeni kontrole u SWIFT sistemu”, što je opisao kao “potencijalno ... nezakonito”.
Miloneov ured je istražio Pelove navode, a revizor ih je prenio visokim zvaničnicima, uključujući papu Franja i državnog sekretara Pietra Parolina, kao i vatikanskog vrhovnog sudiju i unutrašnjeg nadzornika ASIF. Od posljednja dva nije dobio nikakav odgovor, iako su, kako kaže, imali dužnost da istraže, dio šireg obrasca institucionalnog otpora reformama pape Franja, u kojem je, prema Miloneu, pokojni pontif redovno bio nadmudren.
"Potpuno neosnovano"
Vatikan je snažno negirao optužbe. U izjavi za POLITICO, portparol Mateo Bruni rekao je da su tvrdnje “potpuno neosnovane” i da APSA nije imala privatne klijente 2016, kada je pismo poslato.
APSA je 2015. zaista zatvorila lične račune kako bi izbjegla nadzor Savjeta Evrope za borbu protiv pranja novca, Moneyvala, ali su finansijski alati mogli biti korišćeni prije toga, ili za skrivanje transakcija privatnih klijenata obrađenih nakon tog datuma, tvrdio je Kondon u blogu.
Bruni je takođe negirao bilo kakve nastavke nezakonitih radnji, pozivajući se na revizije APSA-e koje su između 2020. i 2024. sproveli ASIF i PricewaterhouseCoopers, a koje nisu našle “nikakve nepravilnosti”.
Osoba upoznata sa radom SWIFT-a, koja je govorila za Politico pod uslovom anonimnosti, insistirala je da “nije moguće mijenjati sadržaj poruke o plaćanju nakon što je poslata” zbog upotrebe provjerljivih digitalnih potpisa i visokog nivoa enkripcije, što važi i za SWIFT klijente.
Milone je rekao da ne zna tačno kako bi alati mogli zaobići ova ograničenja, ali da je vidio dokaze da su transakcije mijenjane.
Božji bankar
Uoči majske konklave na kojoj je izabran papa Lav, kardinali su se žalili na budžetski deficit za koji se navodi da je znatno porastao posljednjih godina, zbog pada donacija koji se ubrzao pod Franjom. Novi pontif je izabran djelimično i zato što se smatrao osobom koja bi mogla da vrati povjerenje među moćnim donatorima, posebno u SAD, rekli su upućeni za POLITICO početkom ove godine.
Nedavni događaji već su donekle vratili povjerenje. Nakon rekordne dobiti koju je ranije ove godine prijavio Institut za religijska djela (IOR), dugogodišnje problematično vatikansko investiciono tijelo, APSA je nedavno zabilježila profit od 62,2 miliona eura za 2024, u odnosu na 45,9 miliona.
Miloneove optužbe mogle bi da potkopaju taj napredak i ponovo probude neprijatna sjećanja na finansijske skandale iz prošlosti, koji sežu do vremena papa Pavla VI i Jovana Pavla II. Tokom 1980-ih i 1990-ih, italijanski istražitelji su provjeravali navode da je IOR korišćen za pranje profita Koza nostre kako bi se finansirali antikomunistički pokreti u Latinskoj Americi i Istočnoj Evropi.
Istrage su uslijedile nakon što je milanski bankar povezan sa Vatikanom, Roberto Kalvi, nazvan “Božji bankar”, pronađen obješen ispod mosta Blackfriars u Londonu 1982. godine. Kalviju se pripisivalo da je pomagao u sprovođenju te šeme u saradnji sa nizom međunarodnih interesnih grupa, uključujući ne samo IOR, već i ekstremno desne političke i poslovne figure, italijansku masoneriju i američke obavještajne službe.
Vatikan nikada nije priznao krivicu, ali je priznao “moralnu odgovornost” za kolaps Kalvijeve banke, Banco Ambrosiano.
Nedavno, 2023. godine, kardinal Bečiu, nekada moćna figura u vatikanskom Državnom sekretarijatu, osuđen je nakon što je utvrđeno da je usmjerio vatikanska sredstva ka sardinskoj humanitarnoj organizaciji povezanoj sa njegovom porodicom. Bečiu je osuđen i zbog uloge u promašenoj londonskoj investiciji vezanoj za nekretnine, koja je Vatikan koštala više od 100 miliona eura.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR