Rat u Ukrajini, koji je počeo ruskom invazijom u februaru 2022. godine prerastao je svoj početni oblik sukoba Moskve i Kijeva i postao lakmus za posthladnoratovski međunarodni poredak nakon što je razotkrio iluzije o evropskoj stabilnosti, pokazao ranjivost globalnih lanaca snabdjevanja i primorao države da pomire tenzije između bezbjednosnih imperativa i ekonomske pragmatičnosti. Odlučna ukrajinska odbrana suvereniteta, u kontrastu sa redefinisanim ruskim ambicijama sada se reflektuje od Brisela do Pekinga, od bliskoistočnih energetskih tržišta do silosa sa žitaricama širom Afrike.
Podrška Zapada i granice sankcija
Sjedinjene Države i saveznici iz NATO-a pozicionirali su se kao nepokolebljivi podržavaoci Ukrajine, pružajući značajnu vojnu pomoć i sprovodeći obiman režim sankcija Rusiji, ali se efikasnost ovih mjera sada preispituje. Reuters je izvijestio da su sankcije koje ciljaju ruski energetski sektor dostigle vrhunac, imajući sve manji efekat uprkos njihovom intenziviranju od februara 2022. Moskva se prilagodila kroz alternativne mehanizme trgovine i finansija, posebno sa Kinom i Indijom, koje sada čine oko 80% ruskog izvoza sirove nafte.
Tzv. flote u sjenci i druge strategije zaobilaženja učinile su zapadnu gornju cjenovnu granicu od 60 dolara po barelu uglavnom simboličnom. Dok su sankcije oduzele Rusiji procijenjenih 154 milijarde dolara prihoda, ruskom naftom se rutinski trguje iznad postavljenog limita, ukazujući na geostrateški pomak koji se odražava kroz pojavu kinesko-ruskog osovinskog saveza sposobnog da izazove globalni poredak predvođen Zapadom.
Uloga Kine je posebno značajna. Zvanično neutralni, potezi Pekinga otkrivaju tihu usklađenost sa Moskvom. The Economist opisuje ovaj stav kao prorusku pseudo-neutralnost, što odražava proračunatu strategiju: podržavati ruske ciljeve, a izbjegavati direktno vojno uplitanje, budući da balansirajuća igra otkriva namjeru Pekinga da postepeno preoblikuje regionalne i globalne moći, koristeći rat u Ukrajini kao testno poligon i geopolitičku polugu.
Evropska strateška raskrsnica
Evropa se suočava sa dubokom strateškom dilemom, balansirajući između unutrašnjih podjela i rastućih spoljnih prijetnji. Financial Times ocjenjuje da Evropa mora uspostaviti snažan odvraćajući kapacitet u Ukrajini kako bi osigurala dugotrajnu regionalnu stabilnost, naročito u očekivanju moguće obnovljene ruske agresije. Predložene mjere uključuju jačanje odbrambene infrastrukture Ukrajine, kreiranje evropski orijentisanog komandnog okvira i koordinisanu selektivnu podršku SAD. Zajedno, ovi koraci označavaju potrebu Evrope da preuzme veću odgovornost za svoju bezbjednost u sve nepredvidljivijoj transatlantskoj posvećenosti.
Ipak, evropsko jedinstvo je krhko. Mađarsko protivljenje ulasku Ukrajine u EU ilustruje izazov pomirenja različitih nacionalnih interesa. Guardian napominje da visoki diplomatski napori nastavljaju da oblikuju budućnost Ukrajine, ali unutrašnjoj nesaglasnosti prijete koherentnosti svakog strateškog okvira.
Ljudski gubici ostaju najteži problem. Ruski vazdušni napadi nastavljaju da pustoše ukrajinske gradove, prouzrokujući žrtve i ogromnu štetu infrastrukturi. Kao odgovor, Kijev je pojačao kontraofanzive, uključujući duboke udare na rusku teritoriju s ciljem da poremete snabdjevačke linije i naruše moral. Obim i razmjere ovih operacija sugerišu sukob koji se razvija ka dugotrajnom iscrpljivanju, a ne brzom rješenju.
Čak i unutar Rusije, pojavljuju se pukotine u zvaničnim narativima. Proruski vojni blogeri javno kritikuju ministarstvo odbrane zbog preuveličavanja uspjeha na bojnom polju, ističući jaz između kremaljske propagande i operativne realnosti. Teritorijalna dobit ostaje ograničena, gubici rastu, a poruke sve više zavise od nuklearnih prijetnji i anti-zapadne retorike – što pokazuje strateški pritisak.
Posljedice po globalnu ekonomiju
Uticaj rata se proteže daleko izvan bojnog polja. Globalna energetska tržišta postala su izrazito osjetljiva na dinamiku sukoba. Reuters je izvijestio da je cijena i Brent sirove nafte i američke WTI porasla nakon ukrajinskih dron udara koji su onesposobili postrojenja odgovorna za oko 17% ruske prerade nafte, dodatno ogoljavajući ranjivost ruske energetske infrastrukture i stalni rizik od tržišne nestabilnosti.
Pored energetike, konflikt je poremetio globalne lance snabdijevanja i pogoršao inflatorne pritiske. Zemlje zavisne od ukrajinskog i ruskog izvoza, posebno u poljoprivredi i metalu, suočavaju se sa nestašicama i rastom cijena. Ekonomske posljedice pokazuju sistemsku povezanost globalnih tržišta i dalekosežne posljedice regionalnih sukoba.
Uprkos tekućim pregovorima, rješenje ostaje nedostižno. Sjedinjene Države, Ukrajina i evropski saveznici nastavljaju bezbjednosne diskusije, ali ključne prepreke ostaju. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov insistira da Moskva mora da igra centralnu ulogu u oblikovanju postratne sigurnosne arhitekture Ukrajine – stav koji će vjerovatno usporiti suštinski napredak. Lavrov je dodatno predložio da Kina bude garant ukrajinske sigurnosti, što je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski odmah odbio. Rat u Ukrajini postao je test sposobnosti Zapada da brani svoje principe, signal evropskog strateškog sazrijevanja i predznak osporavanog i nepredvidljivog međunarodnog poretka.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR