Prošlo je više od godinu otkako je muž Anastasije Cvijetkovе nestao boreći se protiv Rusa blizu istočnog grada Pokrovska, a ona ne zna da li je živ ili mrtav.
Rusija rutinski ne pruža informacije o onima koji su zarobljeni ili ubijeni, a nije bilo vijesti ni od saboraca ni od Međunarodnog crvenog krsta, koji ponekad može posjetiti logore za ratne zarobljenike.
Ako je Jaroslav Kačemazov zaista poginuo na frontu, nedavna repatrijacija hiljada tijela bi barem mogla omogućiti Cvijetkovој da tuguje.
Ipak, i to još djeluje daleko, jer su ukrajinske forenzičke laboratorije preopterećene ne samo zbog iznenadnog dolaska toliko tijela, već i zbog teškoća u identifikaciji ostataka koji mogu biti spaljeni ili raskomadani.
29-godišnja stomatološkinja iz Kijeva poslala je uzorak DNK svog muža, popunila desetine formulara, pisala pisma i pridružila se grupama na društvenim mrežama tražeći informacije.
Kačemazov (37) nestao je tokom svoje druge borbene misije blizu Pokrovska, koji Rusija napada mjesecima. Mjesto gdje je nestao sada je pod ruskom kontrolom.
“Neizvjesnost je bila najteža”, rekla je Cvijetkovа za Reuters. “Vaša voljena osoba, sa kojom ste bili zajedno dan za danom 11 godina – sada postoji takva informativna praznina da jednostavno ne znate ništa”.
Od kada je Rusija pokrenula punu invaziju na Ukrajinu 2022, stotine hiljada ljudi je ubijeno ili ranjeno sa obje strane. Prijavljeno je da je nestalo najmanje 70.000 ukrajinskih vojnika i civila.
U posljednja četiri mjeseca, više od 7.000 uglavnom neidentifikovanih tijela dovoženo je u Ukrajinu u rashladnim vozovima i kamionima, a gomile bijelih plastičnih vreća su mračan podsjetnik na cijenu najgoreg sukoba u Evropi od Drugog svjetskog rata.
Reuters je razgovarao sa osam eksperata, uključujući policijske istražitelje, ministra unutrašnjih poslova, ukrajinske i međunarodne forenzičke naučnike i volontere, i posjetio forenzičku DNK laboratoriju u Kijevu.
Mnoga tijela su u raspadanju ili u fragmentima, pa su takve laboratorije ključne za njihovu identifikaciju. Ali proces uspostavljanja i upoređivanja svakog DNK profila može trajati mjesecima.
Od 2022, Ministarstvo unutrašnjih poslova je proširilo svoje DNK laboratorije sa 9 na 20 i više nego udvostručilo broj forenzičkih genetičara na 450, prema Ruslanu Abasovu, zamjeniku direktora forenzičkog istraživačkog centra ministarstva.
Ali početak masovnih zamjena tijela je bio šok.
“Bili smo naviknuti na jedno, dva, tri, deset (tijela), i dolazila bi polako”, rekao je u laboratoriji na periferiji Kijeva. “Onda je bilo 100, pa 500. Mislili smo da je 500 puno. Onda je bilo 900, pa 909 i tako dalje”.
Stručnjaci u zaštitnoj opremi i jednokratnim kombinezonima rade DNK testove i upoređuju profile sa nestalim osobama. Ali neki slučajevi su toliko komplikovani da može biti potrebno i do 30 pokušaja da se pronađe DNK podudaranje.
Ukrajina je tek nedavno počela rutinski prikupljati DNK uzorke od aktivnih vojnika u slučaju nestanka ili smrti, pa istražitelji često moraju da se oslone na DNK rodbine da bi pronašli podudaranje.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR