Izraelski vazdušni napadi razotkrili su krhkost Trampovog „mirovnog plana“. Bez međunarodne podrške, on rizikuje da se potpuno uruši, piše Sanam Vakil, viša istraživačica u Chatham House programu za Bliski istok i Sjevernu Afriku, u analizi za Guardian.
Nedavni izraelski napadi iz vazduha na Gazu, u kojima je poginulo više od 100 ljudi, pokazuju koliko je ovaj aranžman zapravo slab. Ovo nije prvo kršenje otkako je stupio na snagu 10. oktobra, već jedno od mnogih tokom proteklih nedjelja – što pokazuje da bez snažnijih mehanizama sprovođenja i odlučnog planiranja, ovo ostaje prekid vatre samo po imenu.
Prema tvrdnjama Izraela, ovaj talas nasilja izbio je nakon što su snage Hamasa otvorile vatru na izraelske vojnike u Rafi, području koje je i dalje pod izraelskom kontrolom, pri čemu je poginuo jedan izraelski rezervista. Hamas je negirao umiješanost. Izrael je odgovorio dodatnim napadima na Grad Gazu i Kan Junis. Pošto svaka strana tumači kršenja u skladu sa sopstvenim interesima, nejasna struktura primirja ostavlja širok prostor za pogrešne procjene i oportunizam.
Prekid vatre uveden je u okviru plana Donalda Trampa za okončanje rata, u 20 tačaka. Zaista, kraj ratnih dejstava slavljen je kao važan korak naprijed, koji je doveo do djelimičnog povlačenja izraelskih snaga i razmjene talaca i zatvorenika. Međutim, glavni problem je što plan u velikoj mjeri ostaje nerazrađen. Ne nudi jasan vremenski okvir, proces provjere niti vjerodostojne mehanizme sprovođenja.
Štaviše, malo je detalja dogovoreno o drugoj fazi primirja – koja bi trebalo da obuhvati potpuno izraelsko povlačenje, formiranje tehničke administracije u Gazi i raspoređivanje međunarodne misije za stabilizaciju. Bez jasnog redosljeda koraka ili nadzora treće strane, plan rizikuje da učvrsti nestabilnost umjesto da je riješi.
Izrael je jasno stavio do znanja da neće preći u sljedeću fazu dok Hamas ne preda posmrtne ostatke izraelskih talaca, uslov koji Hamas teško ispunjava. Hamas, s druge strane, optužuje Izrael da pitanje talaca koristi kao izgovor za zadržavanje vojne kontrole. U međuvremenu, dok je infrastruktura Gaze u ruševinama, humanitarna situacija nastavlja da se pogoršava, a osnovne usluge se urušavaju. Stanovništvo, već traumatizovano nakon dvije godine rata, suočava se s akutnim nestašicama hrane, vode i lijekova, dok konvoji pomoći i dalje zavise od političkih pregovora i povremenih blokada.
I izvan Gaze, nasilje se širi Zapadnom obalom, gdje su se prethodnih dana sukobi između izraelskih snaga i naseljenika, te Palestinaca, intenzivirali. Ovo paralelno rasplamsavanje, koje izraelska desničarska vlada toleriše, ako ne i podstiče, dodatno ukazuje na ograničeni domet trenutnog primirja i pokazuje koliko se lako sukob može ponovo rasplamsati.
Trampova administracija pokušala je da održi primirje kroz posjete na visokom nivou koje su obavili Džared Kušner, Stiv Vitkof, Džej-Di Vens i Marko Rubio. Takođe je rasporedila 200 vojnika u nadzornom centru i nastavila da pravi pritisak na obje strane. Iako je ovo angažovanje pozitivno i pokazuje američku namjeru, ono samo po sebi nije dovoljno da spriječi novi ciklus sukoba. Na kraju, saopštenja administracije i dalje pozivaju na uzdržanost, ali ne nude stvarne mehanizme odgovornosti. Novoosnovani nadzorni centar nema ovlašćenja da provjerava ili sprovodi usklađenost. Egipat i Katar nastavljaju svoju posredničku ulogu, ali njihov uticaj slabi usljed sve veće neizvjesnosti.
Ono što danas postoji nije smisleni mirovni plan, već privremeno zatišje u kojem se obje strane pripremaju za naredni sukob. Bez mehanizama koji bi spriječili kršenja ili nametnuli posljedice, primirje ostaje ranjivo na kolaps usljed bilo koje provokacije. Svaka razmjena vatre, svako osporavanje povraćaja tijela i svaka nepotvrđena optužba produbljuju nepovjerenje i dodatno smanjuju mogućnost kompromisa ili potrebnih razgovora o drugoj fazi plana.
Osnovne mane Trampovog plana su očigledne, i treba ga shvatiti kao plan koji tretira simptome, a ne uzroke problema. Gaza je i dalje duboko politički podijeljena, ekonomski razorena i društveno ranjena. Izrael, koji je i dalje u snažnoj vojnoj poziciji, na prekid vatre gleda kao na taktičku pauzu, a ne kao na suštinsku promjenu svoje strategije.
Da bi se prekid vatre razvio u održivi okvir, mora biti ojačan na međunarodnom nivou, ne samo kroz američki pritisak i nejasne konture Trampovih 20 tačaka. Regionalni i međunarodni akteri moraju uspostaviti nezavisni nadzor, jasne rokove za obnovu i povlačenje te obavezujuće garancije za bezbjednost i humanitarni pristup. Bez tih elemenata, situacija će nastaviti da se koleba između perioda zatišja i nasilja, sve dok ne preraste u novi rat.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR