U Ukrajini zbog rata ne stradaju i ginu samo ljudi, već i životinje, koje su se pokazale još bespomoćnijim. Na kraju krajeva, mogu ih ostaviti zaključane kod kuće ili pustiti na ulicu.
Specijalista za informacionu bezbjednost Inna Tkačenko izjavila je za „Ukrajinsku pravdu. Život“ o tome kako je postala volonter i osnivač projekta Koto Bro i evakuisala 19 mačaka i 8 pasa tokom rata.
Gotovo svu platu potrošila sam na operaciju i liječenje
Priča o tome zašto se čovjek odlučuje da svoj život posveti nekom društveno važnom pitanju ne može uvijek da počne dirljivom pričom ili takozvanom „prekretnicom“. Kao, probudila sam se ujutru i shvatila da želim da volontiram. Nisam imala ništa takvo.
Moje prvo volontersko iskustvo je bilo neuspješno. Na putu sam zatekla mače koje je pomjerilo auto i skoro svu platu potrošilana operaciju i liječenje. Ali je ipak umrlo.
Prvo sam spašavala životinje samostalno. A onda sam se uhvatila kako razmišljam, zašto to ne učiniti sve to još većim i ozbiljnijim. Postala sam pravi volonter nakon što sam upoznala djevojku po imenu Irina. Razgovarali smo i ispostavilo se da imamo mnogo toga zajedničkog, a ključno - oboje jednostavno volimo životinje. Tako je nastao Koto Bro - volonterski projekat za pomoć beskućnim životinjama.
Kako funkcioniše projekat Koto Bro: Pomažemo mačkama i psima, rijeđe - zečevima
Zajedno sa Irinom i još nekoliko istomišljenika pronašli smo dom za mačke beskućnike. Na kraju nam je postalo teško da volontiramo unutar grada Brovari, pa smo odlučili da proširimo geografiju.
Koto Bro se pojavio prije dvije godine. Ovo nije zvanični fond, već više projekat društvenog umrežavanja - imamo stranice na Fejsbuku, Instagramu i TikToku. Sada uključuje taj projekat pet ljudi koji svakodnevno rade.
U početku smo u Koto Bro držali samo mačke. Sa psima je bilo teže. U volontiranju postoji koncept kuriranja. Nađete psa, liječite ga, hranite ga, sterilišete i tražite novog vlasnika. I sve ovo vrijeme pas mora da živi sa vama ili u iznajmljenom ograđenom prostoru.
Evakuacija: 15 sati sa desetinama životinja na putu
24. februara, muž i ja smo odlučili da iz Brovara krenemo u mamino selo, koje je udaljeno šezdeset kilometara od grada. Sa nama je tada živilo 10 mačaka, a pod nadzorom sam imala četiri psa, koji su bili u iznajmljenim nastambama. Nismo čak ni sumnjali da li da povedemo životinje sa sobom. Trebalo nam je oko 12 sati da napustimo grad.
Poslije nekog vremena shvatili smo da je opasno ostati u selu i odlučili smo da cijelu porodicu preselimo prema Ternopolju. Pridružio nam se otac sa tri psa, sestra sa jorkširskim terijerom i mačkom, majka sa svojim mačkama, a svekrva sa svojim.
Shvatili smo da je potrebno odjednom izvaditi i ljude i životinje. Zahvalna sam porodici što je pristala da ide vozom, a suprug i ja smo utovarili dva vagona. Ovo je bilo moje prvo putovanje sa životinjama na tako velike udaljenosti. Vozili smo se 15 sati.
U Ternopolju smo se naselili u privatnoj kući rođaka. Trenutno imamo 19 mačaka i sedam pasa, od kojih tri traže dom. Sada sve ovo pišem sa osmijehom, ali tada do posljednjeg trenutka nisam vjerovala da ćemo to uraditi.
Kada smo bili u Ternopolju, jedna porodica iz Lavova nam je napisala da želi da uzme psa. Generalno, planirali su da prvo sagrade sopstvenu kuću, a zatim da nabave psa. Ali rat je pokazao da je potrebno živiti ovdje i sada, pa su odlučili da ne čekaju pravi trenutak i odveli su psa u iznajmljeni stan. Ovo je najbolja stvar koja tom psu mogla se dogoditi - on sada ne živi u volijeri, već u punopravnoj porodici.
Kako pripremiti životinje za evakuaciju
Svako putovanje za životinje je stresno. Nikada ne znate kako će se vaš ljubimac ponašati u datoj situaciji. Da bi putovanje bilo što udobnije i bezbjednije, evo nekoliko savjeta:
Mačku treba staviti u kontejner za nošenje u koji je poželjno položiti posebnu pelenu. Pas mora da nosi povodac. Sa povocem možete psa držati potpuno pod kontrolom, za cijelo tijelo. Ako vaš pas teži više od 20 kilograma, preporučujem vam da nosite brnjicu. Nije dozvoljen prijevoz životinja na rukama ili samo na sjedištu.
Ako je vaša mačka pod velikim stresom, sat vremena prije puta možete mu dati sedativ uz konsultaciju sa veterinarom. Ako vaša mačka nema hronične bolesti, sedativi možete kupiti u najbližoj prodavnici kućnih ljubimaca. Psu nisu potrebni lekovi. Ako pas zaspi, neće biti prijatno da ga nosite na rukama, posebno ako je teži od 20 kilograma.
Ponesite hranu, vodu i, na primjer, omiljenu igračku vašeg psa. I sve će proći na najbolji mogući naćin.
Napušteni tokom rata: ljudi su se vratili kući i žele da uzmu novu životinju
Nemam zvaničnu statistiku koliko je kućnih ljubimaca od početka rata ostalo bez vlasnika, ali smatram da je to ogroman problem. Rećiću o situaciji u okolini Brovara.
Koto Bro je primio na desetine prijava – ljudi su tražili da neko pokupi mačku ili zeca iz stana, nahrani psa, što je bilo prepušteno komšijama koji u početku nisu planirali da odu, ali su se potom predomislili i otišli, itd. Sada su se mnogi vratili kući i tražili da im daju mačku ili psa.
Kada volonteri prikače životinju, intervjuišu potencijalnog vlasnika, postavljaju listu pitanja i tek onda odlučuju da li će životinju dati ili ne. Sada, u takvim intervjuima, ljudi kažu da nisu mogli da ponesu psa sa sobom, niti da puste mačku na ulicu, ili da im je pas upucan. A sada kada su se vratili kući, žele da uzmu novu životinju.
Bio je slučaj kada su nas ljudi sredinom marta pozvali i rekli da su na ulici zatekli dva odrasla mejn kuna. Napravili smo objavu na našoj stranici na društvenim mrežama, a djevojka koja je u inostranstvu nam je napisala da su to njene mačke. Kada su otišli, roditelji su odbili da ih vode sa sobom, pa je jedino rešenje bilo da otvore vrata i puste ih iz stana. Sada su mačke bezbjedne i našle su nove vlasnike.
Odakle dolaze kućni ljubimci na ulicu
Većina naših ljudi ima stereotipni način razmišljanja: pas je na lancu da čuva, mačka je na ulici da hvata miševe. I teško ih je ubjediti u suprotno. Još jedna moja omiljena fraza: "Mačka će pronaći hranu za sebe na ulici."
Mačka koja je rođena na ulici i koju su još u djetinjstvu odveli u stan ili kuću, svakodnevno hranili i igrali sa njom, i našla se na ulici tri-četiri godine kasnije, neće moći da hvata miševe. Isto i sa psima.
Problem sterilizacije je i dalje veoma kritičan. Kod nas se životinje u većini slučajeva ne sterilišu, a potom se potomci odvode u šumu ili udave. Ono što smo radili u Koto Bro prije rata: sterilisanje beskućnika, distribucija štenaca i mačića, sada je nula.
Za mnoge ljude, životinja je samo stvar. A ako je „pokvarena”, lakše ga je negdje odneti i nabaviti novi.
Moj muž i ja idemo u šetnju svaki dan. Jednog dana u šumi je pronađen gluvi i slijep pas. Išli smo tamo nedjelju dana, a sve ovo vrijeme pas je sjedio na istom mjestu. Bivši vlasnik ga je jednostavno odveo u šumu, jer je već star. Pronašli smo novu porodicu za psa, jer ima ljudi koji su spremni da uzmu i odrasle i bolesne.
Stranica Koto Bro na Instagramu: https://www.instagram.com/koto_bro_/?utm_source=ig_embed&ig_rid=13d77bbd-6184-4015-8708-15b03abb551d
Alina Marinenko, specijalno za „Ukrajinsku pravdu. Život“: https://life.pravda.com.ua/society/2022/05/20/248730/
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR