22 °

max 22 ° / min 15 °

Utorak

27.09.

22° / 15°

Srijeda

28.09.

20° / 14°

Četvrtak

29.09.

19° / 15°

Petak

30.09.

21° / 15°

Subota

01.10.

18° / 15°

Nedjelja

02.10.

19° / 12°

Ponedjeljak

03.10.

16° / 9°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Kad briješ, momku se skida koža sa lica: Kako frizer šiša ranjene vojnike u bolnici

Priče iz Ukrajine/Історії з України

Comments 0

Kad briješ, momku se skida koža sa lica: Kako frizer šiša ranjene vojnike u bolnici

Autor: Antena M

  • Viber

Nekoliko mjeseci prije rata, Maks Nesterov je otvorio sopstveni frizerski salon. Međutim, morao je da bude zatvoren već u februaru. Maks od marta zajedno sa prijateljima „radi” kao frizer u jednoj od bolnica u Kijevu.

Svake nedjelje Maks i njegovi prijatelji šišaju i briju vojnike. Tokom rata frizeri su pomogli više od 200 vojnika.

"Ukrajinska pravda. Život" priča njegovu priču.

Ujutro 24. februara, Maksim je, kao i mnogi Ukrajinci, čuo eksplozije ispred svog prozora. Probudio je svoju porodicu. Porodica je odlučila da ostane u Kijevu, jer su na putevima bile kilometarske gužve, a automobil je bilo nemoguće napuniti gorivom. Porodica je živjela na prilazu oko nedjelju i po dana u vrećama za spavanje i skijaškim odijelima. Samo jednom su išli u sklonište.

„Kijev je najzaštićeniji grad u Ukrajini, bar sam tako mislio tada“, kaže Maksim.

Čovjek je dežurao u svom stambenom kompleksu, jer je imao svoje oružje. Do 5. marta dječaci su dežurali po osam sati svakog dana. Tada je Maks odlučio da svoju ženu i male ćerke odvede u zapadnu Ukrajinu i odatle im je kupovao karte za inostranstvo.

„Trebalo nam je 34 sata da stignemo do zapadne Ukrajine. Sada je moja porodica u Francuskoj, još im zabranjujem da se vrate“, kaže čovjek.

Nakon što je čovjek izveo svoju porodicu, nedjelju dana kasnije vratio se u Kijev i na dužnost.

Kasnije sam dobio poziv od kolege. Prijatelj je tražio pomoć u šišanju vojnog čovjeka. Prije rata, Maksim je često učestvovao u dobrotvornim projektima. Zajedno sa svojim kolegama osnovao je inicijativu „Hair for share“, koja je kreirala perike za djecu oboljelu od raka.

Maksim je pristao da ošiša vojsku. Tako da od tada svake nedjelje volontira u bolnici.

„Tamo smo od 10 do 20 časova: šišamo, brijemo, pomažemo koliko možemo: emotivno, psihički – imamo takvu profesiju da pokušavamo da se šalimo i da podržimo dječake“, kaže on.

Većina vojnika je u teškom ili veoma teškom stanju. Zbog toga frizeri koriste mnoge specifične alate za svoj rad.

„To su „spartanski“ uslovi u kojima ne može svako da radi: stavite pelene, prevrnite, pomozite, negdje dječaku kada ga obrijete skine se koža – od ljekova kojima ga ubrizgavaju“, kaže Maksim.

Za 24 godine rada, čovjek se nikada nije suočio sa takvim iskustvom.

„Moja klijentska baza je uglavnom formirana od „Biznis plus” i „VIP”, to su bili klijenti stariji od 50 godina”, kaže čovjek.

Nekoliko mjeseci prije rata konačno je otvorio svoj salon, a već u februaru ga je zatvorio zbog rata. Maksim je preko svog oca ušao u frizerski posao. On je bio njegov prvi klijent.

„Moj otac je naučio da šiša u vojsci, i bio je trenutak kada je rekao "Treba mi frizura", a ja sam rekao "Nema problema.

"On je bio moja najteža mušterija, jer je sjedio sa dva ogledala, pazeći na svaki moj pokret“, sa osmjehom kaže Maksim.

On može da isječe ili obrije 10 do 12 vojnika dnevno. Često dobija pozive za sličnu pomoć od komandanata i onih kojima je već pomogao. Frizer smatra da u njegovom radu postoji element psihološke podrške.

"Nedavno neki momci kažu da se više od mjesec dana nisu šišali i brijali i da im je to baš falilo. Kad se čovjek već sredi i ima bar malo bolji izgled, to znači da je već u plusu“, rekao je frizer.

Takođe, volonterke koje rade u bolnici pružaju veliku podršku vojsci. Oni im pomažu da prođu kroz težak proces liječenja, kaže Maksim.

„One se šale s njima: „Da, nisi se obrijao? Onda ću vratiti pasoš, ne idemo na vjenčanje.“ Ili se u šali dogovore o „večernjoj šetnju“ oko bolnice“, dodaje volonter.

Maksim se divi borbenosti ukrajinskih branilaca koji su na liječenju. Uostalom, u bolnicu u koju odlaze Maksim i njegove kolege dovode veoma teško ranjene ljude koji su ostali bez udova ili su zadobili izuzetno teške povrede.

„Kada čovjek leži bez ruku i nogu, još uvijek može da se šali i komunicira, to je nevjerovatno“, kaže on.

Sada se čovjek ponovo bavi poslom. Ljudi se vraćaju u Kijev i žele da poboljšaju svoje živote, ponovo počnu da brinu o sebi.

"Ljepota je uvijek aktuelna i ovo je veoma važno. Svaki dan se gledate u ogledalo i vaše raspoloženje zavisi od vašeg odraza, tako da je veoma važno da se dopadate", uvjeren je Maksim.

Čovjek nastavlja da pomaže vojsci. Maksim sada skuplja kosu, cilj mu je 10 kilograma, od prihoda od prodaje želi da kupi zaštitnu opremu za vojnike.

Hristina Holovko, specijalno za „Ukrajinsku pravdu. Život“

https://life.pravda.com.ua/society/2022/08/21/250092/

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR