Još tri slučaja seksualnog nasilja: Silovana u Studenici, pa završila na psihijatriji

Ispovijest studentkinje, koja je optužila prodekana Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Vladimira Vukašinovića da ju je silovao, prema tvrdnjama pojedinih ljudi sa tog fakulteta, nije jedina. Portal Nova.rs dobio je na uvid dokument upućen nadležnim crkvenim institucijama, gdje se navodi još tri slučaja seksualnog nasilja.

Svjedočenja o silovanju studentkinja došla su i pred nadležne u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, ali reakcija nije bilo. Kako je ranije pisao portal Nova.rs, jedan slučaj datira iz vremena kad je još na čelu SPC bio patrijarh Pavle, kojem se djevojka obratila za pomoć.

“Prije 20 godina jedna od studentkinja se žalila patrijarhu Pavlu. Tad je patrijarh pozvao dotičnog, koji je došao u pratnji jednog od episkopa. Tad ga je taj vladika spasio od strože kazne, ali je Pavle rekao da ne želi više da čuje za njega i da mu ga sklone s očiju. I stvarno je tako bilo. Tek poslije smrti patrijarha, ponovo započet njegov uspon”, govorio je ranije protojerej vanredni profesor PBF Dragomir Sando.

Slučaj studentkinje koja je prijavila Vukašinovića i nedavno uputila pisma zahtjevajući pomoć i van crkvenih krugova, moguće je da će biti jedini koji će dobiti epilog, ali je to za sad neizvjesno.

Jedna od njih, navodi se u dokumentu, silovana je u manastiru Studenici zbog čega je na kraju završila na psihijatriji.

Vukašinović: Kako se svega sjetila poslije osam godina?

U odgovoru Etičkoj komisiji fakulteta, koji je Vukašinović uputio povodom navoda jedine studentkinje koja je podijelila svoju priču, navodi se da u uvjerljivosti njene ispovijesti govori činjenica da se oštećena tek poslije osam godina obratila za pomoć.

“Ja nijesam službeno po tom pitanju dobio nikakav dopis od nje, njene porodice ili advokata. Dopis je stigao na fakultet, a ja sam dao zvanično saopštenje u kom negiram optužbe. Iz opisa samog događaja, nesumnjivo se utvrđuje neuvjerljivost i ogroman nedostatak u pogledu uzročno posljedične veze, zbog protoka vremena od 12 godina. Osporavajući navode koji mi se stavljaju na teret, posebno ukazujem na njihovu očiglednu neistinitost, protivpravnost, međusobnu protivrječnost i očitu namjeru da budem diskreditovan”, naveo je on u svom odgovoru Etičkoj komisiji PBF.

On je istakao i da je upitno kako se studentkinja sjeća jednog, a ne drugog događaja.

 "Ukoliko zaista postoji praznina u sjećanju na događaj, otkud onda detaljan opis koji je uslijedio u nastavku? Kako je moguće da za drugi događaj nema potpuno sjećanje, a da za prethodni ulazi u detaljni opis? Ako je riječ o šoku, zbog čega je onda drugi šok veći i sa posljedicama po sjećanje u odnosu na prvi”, upitao je Vukašinović, ističući da nije jasno zbog čega se neko tek poslije osam godina obratio za pomoć zbog pomenutih radnji.

Autonomni ženski centar: Uobičajeno je da žrtve dugo ćute

S druge strane, u ranijim razgovorima za porta Nova.rs, Sanja Pavlović iz Autonomnog ženskog centra, istakla je da žrtve silovanja rijetko žele da se obrate policiji i da su najčešće zadovoljne samo javnom osudom onoga za kojeg tvrde da ih je napastvovao.

“Priroda ovog zločina je takva da ne ostavlja samo traume, već dubok osjećaj samokrivice i samooptuživanja. Žene se najčešće tako osjećaju u ovakvim situacijama, posebno kad nemaju podršku najbližih, okoline ili institucija kojima se obraćaju”, navodi ona, dodajući da je za institucije pitanje da li Vukašinović, koji se suočava sa optužbama da je silovao studentkinju, treba da radi na fakultetu.

Pavlović podsjeća da se pomenuta djevojka obratila institucijama i da to što je dugo ćutala povodom ovog slučaja pokazatelj koliko je ovdašnje društvo daleko od onih gdje se ovakvi zločini procesuiraju i decenijama kasnije.

Činjenicu da se žrtva nije odmah obratila policiji, već je na druge načine pokušavala da riješi ovaj problem, ona objašnjava iskustvima Autonomnog ženskog centra i navodi da je veliki broj žena, koji se njima obraćao, radije insistirao na javnoj osudi onoga za koga su navodili da ih je napastvovao.