Svjedočeći u odbranu bivšeg vođe OVK Hašima Tačija, optuženog za ratne zločine na Kosovu i u Albaniji, 1998-99, tadašnji američki izaslanik na Kosovu Kristofer Hil tvrdio je danas pred haškim sudom da Tači s jeseni 1998. nije bio vojni zapovjednik OVK, niti je kontrolisao tu albansku paravojsku.
U to vrijeme, prema Hilovim riječima, OVK nije bila ni organizovana armija, niti je imala glavni štab.
Američki diplomata time je potvrdio glavne teze Tačijeve odbrane.
Hil je posvjedočio da tokom prvog susreta sa Tačijem na Kosovu, u novembru 1998. godine, nije stekao utisak da je Tači vojni komandant, niti da je imao kontrolu nad OVK.
"On je govorio tiho i promišljeno, više kao neko sa univerziteta, a ne iz vojske... Nije bilo osnove da se zaključi da je Tači kontrolisao OVK, bio je vođa delegacije od tri čovjeka, a ne velike organizacije", izjavio je Hil.
Dok ga je ispitivao Tačijev branilac Luka Mišetić, penzionisani američki diplomata je rekao i da mu niko nikada nije rekao da je Tači "umiješan u mučenje i kršenje ljudskih prava", osim što mu je tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević u jednom razgovoru Tačija opisao kao "žestokog ratnika", koji je navodno lično ubio mnogo ljudi.
Po Hilovom svjedočenju, Tači "nije bio takva osoba, on nije bio žestoki ratnik, već politička ličnost".
Upitan da li je s Tačijem razgovarao o optužbama da OVK otima, pritvara i muči ljude, Hil je odgovorio odrečno, objašnjavajući da je on tada bio fokusiran na američki plan za obnovu autonomije Kosova.
Svjedok je, ipak, pomenuo da je razgovarano o otmici deset srpskih radnika ugljenokopa Belaćevac, koje je OVK otela u ljeto 1998. godine i koje, po optužnici protiv Tačija, niko kasnije više nije vidio žive.
Hil je kazao i da u to vrijeme "nije vjerovao da postoji glavni štab OVK", ocjenivši da OVK nije imala ni vertikalno ustrojenu komandnu strukturu, iako su njegovi tadašnji albanski sagovornici pokušavali da OVK prikažu kao pravu vojsku.
OVK je, po Hilovim riječima, željela da se izbori za nezavisnost Kosova i "nadala se da će joj SAD pomoći u tome", iako je tadašnji cilj Vašingtona bila obnova autonomije Kosova.
Tači je u susretu sa Hilom, po njegovom sjećanju, govorio loše o dotadašnjem vođi kosovskih Albanaca Ibrahimu Rugovi.
"Oni nisu željeli da Rugova govori u ime Kosova i htjeli su da ga sklone", rekao je Hil.
Po optužnici, na meti OVK bile su, pored Srba i Roma, i Rugovine pristalice koje je OVK proglasila za "kolaboracioniste".
Hil je naznačio da je bio "frustriran" time što, upkos uloženim naporima, nije mogao da pronađe osobu sa autoritetom da govori u ime OVK u pregovorima sa srpskim vlastima, koje su SAD namjeravale da upriliče u cilju postizanja "političkog rješenja (...) obnovom autonomije Kosova i uspostavljanjem samouprave Kosova" koja bi bila "mnogo šira nego ona po Ustavu SFRJ iz 1974."
"Naš operativni zaključak je da takvo vođstvo (OVK) nije postojalo, da su postojale samo lokalne grupe", izjavio je svjedok.
Prvi sastanak američkog diplomate Ričarda Holbruka sa uniformisanim pripadnikom OVK u selu Junik, u ljeto 1998. godine, kojem je i sam prisustvovao, Hil je pripisao "slučajnosti".
On je naveo da je značaj tog sastanka bio "značajno preuveličan", opisujući da su Holbruk i on zapravo bili u posjeti seljanima Junika, kada je u prostoriju ušao vojnik u uniformi OVK sa "gustom bradom".
"Holbruk je rekao: 'Evo ga Če Gevara'. Vojnik je napravio mjesta pored Holbruka i sjeo, izgledalo je kao da sjedi Holbruku u krilu. Napravljena je slika, koja je obišla svijet kao prvi Holbrukov kontakt sa OVK. Mi smo zaključili da taj čovjek nije ni na koji način mogao da zastupa OVK", opisao je Hil.
Ni "politička deklaracija Glavnog štaba OVK" kojom su, u avgustu 1998, Tači, Jakup Krasnići i drugi bili ovlašćeni da pregovaraju u ime OVK nije uvjerila Hila, kako je sam rekao, da "prihvati da oni mogu da govore u ime OVK".
Hil je sugerisao i da Tači nije bio presudni lider kosovskih Albanaca na pregovorima u Rambujeu, početkom 1999. godine zato što je za prihvatanje sporazuma morao da traži odobrenje lokalnih komandanata OVK i Adema Demaćija.
Kada su Albanci prihvatili sporazum, a srpska delegacija nije, "pojačalo se nasilje na Kosovu i mi smo znali da će to vjerovatno dovesti do intervencije NATO", rekao je Hil.
Hil koji je peti svjedok Tačijeve odbrane će sjutra nastaviti svoje svjedočenje.
Zajedno sa Tačijem, za zločine nad Albancima, koje je OVK proglasila za "kolaboracioniste", Srbima i Romima u više od 40 pritvora na Kosovu i u Albaniji, optuženi su još Kadri Veselji, Redžep Seljimi i Jakup Krasnići.
Pored Tačija, dokaze odbrane izvodiće samo još Krasnići, dok se od optužbi neće braniti Veselji i Seljimi, koji su ocjenili da tužioci nisu dokazali njihovu krivicu.
Optužnica u deset tačaka tereti Tačija (56), Veseljija (57), Seljimija (53) i Krasnićija (74) za progon na političkoj i etničkoj osnovi, zatvaranje, nezakonito hapšenje i pritvaranje, druge nehumane postupke, okrutno postupanje, prisilni nestanak, mučenje (dvije tačke) i ubistva (dvije tačke).
Pripadnici OVK počinili su zločine nad približno 407 pritvorenika, od kojih je najmanje 102 ubijeno, od marta 1998. do septembra 1999. godine, piše u optužnici.
U optužnici je identifikovano 75 žrtava, i to 51 srpska, 23 albanske i jedna romska.
Šest tačaka optužnice tereti Tačija, Veseljija, Seljimija i Krasnićija za zločine protiv čovječnosti, a četiri tačke za ratne zločine.
Prema optužnici, Tači, Veselji, Seljimi i Krasnići bili učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu.
Cilj tog zločinačkog poduhvata bilo je preuzimanje kontrole nad cijelim Kosovom nasiljem nad svima koje je OVK smatrala protivnicima.
Kao saučesnici u zločinačkom udruženju, u optužnici su navedeni i oficiri OVK: Azem Sulja, Ljah Brahimaj, Fatmir Ljimaj, Sulejman Seljimi, Rustem Mustafa, Šukri Buja, Ljatif Gaši i Sabit Geci.
Svi optuženi izjavili su da nisu krivi.
Oni su u pritvoru u Hagu od hapšenja na Kosovu u novembru 2020.
Suđenje Tačiju i saoptuženima počelo je pred sudom u Hagu 3. aprila 2023., a tužioci su svoj dokazni postupak okončali 15. aprila ove godine.
U haškoj sudnici je svjedočilo 125 svedoka optužbe, a izjave desetina drugih svjedoka, tužioci su kao dokaze uveli u pisanom obliku.
Dokazni materijal tužilaštva čini i 3.000 dokumenata na albanskom, srpskom i engleskom jeziku.
U procesu učestvuje i više od 150 žrtava, koje, po pravilima suda, imaju pravo na obeštećenje, ukoliko optuženi na kraju procesa budu proglašeni krivim.
Specijalizovana vijeća Kosova, kako se sud zvanično zove, osnovala je 2015. Skupština Kosova pod međunarodnim pritiskom izazvanim izvještajem izvjestioca Savjeta Evrope Dika Martija o zločinima OVK na Kosovu i u Albaniji, a koji je objavljen 2011. godine.
Sud je formalno dio pravosudnog sistema Kosova, ali radi u Hagu.
U presudama i drugim dokumentima, sud je utvrdio da na Kosovu vlada "uporna klima zastrašivanja i uznemiravanja svjedoka" protiv optuženih pripadnika nekadašnje OVK.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR