Amfilohije: Nadam se da Đukanović neće dozvoliti sebi da izgubi obraz

Reagujući na posljednje izjave predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića o rješavanju crkvenog pitanja u Crnoj Gori, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije kazao je da mu je žao što Đukanović pokušava da gradi identitet Crne Gore na, kako navodi, lažnim istoričarima koji, kako je naveo, projiciraju poslijeratnu totalitarnu ideologiju na prethodnih hiljadu godina istorije Duklje, Zete i Crne Gore.

"Izjavljuje da ne može dalje zatvarati oči pred tim vitalnim problemom sa namjerom da, na osnovu “istorijskih činjenica i logike utemeljene u kanonskom pravu” i vođen svojim interesima, izgrađuje društvo i vjerskih sloboda da bi se svakom građaninu obezbjedilo ”da svoja vjerska prava može ostvarivati u crkvi u kojoj on želi a ne u nekoj koju mu neko propisuje kao monopolsku”.

Svako častan i razuman, u svoj hrišćanskoj vaseljeni Istoka i Zapada, znade i priznaje da, u nekadašnjoj Zeti, današnjoj Crnoj Gori, kako istorijski, tako i kanonski, već 800 godina postoji jedinstvena Pravoslavna Crkva, osnovana Svetim Savom, Arhiepiskopom žičkim (1219). I kao što je Svetog Petra i sve njegove prethodnike rukopolagao nasljednik Pećkog Patrijarha, tako je bilo i sa današnjim Mitropolitom, koji je ustoličen decembra 1990. godine uz prisustvo tadašnje (i sadašnje) nove vlasti u Crnoj Gori (doduše, tada zbačena vlast bila je stavila veto starom Mitropolitu Danilu Dajkoviću na dolazak Amfilohija-Rista Radovića, Moračanina, za Mitropolita)", kazao je Amfilohije.

Kako je naveo, siguran je da Đukanović pamti da je dugo vremena sarađivao sa njim i MCP, pomagao gradnju Hrama Hristovog Vaskrsenja, tražio, kako navodi Amfilohije, i dobio prijem kod Srpskog Patrijarha Pavla… 

"Ponadali smo se da je to bila njegova potraga, kao Titovog pionira, za Bogom i dubljim smislom života. Na osnovu, pak, onoga što sada tvrdi, vidi se da je to i tada, kao i sada, bio privatni vlastoljubivi političko-partijski interes, proglašen za državni interes Crne Gore i njenih ”evropskih vrijednosti”.

Optužbe za subverzivnu i antidržavnu djelatnost i za rušenje kulture Crne Gore protiv Pravoslavne Crkve, koja je stvorila Crnu Goru i svu njenu kulturu, moral i duhovnost, dala joj pismo i književnost, urodile su poslije rata (1945) ubistvom Mitropolita crnogorskog, preko 120 sveštenika, rušenjem crkve Svetog Petra na Lovćenu, osudom na 11 godina zatvora Mitropolita Arsenija i uvođenjem marksizma kao jedino važeće nauke i religije. Da li se ovo kumrovački đaci vraćaju tom i takvom odnosu prema rkvi? Bojati se i još gorem, jer ondašnji vlastodršci makar nijesu stvarali svoje crkve, a iako su otimali imovinu, nisu i hramove (kao što prijete sadašnji)", kazao je on.

Kako je naveo, MCP nije ničija filijala.

"Da je kršten i da ide u crkvu, on bi znao da pravoslavni Hrišćani na Liturgiji ne ispovijedaju ni grčku, ni rusku, ni srpsku ni crnogorsku ni bilo koju nacionalnu crkvu, nego vjeruju ”u jednu, svetu, sabornu (katoličansku) i apostolsku crkvu” Hristovu i da je za hrišćane bitno da pripadaju toj crkvi Božijoj - Hristovoj, a ne kakav je njen spoljašnji poredak uslovljen istorijskim zbivanjima. Već je prije dvije hiljade godina Apostol Pavle zapisao da u crkvi Hristovoj ”Nema Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste vi svi jedno u Hristu Isusu.” (Gal. 3, 28) Takva crkva postoji na prostorima današnje Crne Gore od apostolskih vremena, a sa ovakvim spoljašnjim ustrojstvom - 800 godina!

Tako shvaćena Mitropolija crnogorsko-primorska, bez obzira kako se zvala i kako se zove, kao episkopija saborne crkve Hristove, nije ničija ”filijala” (kako je predsjednik naziva) nego svojom liturgijom predstavlja punoću crkve Hristove, kojoj svaka druga pravoslavna crkva, Episkopija daruje svepunoću ljubavi Oca i Sina i Duha Svetoga. Tu svepunoću je ona kroz vijekove ostvarivala u okvirima Pećke patrijaršije - Pravoslavne Crkve Srpske", kazao je on.

Dodao je i da o ukidanju CPC govore samo oni koji ne znaju šta je crkva.

"O nekakvom tadašnjem ukidanju Crnogorske Crkve govore samo ljudi koji ne znaju šta je Crkva. Tzv. obnavljanje ”autokefalne Crnogorske Crkve” (1993) predstavlja avanturu grupe crkvenih delikvenata, koja, kao i druge nevladine organizacije, nema nikakve veze sa izvornom Crkvom u Crnoj Gori, kao ni sa vaseljenskom Pravoslavnom Crkvom. 

To što je Mitropolija crnogorska Ustavom SPC iz 1931. godine dobila (vratila) i naziv ”primorska” (prvi pisani trag o tom nazivu imamo u Molitvoslovu iz 1504, gdje se tadašnji Mitropolit Roman potpisuje kao crnogorski i primorski), dogodilo se zbog toga što joj je tada prisajedinjena Eparhija bokokotorska, osnovana u nekadašnjoj Austrougarskoj", kazao je on.

Dalje navodi da tražiti u Crnoj Gori, autokefalnu crnogorsku crkvu, ili novu pravoslavnu crkvu, mogu samo ljudi koji, kako navodi, ne znaju šta je i ko je crkva.

"A temeljiti identitet sekularne Crne Gore, na nečemu što je sve drugo samo nije Crkva - znači temeljiti je na laži i lažnim idejama, na partijskoj anticrkvenoj ideologiji.

Nadamo se da evropska Crna Gora, ako stvarno hoće to da bude, neće ozakoniti, Predlogom zakona o slobodi vjeroispovijesti predviđeno, pljačkanje hramova Crkve Hristove, vjekovne Mitropolije crnogorsko-primorske i drugih eparhija Srpske Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori, sagrađenih do 1918. godine.

Posebno se nadamo da gospodin Đukanović neće kao čovjek, državnik i izvorni Crnogorac, dozvoliti sebi da izgubi obraz ovakvim bezakonjem i neljudskim antievropskim činom”, zaključio je Amfilohije.