Radulović: Žao mi je što dio dijaspore ne želi da sarađuje, makar i da me kritikuje

Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović govorio je za reviju Fokus o mnoštvu tema koje brinu crnogorsku dijasporu. 

Kada se govori o ‘srpskom svetu’, prvo je važno definisati šta on podrazumijeva, kazao je Radulović.

“Prvo da definišemo šta je to ‘srpski svet’. Ako se radi o nekoj organizaciji poput Frankofonije, gdje se baštini i uči srpski jezik, ne vidim nikakav problem u tome. Ali, ako to podrazumijeva formiranje federalnih, konfederalnih, parafederalnih i bilo kojih drugih zajednica na Balkanu koje bi mogle da naruše nezavisnost, suverenost ili povredivost teritorije Crne Gore, onda ja lično, moje ministarstvo, svi mi u Vladi bili bismo jednoglasni da tako nešto ne podržavamo”, pojasnio je Radulović.

Na konstataciju novinara kako zabrinjava što u Vladi Crne Gore ulogu ministarke obavlja Vesna Bratić, koja se izjašnjava kao “četnik”, a koja na jedno od čelnih mjesta u kulturi imenuje državljanku Srbije koja je bila na listi Dveri, Radulović kaže da ne podržava nikakva ekstremno radikalna opredjeljenja.

“Bez želje da branim ministarku Bratić, u razgovoru sa njom sam shvatio da je te “Facebook” statuse pisala prilično revoltirana ličnim odnosom u određenom trenutku. Da li je ona stvarno radikalna? Opet bez želje da budem advokat, čisto sumnjam”, kazao je, između ostalog, Radulović.

On je kazao i kako je, u slučaju Filmskog centra Crne Gore, “moglo biti boljih imenovanja” od Aleksandre Mandarić Božović.

“Ali kao što ja ne dozvoljavam da neko bira moje kadrove, tako neću da se miješam ni u imenovanja ministarke Bratić. Sav taj strah od ‘srpskog’ sveta je u dijaspori, čini mi se, medijski prenaglašen”, poručio je Radulović.

Dio intervjua koji je dao Seadu Hodžiču prenosimo:

 Fokus: Vjerujem da ste od Uprave za saradnju sa iseljenicima – dijasporom upoznati da dijaspora većinom bojkotuje saradnju sa matičnom državom. Osjećate li se kao nadležni ministar odgovornim za to?

Radulović: Smatram da uvijek može biti i više i bolje i da ljudima treba prići ponovo, i ponovo, i ponovo. Zaista mi je žao što određeni dio dijaspore ne želi da ima saradnju sa Upravom za saradnju sa iseljenicima – dijasporom. Dijaspora su naši ljudi, naši građani koji su trenutno u inostranstvu. Imao sam pet susreta sa dijasporom, uglavnom beneluškom, potpredsjednik Vlade Dritan Abazović se sastao sa dijasporom u Turskoj i Luksemburgu, premijer takođe sa dijasporom u Luksemburgu… Poenta je u tome da mi ne želimo njihove glasove, ne želimo njihove finansije, ne želimo ništa od njih.

Želim samo da razbijem tu stigmu da samo jedna partija može da bude dobra prema dijaspori. Išao sam u Luksemburg da saslušam probleme iseljenika, njihove strahove, da razumijem ono što možda nije utemeljeno i da im kažem da zaista ne vidim razlog šta to može toliko da ih ljuti. Crna Gora se njih nikada neće odreći, jer oni su Crna Gora koja je trenutno vani. Uputio sam poziv predstavnicima dijaspore ovdje u Njujorku da se danas vidimo i nadam se da će se odzvati.

Fokus: Razgovarao sam sa nekim predstavnicima udruženja i oni se neće odazvati pozivu jer je Vlade ignorisala naša obraćanja. Mi smo slali pisma, bunili se oko eventualnog oduzimanja prava glasa nama državljanima Crne Gore na privremenom radu, jer ovdje u SAD imamo samo “zelenu kartu”. Bilo je najava da će nam država Crna Gora uskratiti ta prava. Poslata su pisma premijeru Zdravku Krivokapiću i potpredsjedniku Vlade, ali nikada nikakav odgovor nijesmo dobili. Sa druge strane, imamo informaciju da je potpredsjednik Abazović obećao Marku Đonaju, albanskom političaru u Njujorku, da neće doći do brisanja iz biračkog spiska ljudi koji su na privremenom radu u inostranstvu. Zbog čega nama niko nije to kazao? Marku Đonaju može neko to da kaže, a nama, koji nismo ništa manje vrijedni za Crnu Goru od Marka Đonaja, ne. Zašto nama niko nije odgovorio?

Radulović: Ne poznajem Marka Đonaja, ali ono što mogu da vam kažem je da je svaki pojedinac ovdje u dijaspori jednako vrijedan koliko i Đonaj. Što se tiče seta zakona, to će da bude na Skupštinskom odboru za izbornu reformu. Dakle, Vlada to neće da donosi preko noći. Da pojasnim: prebivalište je mjesto gdje jedan pojedinac/ka vezan/a svojim životom, gdje radi, gdje funkcioniše, gdje plaća porez, ima zdravstveno i socijalno osiguranje itd. Pojedinac/ka ne može da ima dva prebivališta. Postoji samo jedno mjesto gdje ste vezani životom. Da bismo pravno u potpunosti uredili državu, krenuli smo da kroz Odbor za izbornu reformu sredimo i to pitanje.

Pojedincu/ki koji/a nema sređeno prebivalište u inostranstvu neće biti oduzeto pravo glasa. Samo onima koji imaju sređena prebivališta. Postojaće određeni vremenski rok da se to dokaže. Niko neće biti izbrisan preko noći iz biračkog spiska. Biračko pravo nije veza sa Crnom Gorom. To je državljanstvo. Niko nikom ne može da oduzme državljanstvo. Zna se kako prestaje crnogorsko državljanstvo – uzimanjem drugog državljanstva. Jer, zakon iz 2008. ne poznaje dvojno državljanstvo. Neopravdan je strah da želimo da izbrišemo dijasporu iz biračkog spiska. Mislim da je sve ovo jedan politički narativ koji se koristi od jedne grupacije da bi se Vlada predstavila kao crkvena, prosrpska, proruska, proapostolska, i da smo mi nešto kivni na dijasporu. Da sam kivan ne bih se vidio pet puta sa dijasporom, nego želim da razgovaram i da čujem njihove probleme. Biće mi žao ukoliko se predstavnici udruženja dijaspore ne pojave na sastanku. Mislim da smo trebali da se sretnemo, makar da me iskritikuju. Znam dobro da slušam.

  Fokus: Od kada ste preuzeli Ministarstvo vanjskih poslova prošlo je skoro godinu dana, a u dijelu rada sa dijasporom uglavnom se išlo unazad, od budžetskih izdvajanja do smanjenja broja aktivnosti prema dijaspori. S druge strane, Vlada i svi njeni članovi kao da se utrkuju da se sastanu sa dijasporom i obično se sa tih sastanaka šalje poruka da će se prestati sa zloupotrebom dijaspore u političke svrhe. Mislite li da takvom stavom i porukom Vlada nipodaštava dijasporu poručujući joj da je sklona manipulacijama?

Radulović: Ovo je dio oko kojeg možemo da se složimo, ali ne moramo, jer ako pogledate saopštenja pojedinih udruženja dijaspore možete da primjetite, ako želite, naravno, da su određena udruženja davala jasnu podršku određenim političkim strukturama u Crnoj Gori. Niko u Vladi, osim potredsjednika Abazovića, nije član političke stranke, i želimo da imamo dijasporu koja je suštinski vezana za Crnu Goru, a ne za bilo koju partiju. To je poenta ove priče – dijaspora nije partija. Razumijem da određene partijske strukture svojim djelovanjem mogu da utiču na dijasporu i da plasiraju određeni narativ. Mislim da to nije dobro, jer dijaspora ne može biti ni pozicija ni opozicija. Dijaspora je država.

Što se tiče smanjenja finansijskih izdataka, i ja sam, kao ministar spoljnih poslova, u istom problemu. Budžet nam je svima manji, svim ministarstvima. Želio sam da otvorim ambasade na još 2-3 značajna mjesta, ali ekonomska godina je bila loša zbog koronavirusa. Srećom, imali smo izvanrednu turističku sezonu i vjerujem da je ovo godina oporavka. Pokušali smo da zadržimo radna mjesta, da ne smanjujemo plate, da oporavimo privredu i sve socijalne kategorije koje su najteže pogođene koronavirusom. Tako da smanjenje finansija za dijasporu nije ekskluzivno vezano za dijasporu. Daleko od toga, to je narativ koji se plasira.