Draško Mrvaljević: Osjećam nemoć dok gledam kako nestaje nešto meni najsvetije

neka sad placa da su nam stari svaki put plakali ne bi nas bilo

Crna Gora će živi,ova rulja šovinista će nestati brze nego što misle...

Dva dana ne jedem. Ne znam šta ću sa sobom. Boli Mrvaljeviću, zovem prijatelja pjesnika iz HN. Kako je tek njemu ne smije izać. Tu su one palikuće iz BH,HRv, Kosova. Oko njega, a on ostrvo. Zovem ponekog iz Podgorice. Komšije oko mene zapjenili, pucaju. Kažu- došlo i njima vrijeme. Pa ga proslavlja

Sto godina napunio Mrvaljevcu u nezavisnoj Crnoj Gori!

Dragi moj Draško, potpuno te razumem, jer gajim ista osećanja. Ostaje nam da se nadamo da grešimo u proceni situacije koja nije ni malo jednostavna. Ili da se uzdamo u Dritana da neće nasesti na podvalu ovih klerofašističkih organizacija.

Pridruzujem se brate moj,ne damo CG vala boricemo se do kraja,i zadnjeg daha za nasu gradjansku i lijepu CG,i bez cetnika.

Došlo im vrijeme. Da tuku u Pljevlja u Tuzi. Đe stignu, i mi ćemo doć na red. Ako udare Bošnjaka, Albanca, kao da su udarili Crnogorca, Hrvata. Ako udare jednog udarili su šestoricu. Njihovi učitelji su Mladić, Karadžić, Šljivančanin, Amfilohije, Milošević. Oni biraju učitelje ZLA.

Miris 90-ih ovako je počinjalo. Razularene horde krstare džadama ove nesretnice i pozivaju na linč. Nestala je u noći 30-og avgusta moja DOMOVINA. Ubiše je i posisaše joj i zadnju kap krvi oni koji su joj najviše uzimali a najmanje davali pa praunuci potpisnika skupštine 1918-e, i unuci onih koji ne šćedoše 13-og jula '41 u odbranu njenu i pridošli sinovi sa ratišta diljem bivše Jugoslavije.

Svi priskočiše ne bi li joj stavili okove oko ruku kojima je zagrlila bila sve njih kao da su najbolji sinovi njeni. Olako digoše glavari ruke od nje, kako prije tako i sada. Ostaviše je na vjetrometinama Balkanskih bespuća, da se njome potkusurava i plaća tudja računica. Nje od neđelje naveče nema samo što to još niko neće da kaže.

Drasko odma cu da ti kazem da cu biti prvi koji ce stati uz tebe ako sto pokrenes, a oces ako Bog da!!! Ne zasluzuju nam djedovi da ovo gledaju!!!!

Ja sam bio i ostao Liberal i za mene je ovo najtezi dan u mom zivotu,razmisljam da nikada vise ne dodjm u Crnu Goru i ako sam o tom danu sanjao i mastao.

Dobro te razumijem Draško. I sam slično preživljavam. Trbaće nam vremena da se oporavimo od šoka. Nemam, nažalost riječi ohrabrenja. Ipak, glavu gore. Zbog mnogih koji nikad neće odustati... (Izostavljam ime zbog onih koji bi se radovali mojem jadu). Nek je vječna Crna Gora!