Svojoj Crnoj Gori, otvoreno

Ovo zvuci kao manifest neke nove partije, jer ni jedna od postojecijeh ne bi i nece stat iza ovijeh ideja druga profesora. Ni jedna od njih ne zeli drzavu pravde, vec drzavu diktature, bilo licne bilo bankarske. Profesor je izostavio jednu bitnu stvar: Radnik nije i ne smije bit roba, te treba proskribovat termin "trziste rada". Radnik nije masina, nije nicije vlastnistvo, vec SARADNIK onijeh koji finansiraju i organzuju neku privrednu djelatnost. Ne moze i ne smije novac imat primat nad ljudskijem radom. Radnik prvi placa poslovne promasaje "poslodavca", a nema ga nidje kad se beru plodovi poslovnijeh uspjeha, iako radnik nigda nije kriv za neuspjehe, a vrlo je zasluzan za uspjehe koje "poslodavac" pripisuje sebe i prisvaja benefite. Ako se zeli drustvo pravde, mira i prosperiteta, ovo se ne smije ignorisat.

Lijeni Crnogorac - Mozda vama - ovo sto je napisao uvazeni prof. Radonjic - lici na utopiju, no plasim se, da ako ga ne poslusamo, imacemo u CG distopiju. Vrijeme da je gradjani (ne samo radnici - nazalost vrijeme internacionale je proslo ne zbog politickih, vec iz tehnoloskih razloga, oprijedijele - ne oko nase proslosti - nego buducnosti. Jer, kako je nauka krenula - radnici nam uskoro nece biti ni potrebni - jer ce nas zamijeniti roboti i androidi? Ali to je posebna tema. Drzava - to su institucije - "pravne i politicke" kako rece prof. Radonjic. Bez tih institucija svako drustvo upada u haos. I upravo u tome je rjesenje nase dileme oko ulaska u NATO. Zelimo li da udjemo u svijet snazih, institucionalnih i pravnih, drzava, ili cemo ostati u autokratskom, kolektivistickom panpravoslavnom haosu Balkana - i Rusije?

Poštovani profesore, dragocjeno je i potrebno svakom društvu da se njegov najumniji i najposvećeniji dio povremeno javno oglasi i kad vremena nijesu smutna kao ova današnja. Ta potreba raste što su procesi u društvu pogubniji i razorniji. A čini se da je crnogorsko društvo doseglo tačku kad, kao u nekoj video igrici, mora preći na viši nivo ili će se vratiti na početak igrice. Mi smo očajni đaci, slabo učimo na svojim greškakma, kojih nije malo u prošlosti. Društvo koje nema uzvišene ideje na kojima vaspitava svoje potomstvo, koje nije sposobno da se nose sa idejom i prirodom države, nema budućnost. Živimo u vremenima u kojima svaka fukara ima prostor da zavodi prostotu, u kojima nema te beslovjesnosti koja neće naći svoje mjesto, ponekad čak i prevladati. Pogubno je kad najsvjesniji dio društva pogne glavu i gleda svoja posla, svoje sitni interese, lakonski se opravdavajući kao su oni svoj doprinos dali. Oni koji su svoju borbu prekinuli svojim namještenjima, bolje da je nijesu ni započinjali. Nijesam ni sumnjao da ćete vi biti dosljedni i da ćete do kraja biti etička verikala crnogorska. Iskreno se nadam da ćete posramiti dojučerašnje saborce i da će i oni dići glas protiv besramlja koje se danas predstavlja za političku i društvenu elitu. Što više glasova autoriteta to će mogućnosti obmane biti manje. Suštinski je važno prozreti podmukle namjere da se od Crne Gore pravi provizorijum koji nema ime i prezime, koji je ničiji i svačiji, u kojem nekakvi pseudointelektualni, pseudokosmopolitski intelektualni patuljci, smješteni po raznoraznim NVO, prodaju u oblandama modernosti i ekumenističkog procesa. Naprotiv, čitav svijet se, htjeli mi to ili ne, sviđalo se to nama ili ne, vraća idejama nacije kao jedinog kolektivnog okvira djelovanja, samo neki "mudraci" umišljaju da su veličine time što to pravo osporavaju Crnoj Gori. Ukoliko Crna Gora nema svoje ime i prezime, nije daleko od toga da dobije tuđe.

Druže Danilo, nijesam rekao da je to utopija, već da ni jedna postojeća partija u CG neće stat iza njegovijeh ideja. Radnici, ljudi koji rade za poslodavce, uvijek će postojat, iz razloga što poslodavci najčešće nemaju pojma ni o čemu sem o kupi-prodaj žonglerajima, a to samo za sebe ne može postojat. Mnogi poslovi bit će zamijenjeni robotima, ali mnogi neće još za dugo vremena, osobito oni koji ištu neki stepen kreativnosti i autonomnoga odlučivanja. I, rekao bih, naš problem nijesu institucije, već ljudi. I ne samo oni što śede u te institucije, već građani koji nemaju svijest o samijema sebe, o mogućnostima koje im je otvorio pluralizam, a pogotovu uvođenje standarda EU. I dalje prevladava plemenska svijest, "đe će šut s rogatijem", "ovčiji duh" ( za predvodnikom, makar u ponor), da ne spominjem "učinio mi je", "sredio sam mu" i slični sportovi.. Da bi se to promijenilo potrebna je ANGAŽOVANA inteligencija, jer puk sam od sebe ne može se dozvat pameti, a režimu (državi) ne pada na'm ništa tu mijenjat. Što je narod zatucaniji to će njina vlast duže trajat.