Meritokratija po mjeri Demokrata

I-Svaki put kad je bivša vlast načinila nešto dobro za CG od velikosrpske opozicije dočekivana je jeremijadama da „dijeli narod“, „unosi podjele u narod“ te „dijeli braću.“ S njima je pod ruku išlo patetično plediranje za „nacionalno pomirenje.“ U stanju podrazumijevanja držan je stav da je za državu najbolje da poraženi unionizam i pobjednički suverenizam stoje u ravnoteži, štaviše, kao dvije političke opcije u istoj ravni i jednako legitimne.

II-Naopaku logiku „pomirenja“ i jednake legitimnosti suverenizma i unionizma prihvatila je bivša vlast poslije 2006 sažimajući je u slogan „Evo ruke!“ Vjerovatno se nadala da će unionizam splašnjavati ako se njegovi nosioci bez prijekornog pogleda integrišu u samostalnu i suverenu CG Međutim, to je bio put kojim su CG doveli na rub propasti. Neshvatljivo je političko sljepilo da pobjednici 2006 pred poražene unioniste nijesu postavili bilo kakve uslove za integraciju u samostalnu CG?

III-Od kada je postala vlašću, bivša velikosrpska fašistička opozicija svakim svojim postupkom pokazuje da je doktrina „nacionalnog pomirenja“ potpuna besmislica koja nikada ništa u serioznom društvenom smislu nije značila niti je mogla značiti. Od 2020 niko od "oslobodilaca" nije spomenuo ništa slično „nacionalnom pomirenju.“Obuzeti velikim radovima na anšlusu CG „Srpskom svetu,“ vladajuće đurišlije i njihovi pomagači odbacili su „nacionalno pomirenje“ kao što zmija odbacuje svlak.