Slavni njemački filozof Gete govorio je da oni koji ne znaju strane jezike, ne znaju ni svoj. Ako je to istina, upoznajemo vas sa sugrađanima koji su crnogorski onda spoznali na komplikovan i neobičan način.
KinesKineski, japanski, arapski i persijski, jezici udaljenih zemalja spadaju u grupu rijetkih u našoj zajednici. Govornici se broje na prstima jedne ruke.
Sve njih povela je radoznalost i žeđ za znanjem u karijere koje su u Crnoj Gori mnogima neobične.
"Kakvo čudno zanimanje"
Valentina Velimirović jedini je sudski tumač za japanski jezik u Crnoj Gori.
Već prije fakulteta, s lakoćom je usvojila engleski, francuski i talijanski i tražila je izazov. Našla ga je u studijama japanskog, kompleksnog i egzotičnog jezika koji je odmah privukao.
“Od dana kada sam upisala ovaj jezik, pa do danas ljudi me prepoznaju po ovom, za njih čudnom izboru zanimanja. U stvari meni je ta njihova znatiželjnost uvijek jako smetala zato što smatram da je učenje bilo kog jezika, pa i japanskog, nešto što je dostupno svima. Ja sam samo imala tu ideju da i to uradim u svom životu pa ljudi često misle da sam ja nekako "različita" zbog ovog detalja u mojoj biografiji”, kaže Velimirović za portal Antena M.
U Crnoj Gori naravno gotovo da nije potreban japanski i naša sagovornica potvrđuje da joj rijetko traže ovjerene prevode.
Nije se međutim pokajala zbog izbora zanimanja, jer je napor koji je uložila da završi fakultet, kao i duboko ulaženje u nešto što je toliko različito “učinilo boljom, osjetljivijom i kvalitetnijom osobom, svjesnom svojih slabosti i mana”.
Manje blistava strana profesije jeste činjenica da je za savladavanje ovakvog jezika potrebno posvetiti cijeli život tome.
“Japanski je drugačiji od evropskih jezika i morate biti spremni da provedete godine zivota učeći. A to znači da morate voljeti taj jezik, kulturu i zemlju u mjeri da se toliko posvetite. S obzirom da nisam rođena u Japanu potrebno je biti na neki način zaljubljen u taj jezik, imati dobru vizuelnu memoriju zbog karaktera i biti spreman biti puno vremena u svom svijetu i vježbati pisanje novih kandjija.“ pojasnila nam je Valentina.
Jezici vas uče da prihvatite Drugog
Direktorica Centra za strane jezike na Univerzitetu Donja Gorica, Dragana Marinković Dubljević rijetka je naša sugrađanka koja govori arapski i persijski jezik.
Nju je ka studijama orijentalistike u Beogradu povukla ljubav prema kolijevkama civilizacije.
“Nisam bila vođena željom za karijerom ili novcem, već radoznalošću u istraživanju nepoznatog i željom za razumijevanjem “Drugog”, ispričala nam je Dubljević.
Svoju strast prenosi i mlađim generacijama, pokazujući im kulturno bogatstvo ovog svijeta, dragulje koje ćete pronaći tek kad skinete slojeve stereotipa koji poput prašine prekrivaju naše znanje o Orijentu.
“Umjesto stalnog suprotstavljanja i postavljanja granica između Istoka i Zapada, potrebno je drugačije se “orijentisati”, istražiti i ukazati na međusobni uticaj, na naučnu i kulturnu razmjenu Istoka i Zapada”, navodi Dubljević za naš portal.
Arapski jezik jeste jezik Objave, jezik kojim je napisan Kur’an. Neki smatraju da oni koji ne znaju arapski jezik, ne mogu spoznati tajnu ili čudo u ajetima ove svete Knjige. Ali je takodje zvanični jezik 22 zemlje, a neke od njih su regionalne sile i krupni politički igrači na svjetskoj sceni.
“Stoga, arapski jezik je izuzetno važan za razumijevanje arapsko-islamskog svijeta, ali i savremenih međunarodnih odnosa”, zaključuje profesorka Marinković Dubljević.
Kada je posrijedi persijski ili farsi, koji je možda još i neobičniji izbor u ovom dijelu svijeta - on se govori u Iranu i Avganistanu. Persija je nekada bila veliko carstvo i zauzimala je mnogo veći prostor nego današnji Iran.
“Mnogi koji su je proučavali", kaže naša sagovornica, "nazivaju je zemljom vječnosti, zbog bogate kulture. Jedna od najstarijih civilizacija na svijetu, sa korijenima dubokim i 4000 god. p.n.e."
Zbog svega ovoga, Dragana Marinković se trudi da studente motiviše i zainteresuje da uče orijentalne jezike, “jer je to jedan od načina da postanu ljudi i profesionalci koji prihvataju Drugost i koji, istovremeno, mogu da razumiju najaktuelnija dešavanja u regionu i svijetu.”
"Nema granica između Istoka i Zapada, a treba se pripremiti za vrijeme koje je pred nama”, napominje na kraju.
S one strane Himalaja
Vesko Kovijanić iz Kolašina, za razliku od sagovornica, ovih dana je u prilici da i u Crnoj Gori koristi znanje jednog rijetkog jezika. Sarađuje naime sa Kinezima koji rade na auto-putu.
Vesko pojašnjava za Antenu M kako se uopšte sreo s tom dalekom zemljom Kinom i naučio jezik.
"Još u gimnaziji u Kolašinu sam mnogo čitao o Kini i njihovoj kulturi, ali se vrlo teško dolazilo do nekih punijih informacija. Kina mi je tada izgledala kao danas Mars.
Po završenim studijama u Beogradu, počeo sam raditi u SSUP-Institut bezbjednosti i upravo tada je počela intenzivnija saradnja NR Kine i SFR Jugoslavije.
Dogovorena je razmjena i, normalno, bio sam prvi za novi život."
Usavršavao se, kako kaže, "s one strane Himalaja" i vratio kasnije u Crnu Goru.
Od tada, nažalost, nije imao zvaničnog zaposlenja. Pomagao je kineskim trgovcima, posredovao kod registracija i tako redom.
Državnim organima takođe nije bilo potrebno znanje kineskog jezika i kulture.
"Kao što znate, partijski kadrovi sve znaju i njima nijesu potrebni stručnjaci", kazao nam je Kovijanić.
"Ali, svih tih godina sam vjerovao da ću doživjeti satisfakciju.
Prilikom prvog dolaska i obilaska terena za budući auto-put, Kinezi su me sami pronašli. Od tada sam sa njima i uživam u njihovom poštovanju", pohvalio nam se na koncu.
Veselin, kaže, poštuje Zapad, ali mu je Istok mnogo draži.
Raduje se stoga i što je interesovanje za kineski sve veće i to što se na kineski gleda kao na "jezik budućnosti".
Još ne tražite zakopano blago?
Ne morate se profesionalno baviti rijetkim jezicima, kao naši sagovornici, ali svaku strana riječ koju poznajete dragocjena je. Nekima naprosto ne idu jezici, ali igrajte se, napominje Valentina Velimirović.
"Meni se dešava da mi neka riječ na jednom jeziku savršeno opisuje nešto za što na drugom jeziku nemam pravog ekvivalenta, jer svaki jezik nosi svoje impresije, emocije, način razmišljanja...", dodala je.
Osim što dokazano ljudi koji govore više jezika brže razmišljaju, bolje opažaju, lakše nalaze posao - u ovim burnim vremenima, višejezičnost je i kulturološko i političko pitanje.
I danas nemate izgovor. Kursevi su svuda, besplatni su, fleksibilni; stranci su oko vas.
Dragana Dubljević nam je poručila: "Učenje jezika je filosofija ugrađena u temelje otvorenih društava koje imaju za cilj upoznavanje i suživot sa drugim kulturama. Učenje jezika je potraga za blagom."
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR