Ministarstvo ćuti, 1. oktobar dolazi, urbanističkim planovima ističe rok

Antena M pokušala je da sazna ima li Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma rješenje za problem u najavi, a koji se dramatično približava: 1. oktobra ističe rok svim urbanističkim planovima i, nakon toga, bukvalno ni trotoar neće biti moguće uraditi a da to ne bude mimo zakona?! Šta to znači za investitore i investicije, na koncu, za ekonomsku budućnost Crne Gore, valjda je i laiku jasno.

Strpljivo smo čekali odgovore na pitanja koja smo uputili prošle sedmice, povjerovali da ćemo ih dobiti u ponedjeljak, u skladu sa obećanjem, ali se iz resora Ane Novaković Đurović do danas niko nije udostojio da pokaže elementarno poštovanje prema javnosti. A pitanja su koncipirana upravo tako - da i "običan" građanin razumije šta se dešava, zašto i ima li rješenja prije nego problem eskalira. 

Od Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i uređenja prostora, dakle, tražili smo da objasni: zbog čega nije nastavljena izrada PGR-a, koji je trebalo da bude završen prije godinu i čijim bi usvajanjem bila uspostavljena pravila za gradnju i uređenje na čitavoj teritoriji države?

Podsjetili smo ih kako je ranije objavljeno da je za završenu I fazu izrade PGR-a isplaćeno 400.000 eura i pitali: zašto i na osnovu čije odluke je prekinuta njegova izrada?

Zanimalo nas je i objašnjenje nadležnih zbog čega je došlo do ovakve situacije, zašto kasni usvajanje novog zakona, odnosno zbog čega na vrijeme nije produžen rok za usvajanje PGR? 

Pošto imamo informaciju iz ozbiljnog izvora da je u toku izrada oko 70 planskih dokumenata i da je podnijet veliki broj zahtjeva za izradu novih, ili izmjena važećih planova, a da izrada planova neubičajno sporo teče - šta je problem?

Pitali smo i koliko je planskih dokumenata uvojeno, a koliko je u izradi u mandatu ove Vlade? Smatraju li kako je ispravno da se već pet godina planska dokumentacija radi po prijelaznim odredbama zakona koji je ukinut još 2017 godine?!

Uz opasku da je Ministarstvo, sa ministarkom Novaković Đurović na čelu, ambiciozno ušlo  u drastičnu izmjenu Zakona kojim ukida PGR i vraća sitem na maltene staru metodologiju planiranja, opet smo pitali - zašto?

Podsjetili smo i na obećanja  o pripremi zakona o legalizaciji objekata kao jednom od najurgentnijih zakona u oblasti uređenja prostora i tražili odgovor: dokle je došla priprema tog zakona?

*******

Dok i ako se ikad iz Ministarstva oglase o ovim pitanjima, odgovore smo potražili na kompetentnoj adresi. Dragana Radulović, ahitekta i urbanista sa 15 godina iskustva u planerskoj praksi, u opštini Podgorica i na Univerzitetu Crne Gore, konstatuje da je "planiranje, prostorno i urbanističko, u Crnoj Gori zapostavljeno i zapušteno". Ističe da to nije od juče i posebno ukazuje na problem loše percepcije struke koji je stvoren u javnosti.

- Već dugo se formira ambijent koji planiranje čini nejasnom, nedostupnom oblašću, a nosioci izrade planova nerijetko bivaju etiketirani kao nestručni ili, čak, korumpirani. Izuzeci su, naravno, postojali ali nedopustivo je da dozvolimo da to bude kvalifikativ za cijelu planersku struku", kaže arhitektica koja je znanje iz ove oblasti, ali i etički odnos prema prostoru sticala kao diplomac profesora Ranka Radovića. 

Dragana Radulović za Antenu M komentariše aktuelnu situaciju, uz naglasak da se problem ne može adresirati samo Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

- Trenutna situacija prilčno je apsurdna, odustalo se od izrade Plana generalne regulacije (PGR) ali se traži način da se produži rok za izradu tog plana kako bi se time omogućilo važenje postojeće planke dokumentacije? Nažalost sveli smo planiranje na pravnu zavrzlamu, zaboravljajući njegovu važnost. Pitate ko je krivac, odgovor je neznanje i nerazumijevanje prostornog i urbanističkog planiranja kao složene i slojevite, multidisciplinarne nauke koju ne smijemo olako komentarisati, a naročito ne kroz usku prizmu samo jedne stručne discipline", upozorava Dragana Radulović.

Sagovornica Antene M ističe da "ako postoji razvojna oblast u kojoj treba da bude kontinuiteta, to je planiranje".

- Uvođenjem stalnih novina, kroz nova zakonska rješenja stvara se nesiguran ambijent ne samo za ulaganja već i za stanovništvo i projektantsku praksu. Mislim da je prekid izrade Plana generalne regulacije ishitren i nedovoljno promišljen. Nijesu rađene nikakve valjanje analize koje su utvrdile da je PGR loše sistemsko rješenje za planiranje u Crnoj Gori. Odluka da se prekine izrada plana djelovala je kao politički potez, donesen u vrijeme minsitra Ratka Mitrovića a podržana i kroz izradu novog zakonskog rješenja koje je u toku. Njime se vraćamo na sistem planiranja koji je postojao skoro 50 godina u Crnoj Gori, bez suštinskih unapređenja. Pitam se koje su to relevantne adrese koje su svojim temeljnim uvidom ili komparativnom provjerom došle do zaključka da se treba vratiti na staru praksu, posebno u dijelu upućivanja lokalnih administracija da rade plansku dokumentaciju? Očekujemo li tu novi i tako potreban entuzijazam, znanje, vještine i iskustvo? Podsjetimo se da su današnji pejzaži naših gradova uglavnom stvoreni različitim DUP-ovima i PUP- ovima koji su inicirani, vođeni i sporovođeni na lokalnom niovu."

Radulović kaže da su u prvoj fazi izrade PGR rađene "sjajne analize" koje su dovele do zaključaka koji, međutim, nijesu dalje korišćeni. A kakvih nevjerovatnih rješenja imamo danas:

- Navešću vam primjer Cetinja, opština površine oko 910 km2 sa 13 900 stanovnika i 19 važećih detaljnih planova koji pokrivaju oko 50% urbanog tkiva opštine. U danas važećim detaljnim planovima je na Cetinju planirano 120 000 stanovnika!!! Ko će biti ti ljudi, kako im, kad bi ih bilo, obezbijediti uslove za normalan život? To je apsurd planiranja koji srijećemo u gotovo svim gradovima Crne Gore."

Naša sagovornica poručuje da bez obzira na pojedinačna zalaganja u struci, kad je prostorno i urbanističko planiranje posrijedi, sistemski je potrebno riješiti problem kako bi bilo moguće da se očuva i valorizuje prostorni potencijal. Kao svojevrstan apel djeluje njen zaključak: 

- Greške u planiranju vide se kasno, teško se saniraju i često nepovratno degradiraju prostor. Definitivno je jedino rješenje podizanje svijesti o značaju planiranja, veće razumijevanje za javni interes i javno dobro, izlazak iz zone komfora i vođenja računa isključivo o ličnom vlasništvu. Potrebna je i konsolidacija struke, uz jasno uvođenje pravila ponašanja i kvalitativnih standarda. Da bi se to ostvarilo planiranje mora biti transparentno, a planeri osviješćeni za javni interes i, naravno, podržani od strane nadležnih dražavnih ograna, ministarstva ili opština.